10. rujna održana je prva i vjerojatno posljednja televizijska predsjednička debata Donalda Trumpa i Kamale Harris. Premda je na sučeljavanju bilo riječi o mnogim temama, jedna od tema koja je bila najistaknutija, i možda najškakljivija, bila je odnos SAD-a prema Latinskoj Americi, posebice migracija iz te regije u Sjedinjene Države.
Jedine dvije države koje su bile izričito spomenute u debati su Meksiko i Venezuela, ali su zato spomenuti svi drugi izazovi povezani s temom kao što su ilegalna imigracija, zaštita američke granice s Meksikom, ilegalna trgovina drogom, trgovinski deficit SAD-a s regijom i potreba za uvođenjem novih carina.
Odnos prema tim pitanjima uvelike će odlučiti ishod predsjedničkih izbora. Latinska Amerika nikada nije bila važnija za SAD, što nije čudno budući da u SAD-u živi oko 65 milijuna Latinoamerikanaca (19 % ukupnog stanovništva).
Latinoamerička politika Trumpove administracije 2017.-21.
Kako bi mogla izgledati druga Trumpova administracija može se dobrim dijelom saznati ako se pogledaju rezultati prve Trumpove administracije od 2017. do 2021. Teško je očekivati kako će Trump i njegovi suradnici napraviti zaokret od 180 stupnjeva, već prije moguće manje promjene. Jedan od najkontroverznijih aspekata Trumpove politike prema Latinskoj Americi bio je stav prema migracijama. Tijekom svog mandata, Trump je oštro kritizirao ilegalnu i legalnu imigraciju iz zemalja Latinske Amerike, osobito iz Meksika i Srednje Amerike.
Njegova retorika uključivala je tvrdnje da su imigranti odgovorni za kriminal i nezakonite aktivnosti u SAD (npr. narkotici i silovanje), što je izazvalo velike tenzije unutar SAD-a. Trumpova vlada implementirala je politiku „nulte tolerancije“ prema ilegalnoj imigraciji, što je rezultiralo odvajanjem djece od njihovih roditelja na granici. Taj potez izazvao je međunarodne kritike i podijelio javnost u SAD-u. Godišnje je oko pola milijuna ilegalnih imigranata deportirano. Nadalje, Trump je obnovio i izgradio dio zida iliti granične barijere na granici s Meksikom, što je bio simbol zaštite američkih granica.
U pogledu trgovinske razmjene, Trump je preferirao bilateralne sporazume koji su bili veoma povoljni za SAD, u skladu s proklamiranom politikom „Amerika na prvom mjestu“ (America First). Jedan od ključnih trgovinskih poteza bili su pregovori o promjeni Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) između SAD-a, Meksika i Kanade. Trump je često kritizirao NAFTA-u kao štetnu za američke radnike te je ispregovarao novi sporazum, USMCA (Sporazum SAD-a, Meksika i Kanade o slobodnoj trgovini), koji je stupio na snagu 2020.
Novi sporazum bio je namijenjen povećanju američke industrijske proizvodnje i osiguravanju veće zaštite američkih radnih mjesta. Meksiko je bio američki partner u provedbi politika usmjerenih na zaustavljanje migrantskih tokova u SAD. Meksička vlada nakon Trumpove prijetnje o uvođenju carina, pristala je na slanje vojske na svoju južnu granicu kako bi spriječila priljev migranata iz Srednje Amerike.
Dobri odnosi s ljevicom, a loši s desnicom
Trgovinski i politički odnosi sa zemljama poput Brazila, Argentine i Venezuele bili su podložni fluktuacijama, ovisno o političkim i ekonomskim promjenama u regiji. U principu je Trumpov establišment podržavao desne, a bio u sukobu s lijevim vladama. Trumpova administracija podržala je desničarskog predsjednika Jaira Bolsonara u Brazilu, s kojim je dijelila slične ideološke stavove o ekonomskim i sigurnosnim pitanjima. Trump je 2018. nazočio summitu G20 u Buenos Airesu kojeg je organizirao desni predsjednik Mauricio Macri.
Trumpova vlada 2019. priznala je samoproglašenog venezuelanskog predsjednika Juana Guaidóa, koji ipak nije uspio preuzeti vlast i svrgnuti Nicolasa Madura. Također, Trump je uveo brojne sankcije protiv venezuelanskih dužnosnika i gospodarstva, nastojeći izvršiti pritisak na Madurov režim. Uvedene su nove sankcije Kubi i tako je bio poništen dio odluka o ublažavanju američkih sankcije koje je donijela Obamina vlada. Sankcije su najviše pogodile kubanski turizam i trgovinu, a cilj je bio oslabiti komunistički režim i ojačati ljudska prava. Odnosi s Nikaragvom bili su također napeti. Odnosi s Kolumbijom doživjeli uzlet nakon što je 2018. došao na vlast konzervativac Ivan Duque.
