Poznati Hrvat poslao apel: ‘Hrvatska je u svjetskom vrhu, ugrožen nam je opstanak’

Politička promišljanja i javna iskazivanja iz istog miljea poznavanja demografske problematike općenito i demografske revitalizacije posebno u osnovi su svedena na potvrđivanja opće dojmljivosti primarno temeljene na iskazivanju iste u vlastitom političkom okruženju pa se u takvom uskom i zatvorenom apologetskom suglasju iskazuje ponajprije pripadnost, politička zadivljenost, uvjerenost u poznavanje problematike, antagonizam prema posljedičnim najavama, nezadovoljstvo negacijama njihove političke upućenosti i u konačnici jasan otklon od potvrđenih znanstvenih zakonitosti.

Posljedično tako ustrojenom obrascu slijede javna uvjeravanja kako je demografsku obnovu hrvatske domicilne populacije praktički nemoguće provesti, kako je povratak hrvatskog iseljeništva utopijska do nacionalistička (“koaliciona” sintagma) varijanta, kako je proces demografske obnove dugotrajan i upitan, kako su za sve potrebna velika financijska sredstva, kako obnova nije nigdje uspjela, kako je zamjena stanovništva očekivana varijanta obnove, kako je ne slijediti svjetski i europski modernizam (navodni) politička i društvena retrogradnost, kako se Hrvatskoj događa već viđeno i doživljeno u drugim zemljama i još puno takvih kako, nakon kojih se svaka razumna smislenost nastoji javnim najamnim novinarskim djelovanjem prizemljiti, devalvirati i učiniti politički nebitnom.

Stvarna potvrda

Rezultati se takvog političkog pristupa i sukladnog posljedičnog postupanja u Hrvatskoj iskazuju s objavom svakog novog podatka službene demografske statistike pa ostale potvrde nisu ni bitne, osim za nastojanje ukazivanja na konačnu potrebu promjene političke paradigme od nevjerovanja prema potvrdama nužnosti slijeda izgovorenog s političkih pozornica, do stvarnog prihvaćanja demografske problematike kao temelja opstojnosti i ukupne društvene, gospodarske, razvojne i sigurnosne nadgradnje. Usvajanjem operativne izvršne razine postupanja u pitanjima demografske obnove ponovno su stvoreni politički uvjeti njezina provođenja, iako se izgubljeno vrijeme u kojem su dominirala uvjeravanja o važnosti iste i formalna postupanja bez strateških političkih odluka naravno ne mogu vratiti.

Formalni izvršni ustroj još nije potvrda sazrijevanja provedbene političke volje, a to potvrđuju i poslijeizborna koalicijska pregovaranja i prigovaranja u kojima za najvažniju problematiku nije bilo mjesta za potpredsjednika Vlade, s kojeg bi usmjeravanje poticajnih revitalizacijskih modela, a koje će nužno trebati provoditi nekoliko ostalih resora, bilo jednostavnije i provedivije. Stvarna će potvrda formiranja provedbene političke volje nakon iste korištene do sada samo u retoričkoj formi u funkciji ostavljanja dojma uslijediti pozicijskim postavljanjima po standardnim vrijednosnim kriterijima i oslanjanjima na stručnu, znanstvenu, javnu i identitetsku potvrđenost, i to bez političkih kalkulacija vezanih primarno za pozicijska zbrinjavanja, interesna postavljanja, trgovinska dogovaranja, politička pripadanja i dosadašnja slična politička postupanja.

Nastavak političke ustaljene mirnoće, ustrajnih političkih uvjeravanja u dosadašnje velike rezultate izvršnih nastojanja bez egzaktne vidljivosti, pozicijskih selektiranja bez standardnih mjerila poznavanja demografske problematike i njezinih zakonitosti, otklona od stručnosti i znanstvenosti, javnih prezentacija s tumačenjima nalik na političke predstave i sličnih političkih uvjeravanja neće niti može Hrvatskoj donijeti toliko potreban politički sklad u provedbenom postupanju unutar izvršnog sustava. Zato će formiranje političke provedbene volje biti ključna pretpostavka izvršnog usklađivanja, inače već potvrđene u praktički svim izvanpolitičkim krugovima.

Analizirao što se događa i donio jedini mogući zaključak: ‘Hrvatska je pred terminalnom fazom’

Svjetski vrh

Prihvaćanjem za najvažniju hrvatsku problematiku resorne razine izvršnog postupanja stvoren je formalni okvir djelovanja u izvanrednim okolnostima demografskog nestajanja, unatoč tradicionalnim resornim podjelama i uvriježenim mišljenjima kako je demografija “sve” što nas okružuje, kako je demografski resor “imaginaran” (zamišljen, ne postoji, izmišljen, nerealan, nestvaran…), kako nemaju što o njemu zboriti stručnjaci dok je političara i još puno takvih ili sličnih političkih kako, s kojima je Hrvatska i došla na sam svjetski vrh po demografskim negativnostima i posljedičnim ugroženostima.

