“Noći su bile najgore. Trajale su kao vječnost, a kako nije dolazilo baš puno ljudi imala sam pregršt vremena za razmišljanje kako uopće nisam zadovoljna sa svojim životom. Baš kao i likovi koji su tamo, potpuno praznih pogleda, besciljno lupkali tih par tipki po automatima za igre na sreću. A činilo se da ćemo svi domoći svega samo ne sreće”, priča nam Veronika S., bivša zaposlenica automat kluba, o neobičnom poslu koji nikad neće zaboraviti.
“Kako sam završila društveno humanistički fakultet oduvijek sam osjećala potrebu da vidim kako se informacije za studije o ovisnostima skupljaju na terenu pa mi se posao u casinu činio kao idealna prilika da zaradim dok ne nađem posao u struci, ali i da vidim koje to čari skriva kockanje na koje se toliko Hrvata gadno navuklo. Uostalom, pomislila sam da ću možda i upoznati neke zanimljive, životopisne ljude, no realnost je bila potpuno drugačija”, prisjeća se danas sretno zaposlena Veronika zablude koju je imala prije nego što je nogom kročila u jedan trošni automat klub u zabačenom djelu grada.
Tamo, veli, nije bilo ni smijeha, ni glamura, a umjesto interesantnih dočekala su je ispijena, od života umorna lica ljudi s margine društva, svih dobnih skupina.
‘Igrači malo jači’
“Kada sam prijateljima pričala tko se sve tamo skuplja pitali su me jesam li sišla s uma i jesam li imala kakvih neugodnosti s njima, no ono što sam već prvog dana shvatila jest da tamo nitko ne dolazi radi mahom mladih i atraktivnih djevojaka, već zbog navike za koju su spremni potrošiti i zadnju lipu. Oni koji žele gledati lijepa ženska tijela idu u striptiz klubove”, tvrdi. No, nisu svi igrači bili mirne naravi. Nekad kada bi kocka “krivo pala”, ako je tako što uopće moguće, gubili bi živce pa psovali, pljuvali pa čak i rukom udarali u aparate.
“Jedan je mlađi dečko na ruletu ‘podemonio’ i potpuno izgubio kompas pa je šakom opalio aparat i razbio staklo. Izjurio je van sav krvav, skidajući s neba bogove i zaradio zabranu ulaska u klub”, priča nam o najgorem slučaju kojem je svjedočila. Sve je to zato što velik dio okorjelih kockara ima svoje u detalje razvijene teoreme o načinu na koji funkcioniraju aparati i kako “varaju” igrače. Svojim, nazovimo ih, posebnim matematičkim izračunima oni dolaze do “spoznaje” kada će koji broj pasti ili kada će automat izbaciti određen broj voćki, no realnost se vrlo često kosi s njihovim “jednadžbama”.
“Moj posao je, između ostalih, bio i da razgovaram s njima, da ne kažem da ih animiram na igru. No srećom, većina njim nije bila nimalo zainteresirana za komunikaciju, baš kao ni ja sama. Valjda smo si svi zračili nekom emocionalnom truleži i mizantropijom pa se svatko držao svog kuta sobe”, pretpostavlja ova mlada žena.
Noćna šihta je najgora
A taj “silni” razgovor zapravo je bio posljednji na listi zadataka koje je trebala odraditi tijekom smjene. I sama se, veli, začudila kada je shvatila koliko tamo posla ima. Iako je isprva mislila da se hostese samo prešetavaju između aparata, smjena je izgledala malko drugačije. Djevojke tamo moraju redovito prazniti pepeljare pošto većima igrača puši naveliko, brisati aparate, nositi piće, brojati i isplaćivati novac, mijenjati novac u mjenjačnici… Nikada ne smiju sjediti i izgledati kao da ništa ne rade, i to je jedno od prvih pravila koje se svakoj novoj zaposlenici tijekom prvog radnog dana. U slučaju da je “nadzornica” koja se nenajavljeno pojavi u klubu ulovi da negdje sjedi čeka ju opomena, ako ne i momentalno prebacivanje u neki drugi klub. No najgore je, tvrdi Veronika, bilo na kraju noćne šihte.
“Samo kad se sjetim tog kaosa dobijem anksiozni napadaj. U ranu zoru, nakon nekih devet sati tumaranja polupraznim klubom i promišljanja o svojoj nesreći, potpuno umorna bih morala otvarati 20-ak aparata i iz njih čupati sefove s novcem. Naravno, ti aparati bili su stari, a da se dođe do sefa potrebno je otključati neka vratašca, koja su bila dotrajala. Više puta sam polomila nokte dok sam se borila s tim izvlačenjem, svaki je aparat imao neku posebnu shemu otvaranja, a velik je problem bio i što je cijeli posao trebao biti gotov u manje od sat vremena. No, to nije sve. Nakon što se novčanice i ticketi izvuku iz svih kutija, te je silne pare u lipu trebalo i prebrojiti, u malom sobičku bez prozora”, pojašnjava korak po korak. Kada se vraćala kući, pomalo uznemireno će, vrtjelo joj se u glavi, a u san bi tonula dok su joj u ušima odzvanjali plastični zvukovi igrica iz aparata.
‘DOLAZE NAM JAKO MLADI DEČKI, ALARMANTNO JE!’ Nova ovisnost ‘guta’ hrvatsku mladost: ‘U zadnje dvije godine stanje je loše i još će se pogoršati’
‘Možda im nisam bila simpatična’
“Ovaj posao radila sam relativno kratko, no imala sam osjećaj da sam tamo zapravo jako dugo. Zbog tri smjene potpuno mi se poremetio bioritam, a još teže su mi pale dvije stvari. Ja sam, kao i sve druge djevojke, morala nositi cipele na petu, na što inače nisam naviknuta. Srećom to nije morala biti suludo visoka potpetica, no nakon osam sati hodanja i to mi je bilo previše. A još je gore bilo što su napojnice bile gotovo pa nikakve”, još uvijek se osjeti da je razočarana Veronika. Očekivala je, priznaje, puno veću bakšu, a igrači u ovom djelu grada bili su, čini joj se, bili dosta škrti. Jednom su ona i kolegica jednom muškarcu isplatile 30.000 tadašnjih kuna, a u nepisanim pravilima piše da je pristojno ostaviti “sitniš” i za zaposlenice. No gospon se samo okrenuo i otišao.
“Možda mu nismo bile simpatične, a pogotovo ja. Vjerojatno ne samo njemu, nego i većini jer najveća napojnica koju sam dobila iznosila je samo sto kuna”, uvjerena je Veronika koja nakon ovog kluba sreću nije tražila u drugima, smještenima u malo atraktivnijim dijelovima grada. Pitali smo ju za kraj je li bilo u tom malom cirkusu i nekih zabavnih trenutaka. Malo se zamislila.
“Sve djevojke koje su tamo radile bile su zanimljive na svoj način, stvarno sam voljela ubijati vrijeme s njima. Na koncu, iako je to iskustvo sada već u domeni moje davne prošlosti, preporučila bih ga svima koji su avanturističkog duha. Čisto da vide zašto s nekim stvarima ne treba ni eksperimentirati”, zaključuje Veronika S. koja nakon što je dala otkaz više nikad nije ušla u niti jedan kasino…
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.