Sumirano, Trumpov unilateralni pristup često je stvarao napetosti s multilateralnim institucijama, ali je povećao utjecaj SAD-a u regiji. Bivši ministar obrane u Trumpovoj administraciji 2019.-20. Mark Esper u svojoj knjizi „Sveta prisega“ otkrio je kako je predsjednik podržavao lansiranje projektila na Meksiko kako bi uništio infrastrukturu za proizvodnju droge, vojnu akciju u Venezueli i blokadu Kube. To su potezi od kojih je odustao zahvaljujući savjetnicima, no pitanje je hoće li ga uspjeti odgovoriti u drugom mandatu od sličnih odluka.
Privrženost Monroeovoj doktrini
Ukratko, Trumpova politika prema Latinskoj Americi mogla bi se najtočnije definirati kao kombinacija realpolitike (usmjerene na zaštitu američkih interesa), i ideološki motivirane vanjske politike (podrška desnim probiznis vladama). Radi se o privrženosti političkom konceptu Monroeove doktrine. Doktrina je ključna sastavnica američke vanjske politike od 1823. godine kada ju je proklamirao tadašnji predsjednik James Monroe.
Osnovna ideja Monroeove doktrine definiranje je zapadne hemisfere kao sfere utjecaja Sjedinjenih Država i upozorenje europskim silama da se ne miješaju u poslove američkih država. Iako je Monroeova doktrina u početku bila više simbolična nego praktična, s vremenom je postala temelj američke politike prema Latinskoj Americi, a kasnije ju je proširila i Rooseveltova doktrina. Monroeovoj doktrini su u većoj ili manjoj mjeri naklonjene sve američke vlade do danas iako su to neki negirali (npr. Barack Obama i suradnici poput Johna Kerryja).
Jedina razlika između različitih američkih administracija u odnosu prema Latinskoj Americi bila je u resursima koju su u nju uložili (vrijeme, novac, energija). U prvih 15-ak godina 21. stoljeća SAD se okrenuo Bliskom istoku i Aziji jer je tamo vidio nove prijetnje – islamski fundamentalizam, Kinu, Rusiju, Iran, a zanemario je svoje dvorište. Ta pogreška je olakšala trijumf ljevičarskih vlada na kontinentu – tzv. Ružičasta plima.
Trump je odlučio to promijeniti. Njemu i njegovim suradnicima (John Bolton, Rex Tillerson) nije bio problem javno se pozvati na drevnu doktrinu. To sada javno čine istaknuti republikanci. U listopadu prošle godine neki republikanski zastupnici u Senatu su predložili rezoluciju o Monroeovoj doktrini, a u prosincu u Zastupničkom domu Kongresa. Ugledni republikanski dužnosnici (Trumpov zamjenik J. D. Vance, senatori John Kennedy, Lindsey Graham, nedavna predsjednička kandidatkinja Nikki Haley i dr.) u više navrata su istaknuli potrebu intervencije Oružanih snaga SAD-u u Meksiku kako bi se borili protiv narkokartela. To je zapravo eufemizam za invaziju na Meksiko.
Antiimigracijska politika
Tijekom predsjedničke debate Trump je bio glasan u svojoj antiimigrantskoj politici. To je očekivano jer je otpor ilegalnoj imigraciji tema broj 1 u njegovoj predizbornoj kampanji. Za očekivati je kako će Trump ako dođe u Bijelu kuću pokrenuti veliki val racija s ciljem identifikacije i deportacije ilegalnih useljenika.
U debati je naglasio kako će izvršiti pritisak na El Salvador, Gvatemalu i Honduras kako bi donijeli zakone da ilegalni imigranti traže azil u državama regije, a ne u SAD-u. Obećao je da će migrantima iz te tri države, plus Haiti i Nikaragva, ukinuti Privremeni zaštićeni status, koji im jamči boravište i dozvole za rad u Americi.
Također je obećao vratiti politiku „Ostati u Meksiku“ prema kojoj su ilegalni imigranti čekali odluku o davanju azila u Meksiku, a ne kao danas u SAD-u. Obećao je i obnovu „zida“ na granici s Meksikom kako bi se onemogućio masovni ulazak imigranata.
Okretanje protekcionizmu
Ako Trump osvoji predsjedničku funkciju neupitno je kako će okrenuti američko gospodarstvo protekcionizmu što će rezultirati nesigurnosti u svjetskoj trgovini. Meksiko i Kanada bi mogli najviše biti pogođeni takvim Trumpovim politikama s obzirom na to kako su potpisnici Sporazuma o slobodnoj trgovini sa SAD-om (USMCA).
Sporazum je stupio na snagu 2020. za vrijeme Trumpove administracije. Iako je Trump glavni inicijator dogovora očekuje se da će on tražiti njegovu reviziju 2026. kada je predviđena. U kampanji ove godine je obećao nametanje 10 posto carine na sve uvozne proizvode koji dolaze u Ameriku.
