Na očajnom travnjaku u Varaždinu domaći su nogometaši pobijedili Istru 1961 golom Belcara u finišu utakmice. Uvjerljiv je dojam da je utakmica mogla otići i na drugu stranu da su Zeleno-žuti iskoristili neku od svojih prilika. Slično im se dogodilo i protiv Lokomotive prošlog vikenda, gdje su jalovost pred golom platili gubitkom bodova. Otkako je od ožujka Paolo Tramezzani trener Istre, ovo je prvi puta da su povezana dva poraza s klubovima koji su unutar njihove jačine. Proljetos su spojena dva poraza, ali s Dinamom i Rijekom, koji su se borili za naslov.
U Varaždinu su domaćini slavili iz pogotka koji je, među ostalim, oslikao slabosti koncentracije defenzivnog bloka Istre, odnosno potvrdio fokusiranost obrane domaćih. Pogledamo li statistiku, to će se razvidno prepoznati i kroz gol-razliku. Varaždin ima samo jedan pogodak više od Istre (5:4), ali je zato primio tek 2 u odnosu na Istrinih 14. Točno je da je većinu tih pogodaka Tramezzanijeva momčad inkasirala od Dinama (5) i Rijeke (4), a što je uzrokovano otvorenom igrom u neravnopravnom odnosu kvalitete. No, kako je pokazala i utakmica s Hajdukom, gdje je unatoč pohvalnom remiju činjenica da su gosti imali mnoštvo šansi (Majkićeve top obrane), a onda i s Lokomotivom, potvrdilo se i protiv Varaždina da Tramezzanijeva obrana ima problem koncentracije. Kod akcije za gol prvo je Valinčić spuštao prsima loptu Majkiću, koji je zakasnio da je izbaci u gol-aut, pa je bio korner. Iz nastavka tog kornera Nekić je skočio ispred Ivaniševića i poslao loptu u gredu, a odbijenu je loptu brže đonom Belcar poslao u mrežu nego je Ivanišević reagirao. Inače je Kanađanin (i obrana) imao problema i s Lokomotivom (prvi gol Goričana), ali to je ona priča da se povjerenje mladom igraču iskazuje i tako da se tolerira u njegovom sazrijevanju neminovne greške. Ivanišević je fizički moćan, ali neiskusan, što ne čudi s obzirom na to da ima tri nastupa za seniore. K tome je momak u pripremama imao peh da slomi ključnu kost, ali je svoj gard fajtera pokazao time što se nakon operacije vratio u ekspresnom roku od mjesec dana…
Varaždin se potvrdio čvrst i zasluženo je osvojio bodove, kao što je moglo biti i remija ili pobjede Istre, pa bi to po učinku bilo također zasluženo. Istrin je sada problem što te utakmice “na knap” gubi, iako je neke prije (Gorica, Slaven Belupo) dobivala, ali zna se da se dojmovi stvaraju uvijek nakon posljednjih partija. Tako je sada oko Zeleno-žutih negativna atmosfera, koja zapravo nije vezana uz jedan poraz ili propuštenu pobjedu. Problem je što se Istra u prijelaznom roku oslabila jer je vlasnik kluba iz Vitorije smanjio proračun prve momčadi. Tako je mnoštvu odlazaka, i to značajnih igrača (primjerice, Ekong koji igra u Serie A, Majstorović i Devetak u Rijeci, Petrusenko u Antalyasporu…) odgovoreno s brojčano i kvalitativno manjim doselekcijama. U tom kontekstu je Istra propustila, primjerice, angažirati Amera Gojaka, koji bi po profilu igre, iskustvu i statusu učinio boljm momčad. Time je baskijsko vodstvo definiralo pravac ove jeseni (je li i sezone vidjet će se u zimskoj prijelaznom roku), a to znači fajterska borba za izbjegavanje dna tablice. Paolo Tramezzani tako i radi, pokušava borbenim gardom momčadi kompenzirati te kvalitativne deficite, pogotovo u srednjem redu, gdje nasušno nedostaje igrač promjene ritma.
