Papa Franjo nedavno je bio u posjetu Dalekom istoku. Od 2. do 13. rujnaposjetio je Indoneziju, Papuu Novu Gvineju, Timor Leste i Singapur. Ne samo da se radi o najdužem papinom putovanju (12 dana) i najudaljenijoj geografskoj lokaciji koju je posjetio (19 tisuća km od Rima), nego posjet ima svoju pastoralnu, političko-diplomatsku, društvenu i ekološku dimenziju, koju ne treba podcijeniti.
Mnogi zaboravljaju kako papa nije samo vrhovni poglavar Rimokatoličke crkve, već i državnik i to vrlo važan. Papin posjet regiji Aziji i Oceanije jenajvažniji tijekom cjelokupnog njegovog dosadašnjeg pontifikata koji traje 11 i pol godina. Putovanje ima veliko globalno značenje.Ono se trebalo odviti još 2020. ali ga je spriječila pandemija, međutim sada je konačno realizirano i to uspješno.
Od četiri države koje je papa posjetio samo je Timor Leste većinski rimokatolička država(97% rimokatolika). Indonezija je većinska muslimanska država (87% muslimana i 3% rimokatolika), