U najavnoj analizi naslovom smo ukazali da je u trenutno bitno boljem stanju Dinama i kaosu u Hajduku ipak uvijek moguća opcija da se dogodi papirnato “nemoguće”. I kako to u nogometu nerijetko zna biti, prognoze su relativizirane, a realnost trenutka pokazala je svoju snagu.
Hajduk je pobijedio Dinamo u po tehničkoj kvaliteti suhom, ali po dinamici događanja uzbudljivijem derbiju. Uvjerljiv je dojam da su splitski Bijeli u ovoj utakmici bili kudikamo strastveniji od svojih domaćina, a iskazan veliki motiv kroz fanatičnu borbenost bio je faktor kompenzacije tehničkih manjkavosti. Pritom je Hajduku pomogao i neuvjerljiv pristup utakmici Jakirovićeve momčadi, u čijem je nastupu nedostajalo svega pomalo u odnosu na europske im partije.
Najviše, pak, agresivnosti i pritiska na suparnika, čemu je u dobroj mjeri kumovao upravo manjak adrenalina kod modrih igrača. Kada jači kadar svoju tehničku prednost ne prati s nužnim razinama agresivnosti i energije, onda smanjuje tu razliku u odnosu na suparnika. Kad suparnik onda još uspije nametnuti svoj ritam igre, tada se, eto, dogodi da se poremeti ravnoteža odnosa suprotno smjeru kojeg želi favorizirana momčad…
U pripremi utakmice očito je Gennaro Gattuso igrao na tu kartu fanatične borbenosti, motiva i prkosa “otpisanih”. No, Gattuso je posložio ekipu kako se i logično nametalo. Fizički ne može pratiti ritmove (i brzinu) Dinama, ali ako smanji intenzitete i time omogući svojim “thinkermanima”, Rakitiću i Krovinoviću, da dođu do izražaja u konstrukciji igre, onda se nečemu mogao nadati.
Kako je utakmica tekla, tako se ta tehnička razina u nižem ritmu sve više okretala u korist Bijelih. Pritom je bilo vidljiva ogromna prekaljenost Rakitića, koji je uvijek imao dobra rješenja, mirnoću i u okruženju brojčano jačih suparnika, ali je pasom i suradnjom s Krovinovićem izlazio iz pritiska. Uz sve to, ta dva naoko “svilena” igrača su se i žestoko borili, a u čemu su imali punu podršku cijele momčadi.
Dinamo je previše težio “akademiji” u igri, saviše igrača koji se bez lopte malo kreću, ili s Ademijem koji je nekoć bio pojam agresije, a sada uglavnom pozicijski luta na sve strane. Modrima je nedostajala kompaktnost, a nisu uspijevali probiti čvrst defenzivni blok Bijelih. Djelovali su u tim pokušajima improvizacijski i prilično jalovi, osim u par prilika kad su imali nešto više prostora pa su preko Roga stvorili dvije šanse.
Na drugoj strani Hajduk je imao jednog super stabilnog vratara, Lučić ulijeva samopouzdanje obrani, a imali su iznimno raspoloženog Prpića, koji je puno toga sređivao u obrani, a onda se počastio sjajnom asistencijom. Naposljetku, Hajduk ima istinski klasnog igrača, koji kad igra ovako nabrijano, fokusirano, fizički spreman, djeluje neuhvatljiv. Livaju!
Sve utakmice SuperSport HNL-a možete gledati samo na MAXSport kanalu
