Mantra je kako je u derbijima sve moguće. I kako nema favorita. U ovom dvoboju dva najveća hrvatska kluba vrlo jasno se nametnuo favorit. To je Dinamo, koji je u optimalnoj formi naspram Hajduka, a u vrlo utjecajnom klupskom ozračju razlika atmosfere je dan i noć. Ovaj logični Dinamo je ušao u LP, inkasirat će pola proračuna (30 milijuna eura) i odaje potpunu stabilnost. Hajduk je u euro debaklu, a u prvenstvu neuvjerljiv, dok klupsko ozračje djeluje kao organizirani kaos.
U startu svake utakmice, pa tako i derbija, vrijedi ona da je glede rezultata sve moguće. Druga je stvar koliko je nešto realno. Dakle, Dinamo je po svemu u prednosti jer ima bolji i širi kadar, stručnu stabilnost i prilično jasne konture igre. Sve ono što nema ovaj Hajduk. Realnost je stoga da su Modri bliži punom uspjehu nego što su Bijeli blizu pozitivnom ishodu. Ono što može (ali ne mora!) biti teret Dinamu, a istodobno plus gostima, to je “unutarnja dekoncentracija” upravo uslijed gore navedenih realnosti.
Modri u utorak igraju u Allianz Areni protiv Bayerna jednu od svojih najvećih utakmica. Rizik da igrači Modrih podsvjesno računaju da je njihova bolja forma i kvaliteta, uz probleme Hajduka, dovoljna za pobjedu te misli dijele prema Münchenu, nije zanemariv. Kao što nije zanemariv ogroman motiv Hajdukovih igrača, da upravo protiv tako dobrostojećeg (na terenu i izvan njega) Dinama izvuku najbolje od sebe, čak to i u kolektivnom pristupu prebace te tako relativiziraju nepovoljne prognoze. Prkos Splićana jest njihov tradicionalni adut, ali čim ga se tako priziva onda to dovoljno ukazuje na slabosti tehničke, taktičke i ine prirode…
Analitički gledano, Jakirović ima višestruka rješenja za sve pozicije u momčadi. To mu omogućuje izbor sustava, koji procjenjuje najboljim za utakmicu s Hajdukom. Sukladno široj klupi (po kvalitetu i raznih profila) Jakirović može mijenjati koncepciju igre tijekom utakmice, bez osobitih rizika. S tri ili četiri braniča u liniji, s jednim ili dva napadača, visoko u presingu ili nisko u bloku, Dinamo može motorički uvijek biti u prednosti. Ima niz bržih i agilnijih igrača, može stvoriti pritisak suparniku u posjedu, može čekati nisko i vrebati kontru. Istina je da je odsutni Mišić važna poveznica redova, ali tu ulogu može odigrati Sučić, sam ili u paru. Svoj toj raznovrsnosti Gattuso može parirati “svojim” stilom, a to je fajterska borba, bazirana više na motivaciji da se igrači baš sada pokažu, protiv najjačeg, nego na tehničkim i pogotovo fizičkom komponentama. Hajduk za divno čudo godinama ne uspijeva angažirati kvalitetnog brzanca, koji će omogućiti dubinu i lakši posao (prostore) za veznjake tempaše (ima peha da mu se teže ozlijedi jedini “pravi” defenzivni vezni Žaper).
Pogotovo bi takav okomiti igrač olakšao Livaji da dodatno oplodi svoje sjajne tehničke potencijale. Gattuso može napuniti sredinu i tražiti da ima duži posjed, jer ako u tome uspije onda će sniziti ritam igre, a to sigurno više odgovara Hajduku. Problem može biti kvalitativna prevlast Modrih na boku, što će zasigurno izazivati širenje sredine, te posljedično stvaranje rupa u bloku.
Nogomet često nudi scenarije “obrata” predviđenog. U ovom slučaju prostor za tako nešto je manji nego prošlih sezona, ali zbog ljepote nepredvidivosti dinamike utakmica, dajmo šansu tezi da je u derbijima sve moguće. Tako i u ovom, 108. derbiju Dinama (49 pobjeda) i Hajduka (30 pobjeda) u HNL-u.
