U klubovima Hrvatske nogometne lige najčešće su posao sportskog direktora obavljali domaći, hrvatski kadrovi. Tek tu i tamo na tu bi poziciju zasjeo neki stručnjak iz inozemstva, no teško se može reći da je netko od njih ostavio neki dublji, značajniji trag.
Nije strancima lako, hendikep im uglavnom predstavlja to što ne poznaju dovoljno samu ligu, a ponekad im je problematična i prilagodba na ovdašnji mentalitet, pogotovo ako dolaze, primjerice, sa sjevera Europe.
Osim toga, u HNL-u ne vladaju uvriježena pravila kao u nekim drugim, bolje posloženim ligama, gdje klubovi ostvaruju velik dio prihoda od televizijskih prava i vlastitog marketinga te prodaje ulaznica. U Hrvatskoj većina klubova preživljava prodajući najbolje igrače, i to iz godine u godinu, pa je teško, praktički nemoguće, zadržati momčad na okupu i dobiti kontinuitet s kojim je lakše doći do rezultata. A glavni zadatak sportskog direktora trebao bi biti da kreira ekipa sa što boljim i što jeftinijim igračima…
Uoči angažmana Francoisa Vitalija kao nasljednika nedavno smijenjenog Nikole Kalinića, Hajduk je na radnome mjestu sportskog direktora imao trojicu stranih državljana. Prvi je bio Šveđanin Jens Andersson, koji je u mandatu predsjednika Marina Brbića na Poljudu bio od svibnja od listopada 2013. godine. Odradio je tek jedan prijelazni rok i to u razdoblju sveopće štednje, tako da je njegov mandat teško ocjenjivati.
Portugalac Mario Branco bio je sportski direktor Hajduka od srpnja 2016. do lipnja 2018. Neće se njegov mandat pamtiti po nekim velikim igračkim imenima koja su dolazila u redove Bijelih, uglavnom su to bili promašaji. No, iako njegovim učinkom vjerojatno nitko nije ostao impresioniran, Branco se imao vremena baviti i nekim drugim stvarima, pa je tako čak i tužio novinare koji su pisali da ne radi dobar posao…
Litavac Mindaugas Nikoličius bio je najuspješniji od svih stranaca koji su kao sportski direktori radili u Hajduku, na Poljud su stigla dva trofeja Hrvatskog nogometnog kupa. Međutim, mnogi i danas tvrde da on nije bio na razini koja je potrebna Hajduku, a predbacuju mu i to što je bivši predsjednik Lukša Jakobušić bio taj koji je doveo Marka Livaju, Lovru i Nikolu Kalinića, te prodao Luku Vuškovića. Iza sebe je Nikoličius ostavio prilično skupu i ne baš perspektivnu momčad…
Istra 1961 je u vlasništvu španjolske grupacije Baskonia Alaves od 2018. godine, a od tada su na Drosini čak petorica inozemnih stručnjaka radila kao sportski direktori. Međutim, nitko od njih nije istaknuo posebno kvalitetnim radom, a osim njih u tom razdoblju su na istom poslu bili angažirani i i domaći kadrovi Dario Dabac i Saša Bjelanović.
Gorica je od siječnja 2018. do prosinca 2020. godine na poziciji glavnog kreatora sportske politike imala već spomenutog Nikoličiusa, koji je za turopoljski klub napravio velike stvari. Znao je prepoznati darovite i uglavnom slobodne igrače koji su stekli afirmaciju u HNL-u te potom svojim transferima klubu donijeli i značajan prihod. Gorica je Litavcu predstavljala odskočnu dasku u karijeri i preporuku za dolazak u Hajduk.