Hrvatskoj je u takvim okolnostima potvrđenima po puno osnova bio nužno potreban novi izvršni modul pa nadalje ostaje samo pitanje pristupa problematici, nužnosti odmaka od političkog i pozicijskog nevjerovanja i konačnog pokazivanja političke provedbene volje. Okolnosti su posebne zbog izgubljenog vremena, dosegnutog nestajanja, dosadašnjeg ustoličenog pozicijskog ustrojavanja, selekcijskog postavljanja po pripadničkom obrascu i velikih posljedičnih uvjetovanosti na nacionalnu sigurnost, razvijenost i uređenost.

Prihvati li se konačno bez ideologijske limitiranosti neupitnost demografske problematike kao najvažnijeg hrvatskog pitanja, onda se mora shvatiti ista i u ostalim resornim okvirima unatoč tradicijskim i pozicijskim dosadašnjim ustrojnim i pojedinačnim važnostima. Zato bi posebnost po nekoliko osnova demografske resorne problematike također bila izvršna provedbena nužnost za ostale resore u kojima je ljudska populacija također primarnost prvog reda veličine. Politički izvršni tradicionalizam u ovakvoj je silini hrvatskog demografskog nestajanja ponajmanje bitan i tzv. državna ministarstva trebala bi se podrediti strateškom pitanju hrvatskog demografskog i ukupnog opstanka, kao uostalom i njihovi čelnici te posebno ukupno političko vodstvo Hrvatske neovisno o političkim različitostima.

Brojnost obrazaca

Brojnost poticajnih revitalizacijskih obrazaca predmetno zadire praktički u sve izvršne resore, ali s obzirom na strateško nacionalno značenje demografskog opstanka, potpuno je jasno kako predmetni resor treba imati ulogu njihova definiranja, provođenja, usmjeravanja, rezultatskog praćenja, korigiranja po potrebi, javnog ukazivanja i ukupnog usklađivanja. Provođenje pojedinih poticajnih modela koje bi posebni novoustoličeni demografski izvršni resor trebao postaviti u skladu s potvrđenim provedbenim i posljedičnim rezultatima u drugim zemljama, stručno-znanstvenim dokazanostima i ukupnim nacionalnim mogućnostima, postaje zbog svojih varijacijskih brojnosti temelj izvršnog političkog usklađivanja i djelovanja.

Navođenje samo okvirnih postupanja jasno ukazuje na provedbenu resornu izvršnu širinu i zadiranje u niz postojećih zakonski utvrđenih normi koje bi trebalo uskladiti sa strateškim revitalizacijskim ciljevima, a to nije moguće u kratkom razdoblju. Navedeni model vrijedi jednako na nacionalnoj i na nižoj administrativno-teritorijalnoj razini, što potvrđuje i dugoselski primjer razumijevanja i prihvaćanja širine, brojnosti, važnosti i nužnosti razvijanja i provođenja poticajnih revitalizacijskih obrazaca u skladu sa značenjem i mogućnostima.

1. Populacijski revitalizacijski model
1.1. Financijski poticaji
1.1.1. Izravni financijski poticaji
1.1.2. Financijski mjesečni ili godišnji poticaji
1.1.3. Financijske subvencije
1.2. Stambeni poticaji
1.3. Stipendijski poticaji
1.4. Komunalni poticaji
1.5. Radni poticaji
1.5.1. Samozapošljavanje
1.6. Predškolski i školski poticaji
1.6.1. Poticaji boravka i prehrane
1.6.2. Ostali školski poticaji
1.7. Pravni poticaji
1.8. Porezni poticaji
1.9. Socijalni poticaji
1.9.1. Poticanje stupanja u brak
1.9.2. Socijalna karta
2. Imigracijski revitalizacijski model
2.1. Unutarnja migracija
2.2. Vanjska migracija
2.2.1. Povratak hrvatskog iseljeništva
2.2.2. Ostala useljavanja
3. Subvencioniranje dnevne migracije
4. Komplementarni revitalizacijski model
4.1. Istovremena primjena poticaja
5. Sigurnosni poticaji
5.1. Selektivna imigracija

Poznatom Hrvatu prekipjelo zbog političara: ‘Ovo ni najbolji scenaristi ne bi mogli zamisliti’

Lex specialis

Brojnost mogućih poticajnih obrazaca i njihovih zahvata u druga već postojeća izvršna resorna ustrojstva, ali i potvrđivanje značenja demografske revitalizacije jednostavno nameću strateško rješavanje njihove provedbe uvjetno rečeno donošenjem nadzakona, kojim se izdiže iznad postojećih sustavnih zakonskih normiranja i postiže provedba u skladu sa značenjem demografske problematike. Zakon o demografskoj obnovi kao lex specialis hrvatska je strateška potreba, ali ne i hrvatska novina jer je Hrvatska i u posebnim poslijeratnim vremenima donijela Zakon o obnovi po istim posebnim osnovama. Utemeljena je procjena kako su upravo ova i nadolazeća vremena još značajnija za hrvatsku budućnost pa su strateške političke odluke zasnovane na političkoj volji strateška nacionalna nužnost.