Preplavljen oštroumnim majstorima joge, Zapad ponovno otkriva učitelja iz Kolkate iz 1930-ih koji je kombinirao bodybuilding s joga asanama kako bi postigao ono što se sada radi uz pomoć kemikalija
Prije gotovo jednog stoljeća, u doba prije steroida, postojao je Indijac koji je bio i majstor joge i uspješan bodybuilder. Nazvan Bishnu Charan Ghosh, bio je mlađi brat Paramahanse Yoganande (izvorno Mukunda lal Ghosh), slavnog autora višegodišnjeg duhovnog bestselera, Autobiography of a Yogi.
Ghosh je doživio preporod, posljednji put tijekom ljeta 2024., kada je fitness trener i influencer Jeff Cavaliere podijelio nekoliko crno-bijelih slika na Instagramu demonstrirajući spektakularna tijela Ghosha i njegovih učenika, navodeći ih kao primjere onoga što su postigli bodybuilderi prije steroida .
Slike su bile iz 1930-ih, ali ono što Cavaliere nije spomenuo i čega možda nije bio svjestan je da su neke bile iz doba kada su Indijanci u raznim područjima utjecali na moderni svijet na načine prije društvenih medija.
Slike (osim jedne Eugena Sandowa) bile su Ghosh, njegov učenik Buddha Bose i Ghoshovi učenici. Bili su među najranijim predstavnicima joge koji su svoje znanje prenijeli preko mora i bili primljeni sa značajnim zanimanjem u Europi, Americi, Japanu i drugdje.
Svoje su vještine demonstrirali na važnim okupljanjima u SAD-u na mjestima kao što je Sveučilište Columbia, dok je Japan čak odao Ghoshu počast poštanskom markom 2017. godine.
Dok su imena kao što su BKS Iyengar (1918.-2014.) i Bikram Choudhury (osnivač Bikram Yoge) sada sastavni dio globalne priče o jogi, o povijesti Ghosha, Buddhe Bosea i naslijeđa iz Calcutte nažalost se dugo vremena manje govorilo.
Neke od slika koje je Cavaliere koristio su iz Ghoshove prve knjige, Kontrola mišića i vježbe s utegom, objavljene 1930. godine s Keshubom Chandrom Sen Guptom. Iako je ta povijest uglavnom zaboravljena, slike poput onih Ghosha i njegovih učenika i dalje potiču znatiželju ljudi.
U studenom 2013. američki pisac i yoga entuzijast Jerome Armstrong naišao je na jednu takvu sliku u zgradi Smithsonian u Washingtonu DC koja je označila početak njegovog putovanja u ovu povijest.
Izložene slike pratile su povijesne korijene joge dok se iz svoje klasične prakse u Indiji pretvarala u moderni svjetski fenomen. Kupio je prigodnu knjigu Yoga: Umijeće preobrazbe.
“U poglavlju o podrijetlu vježbanja asana u jogi bila je fotografija Buddhe Bosea preko cijele stranice. Ispod fotografije bio je naslov: Buddha Bose, učenik učitelja joge Bishnu Ghosha, pokazuje svoje vještine na demonstraciji vježbi joge, London, ca. 1930-ih. Fotografija Buddhe je bila fenomenalna; izvodio je težak položaj za kontrolu trbušnih mišića,” kaže Armstrong.
U početku ga je zaintrigirao nedostatak detalja o nečem tako spektakularnom. Kasnije je Armstrong pronašao Boseov neobjavljeni rukopis. Ovaj dokument, cijeli album položaja pod nazivom Yoga Asanas, ostao je kod Boseove obitelji u Londonu desetljećima i mnogo kasnije pronađen kod kolekcionara umjetnina. Kada je Armstrong to otkrio, odlučio je napisati knjigu pod naslovom Calcutta Yoga.
Knjiga je odvela Armstronga u Kolkatu i označila novi početak zanimanja za povijest joge iz grada i Ghoshovog koledža joge koji još uvijek radi sa studentima iz cijele Indije i šire.
“Jedan od razloga za pisanje knjige bio je taj što sam bio fasciniran ovom poviješću. Postojao je i osjećaj nepravde zbog toga što je Bikram Choudhury, koji je dospio do vrhunca slave prateći ovu tradiciju, učinio malo da svijet sazna o Ghoshovom koledžu joge u Kolkati ili njegovoj ostavštini,” kaže Armstrong. “Zanimljivo, dok sam pisao knjigu, Choudhuryjev utjecaj je slabio zbog njegovih slučajeva zlostavljanja, a ponovno se počelo govoriti o Bishnu Charanu Ghoshu i ostavštini Kolkate.”