Zemlje koje ovise o doznakama iz inozemstva bit će najviše pogođene Trumpovom antiimigrantskom i protekcionističkom politikom. Mnoge od tih zemalja su zemlje Latinske Amerike. U Gvatemali, Hondurasu i El Salvadoru doznake iz SAD-a čini oko 20 posto nacionalnog BDP- a. I u Meksiku i Dominikanskoj Republici doznake iz SAD-a imaju određenu važnost za siromašne slojeve pučanstva.
Rivalstvo s Kinom
U kolovozu prošle godine Trump je izjavio kako Amerika nije trebala prepustiti upravu nad Panamskim kanalom Panami i ustvrdio je kako zapravo Kina kontrolira taj važan pomorski prolaz. Neupitna Trumpova antikineska politika spojit će se s politikom prema Latinskoj Americi. Nema sumnje kako Trump vidi ljevičarske vlade u regiji blisko povezane s Kinom (i potencijalno Rusijom) što smatra prijetnjom američkim državnim interesima. Trump suradnju Kine i regije vidi kao sigurnosni problem, ali i tehnološki, trgovinski, investicijski i politički izazov za SAD.
U mjestima u regiji gdje Kinezi investiraju ili trguju ne mogu to činiti Amerikanci ili mogu smanjenim kapacitetima, što je Trumpu kao biznismenu savršeno jasno. Dodatno, ulazak kineskih tehnoloških divova na latinoameričko tržište (Baidu, Alibaba, Tencent, Xiaomi) isto to onemogućava američkim korporacijama. Kako bi osujetio kineski utjecaj, a ojačao američki, logično je pretpostaviti kako će Trump prigrliti politiku „mrkve i batine“. Koristit će pritisak i sankcije kako bi prekinuo suradnju s Kinom, a zauzvrat će nuditi američke trgovinske i investicijske alternative.
Međutim, problem je što Amerikanci u mnogim područjima ne mogu konkurirati Kinezima, posebice u polju investicija u infrastrukturu i industrijski sektor. Osim kineskog, Trump će pokušati suzbiti iranski utjecaj koji se proteklih godina drastično uvećao. Iran je jako dobar partner s Kubom, Venezuelom i Nikaragvom, a od ove godine je i član BRICS-a što je unaprijedilo suradnju s Brazilom. Ne treba posebno isticati kako je iransko-latinoamerička suradnja trn u oku Trumpu, ali i većini američke političke elite neovisno o stranci kojoj pripadaju.
Potencijalne nove invazije
Kako režim „tropskog Staljina“ Nicolasa Madura u Venezueli postaje sve okrutniji i kako Kuba pod vlašću Miguela Diaza Canela ulazi u sve veću neimaštinu, tako će biti sve snažniji pritisci na Trumpa da pokrene invaziju ili tajne obavještajne operacije kako bi se svrgnuli socijalistički režimi.
Iako Trump nije komentirao spornu pobjedu Madura na izborima koncem srpnja, u kolovozu ga je nazvao diktatorom. Ujedno je Trump napao predsjednika El Salvadora Nayiba Bukelea da poslao kriminalce iz svoje države u Ameriku.
Sigurno će SAD pod Trumpom pojačati nazočnost svojih vojnih i pomorskih snaga u regiji i operacije CIA-e, DEA-e i drugih organa vlasti kako bi se suzbile operacije krijumčarenja droge kao i druge djelatnosti organiziranog kriminala.
Stav Latinoamerikanaca
Pitanje svih pitanja je kakav je stav Amerikanaca latino i hispanoameričkog podrijetla prema Donaldu Trumpu? Zbog svoje brojnosti i utjecaja oni bi mogli prelomiti izbore. Nakon debate, najveća i najstarija latinoamerička udruga za građanska prava u SAD-u, Liga ujedinjenih latinoameričkih građana (LULAC) osudila je „ksenofobne i huškačke komentare“ Trumpa i podržala Kamalu Harris.
„Njegova retorika o imigraciji ne samo da krivo predstavlja činjenice, već također promiče strah i podjele, nepravedno ciljajući na imigrantske zajednice, posebno Latinoamerikance“, objavila je udruga u priopćenju za javnost. Podržali su Harris zbog njene prednosti „pravednijem i humanitarnijem“ imigracijskom sustavu.
To je bilo prvi put da je LULAC ikad podržala jednog predsjedničkog kandidata, a postoji od 1929. Međutim, velika anketa koje su proveli NPR, PBS News i Marist Poll uoči debate otkrila je kako 51% Latinoamerikanaca podržava Trumpa, a 47% Harris. To je velika promjena u odnosu na kolovoz kada je Harris vodila s 15% razlike.
Izgleda kako Harris u toj skupini birača prolazi gore od Joea Bidena, a Trump uspijeva biti privlačan zbog svog tradicionalizma. Zbog Izbornog kolegija bit će iznimno važni latino glasovi u swing državama kao što su Arizona, gdje Latinoamerikanci čine 25% biračkog tijela i Floride gdje čine oko 20% birača. Upravo bi ti glasovi mogli biti odlučujući.
M. Šerić: Kina i Latinska Amerika: ‘ljubav’ utemeljena na novcu i ideologiji
