Istra 1961, Osijek pa Šibenik. Nakon samo te tri utakmice, uz kašljucanje, pa i bronhitis glavnih rivala, narativ je bio gotovo nedvosmislen – “plava šetnica”: u prva domaća dvoboja s Puljanima i Šibenčanima, Dinamo je bio dominantan, a kod Osijeka je proradio “pobjednički mentalitet”. Takvim se rečenicama opisivao uvod u sezonu. Zaredale su usporedbe s Bjeličinom momčadi, koja je imala “dvostruki sastav”, za HNL i Ligu prvaka, krenulo se u utrku s epitetima, predviđajući, dakle, “laganicu”. Rijetki su pozivali na oprez, to je, konačno, radio i Sergej Jakirović, ali zalud, jer se praktički već na početku stvorio ružičasti balon opijenosti i nedodirljivosti…
Ipak, i Osijek u Opus Areni, a pogotovo Qarabag u prvom maksimirskom dvoboju, a zatim i Rijeka džepu su nosili iglu koju je Marko Livaja žestoko zario i rasprsnuo iluziju. Petak navečer na Maksimiru bio je žestoki antiklimaks… Daleko od toga da sada nakon derbija treba stvarati paniku, svojstvenu našim naglim promjenama raspoloženja, no posve je jasno da u igri prvaka postoje određeni problemi. U Osijeku je, primjerice, domaćin opasno prijetio, ali “modri” su golom u završnici riješili probleme, protiv Qarabaga se centralna zona činila poput autoceste, a nakon najkvalitetnije partije ovog dijela sezone, u Bakuu, i poslije Rijekine blamaže u Ljubljani, na Rujevici Jakirovićeva momčad nije postojala praktički sat vremena. U prijevodu, upozorenja je bilo i više nego dovoljno…
Nije, doduše, Dinamo odigrao kriminalno. Imao je periode dominacije, nekoliko čistih prilika, ali i podosta vakuuma unutar sustava i sistema koji je izabrao. Uz jednu debelo podcrtanu potencijalnu nevolju: važnost Josipa Mišića za ovu momčad čini se neprocjenjivom. Što nije dobra spoznaja. Najkonzistentniji igrač “modrih”, ali i cijele lige posljednjih sezona, igrač koji opetovano ruši rekorde minutaže u plavom dresu, no momčad kao da je posve ovisna o njemu, što nije dobro. I što je bilo vidljivo u utakmici protiv “bijelih”. Par Sučić – Ademi jednostavno nije uspijevao nadomjestiti Mišićevu staloženost, pravovremenost, pa i jednostavnost. Što i nije neobično s obzirom na to da je Mišić “šestica”, a Sučić i Ademi to nisu, što otvara, doduše, i pitanje Jakirovićeve hrabrosti i odvažnosti: nećemo nikad znati bi li ga značaj velikog derbija sputao, no kao opcija, i to prirodnija, Dinamov trener imao je i mladog Branka Pavića (17), koji je u periodima kada je dobivao šansu dao do znanja da se na njega može i ozbiljnije računati. Ako je derbi, ipak, procijenjen kao prezahtjevan dvoboj za njega, onda je ujedno i pitanje je li Dinamo tijekom “mercata” trebao inzistirati i na klasičnom zadnjem veznom, jer ovako se vezni red čini u disbalansu opcija.
Je li pritom doista Dinamo sputao i nedostatak hrabrosti, također je jedna od tema koje kolaju eterom. Prošlosezonska prijelomna točka kasnijih plavih uspjeha, naime, bila je utakmica Kupa na Poljudu, kada je Jakirović iznenadio Hajduk u sustavu s tri braniča, a uz kerozin za let do dvostruke krune “modri” su u tom dvoboju dobili i “ovog” Sandra Kulenovića, čiji je ovosezonski start doista fantastičan. Ta se utakmica činila kao šalabahter za derbi u petak, no Jakirović se ipak odlučio za postavu s četiri braniča i oprezniju varijantu, ostavljajući najefikasnijeg napadača na klupi. Za tu varijantu, pak, Gattuso je bio i više nego spreman, čime je taktički nadigrao suparnika na plavoj klupi.
Istina je, također, da je reprezentacija očito pojela ritam Martina Baturine, dok Bruno Petković još nije dohvatio punu radnu temperaturu, što u ovakvim utakmicama i jest presudno. Nedostatak kvalitetnih, ne samo lucidnih nego i sistemskih rješenja u posljednjoj trećini samim time još je više upadao u oko. Prečesto su Dinamovi reprezentativci sami sebi ulazili u djelokrug djelovanja, što je dodatno gušilo fluidnost Dinamovih rješenja. Nastavno na to, pitanje je ujedno zašto je mijenjan Baturina, a ne Petković… Jasno, sva ova pitanja možda ne bi niti bila postavljena da Theophile i Mmaee nije napravio kardinalnu grešku, ostavljajući Livaju samog kod pobjedničkog pogotka, no možda bi doista drugačije postavke eliminirale uopće takvu situaciju.
Kako god, Dinamo je u ranom dijelu sezone imao idealnu situaciju nokautirati grogiranu Rijeku na Rujevici, a potom možda i jurišem dodatno zanjihati ionako kaotičnu Hajdukovu trenutnu stvarnost i rano se dovesti u vrlo opipljivu prednost, no i ovo, uslijed svega, nije dramatično: Dinamo je sada dobio dovoljno upozorenja, koja mora shvatiti ozbiljno, riješiti probleme u igri koji i dalje egzistiraju, a onda s doista najkvalitetnijim kadrom u SHNL-u napraviti iskorak. Šamar za otrežnjenje je ovdje, a sezona je dovoljno duga da ga se još shvati odgojno. Uoči Bayerna na otvaranju LP-a u utorak u Allianz Areni, ovo može imati blagotvoran učinak…