Suprotno pomalo ortodoksnoj slici joga gurua, fazi u kojoj su nastale ove popularne fotografije, Ghosh se intenzivno bavio bodybuildingom. Bio je pod utjecajem bodybuildera kao što su Walter Chit Tun i Eugen Sandow, koji su bili globalna senzacija ranih 1900-ih.
Tradicija yoge došla mu je od njegovog brata Yoganande, koji je i sam bio iznimno popularan guru. Ova kombinacija dviju tradicija učinila je Ghoshov pristup vježbanju jedinstvenim. Podijelio ga je na trening otpora za snagu i jogu za unutarnje zdravlje.
U ovom pristupu vježbanju ili znanju općenito, Ghosh je također bio proizvod svog vremena u Bengalu, gdje je sekularni nacionalizam pronalazio dom u akhadama (teretanama) i postajao mjesto susreta globalnog znanja i indijskih tradicija, objašnjava Ida Jo Pajunen , spisateljica, istraživačica i učiteljica joge.
Društveni, politički i fizički pokreti bili su vrlo usko povezani. Jedan od najvećih indijskih duhovnih vođa, Swami Vivekananda, živio je u istom susjedstvu kao i Ghosh i bilo je poznato da posjećuje akhade.
Pajunen kaže da je Ghosh postao jedan od predvodnika procvata fizičke kulture u Kolkati koji se poklopio s nacionalističkim osjećajima. Tekstovi su sada bili na bengalskom i engleskom, što ga je učinilo pristupačnijim od starijih tekstova na sanskrtu. Ghosh također spominje sekularni nacionalizam u svojoj knjizi Muscle Control and Barbell Exercises, posvećujući je pokretu Young Bengal koji se suprotstavio ortodoksnom hinduizmu 1830-ih.
Još jedan pomak u ovom razdoblju bio je da su žene, koje prije nisu bile poticane na prakticiranje hatha joge, sada slavljene kao učiteljice i praktičarke. Jedna takva žena bila je Ghoshova učenica Reba Rakshit, koja je tema Pajunenove knjige, Snažna žena, objavljene ranije ove godine. Jedan od Rakshitinih dobro dokumentiranih vratolomija bio je odrastao slon koji joj je hodao preko prsa.
“Ghoshova početna slava bila je djelomično zbog nevjerojatnih vratolomija koje su njegovi učenici izvodili svojim vještinama kontrole mišića,” kaže Pajunen. “Također je stvorio nekoliko zvijezda bodybuildinga poput Monostosha Roya koji je postao prvi Azijat koji je osvojio titulu Mr Universe.”
Iako je njegova praksa uključivala kombinaciju joge i vježbi za jačanje snage, o važnosti asana počeo je pisati mnogo kasnije. Mnoge njegove poglede na jogu upoznajemo iz spisa njegovog učenika Buddhe Bosea, koji spominje da je Ghosh vjerovao da pravilno prakticiranje joga asana može povećati dugovječnost i da je prirodni način jačanja svih živih ili atrofirajućih mišićnih vlakana i tkiva.
Na koledžu Ghosh Yoga ovo je pristup koji se još uvijek primjenjuje, kaže Muktamala Mitra, Ghoshova unuka, koja je sada zadužena za instituciju.
“Ovdje je naglasak na ljekovitim ili terapeutskim aspektima joge. Naglasak je na holističkom ukupnom stanju pojedinca tako da se može pripremiti recept ili popis joga asana. Svi učenici i profesori ovdje slijede to,” kaže ona.
Mitra kaže da koledž i dalje prima redovite domaće i strane studente. Neki dolaze s bolovima i fizičkim problemima ili samo kako bi bili u formi, a neki dolaze proučavati praksu i postati treneri.
Iako znanstvenu osnovu takve terapije tek treba dokazati, ovaj pristup tjelesnoj dobrobiti još uvijek ima mnogo lojalista. Jedan od njih je proslavljeni bengalski glumac Tota Roychowdhury koji vježba jogu tri puta tjedno po sat vremena.
Odrastajući u Kalkuti, učio je jogu od svoje majke, nikad nije shvaćajući koju školu prati.
“Kao tinejdžer sam igrao nogomet i radio sam na tome da postanem profesionalac, upravo ta vježba joge dva puta tjedno me je držala relativno bez ozljeda,” kaže on.
Roychowdhury je čak trenirao s utezima u jednom od centara koje je pokrenuo Ghosh. Ali tek je mnogo kasnije počeo saznavati o povijesti Ghosha i ostalih.
“Kad pogledam unatrag, zapanjen sam koliko je Ghosh bio ispred svog vremena. Kombinirao je više disciplina gotovo stoljeće prije nego što je to postalo trend i proizveo sportaše snage i bodybuildere koji su šokirali svijet,” kaže on.
