Očekivalo se “box to box” pojačanje (Gojak?), a naposljetku je iz “boxa” izišao Oleksandar Petrusenko! U smiraj prijelaznog roka u Turskoj (13. rujna) Antalyaspor je postigao dogovor s vlasnicima Istre 1961, koji su prihvatili ponudu koja je dan prije stigla u ured sportskog direktora Saše Bjelanovića.
Po nepotvrđenim informacijama, ali koje nisu javno demantirane, Petrusenko ide u jedanaestoplasirani klub turske Superlige za pola milijuna eura. Spominju se bonusi i postoci idućeg transfera, ali realno je da će Istra inkasirati tih 500 tisuća… Gledano s praktične strane, ovaj transfer ima neku logiku. Prvu i osnovnu da je želja igrača bila otići u Tursku. Dvije godine bio je u Puli, sudjelovao u najboljoj sezoni, pod Garcijom, gdje je bio i među ključnim igračima.
Kod ostalih trenera, uključujući sada Tramezzanija, Petrusenko nije iskazivao istu učinkovitost. Igra koju Talijan forsira, puno presinga “jedan na jedan” po cijelom terenu, relativizirao je ulogu veznjaka alla Petrusenko, čiji je forte pozicijska igra.
Uz sve to Ukrajinac je ulazio u posljednju godinu ugovora i objektivno je da je kakvu-takvu cijenu transfera Istra mogla ostvariti samo sada. Naposljetku je i logika da bi se odlaskom Ukrajinca trebalo potpuno otvoriti prostor za Antonija Maurića, koji je taktički “draži” igrač Tramezzaniju, ali je U21 reprezentativac imao nekoliko ozljeda koje su ga sputale u kontinuitetu igranja…
Dakle, to je logika koja ide vlasniku u korist. No, u nogometu postoji i logika ambicije, što je suštinski smisao nogometnog kluba. S minimalnim korekcijama u kadru Istra je ove sezone mogla u bitku za četvrtu poziciju jer konkurencija (Osijek, Lokomotiva…) je u problemima.
No, Baski su i ovom sesijom prijelaznog roka potvrdili da su im “brojevi ulaz-izlaz” presudni ili, bolje rečeno, glavni smisao projekta u Istri. Što je u temelju (brojke) ispravno promišljanje, ali način kako ostvarivati povoljne brojke je dekadencija. Ulagati sitniš, gurati mlade i anonimuse te se nadati da će se tako stvarati vrijednosti za milijunske transfere i samoodrživost, ipak je samo iluzija.
Slično kao nekad kad se s ovih prostora masovno odlazilo u Trst i u ograničenim proračunima za shopping išlo na trg kod rive Ponte Rosso. Na tamošnjim štandovima moglo se kupiti svega za sitniš, ali toliko bi trajalo i ispunjavalo zadovoljstvom. Sitno…
Kako god, karavana ide dalje. U subotu stiže Lokomotiva, u kojoj su sigurno uvjerenja da je Istra optimalna terapija za njihove natjecateljske glavobolje.
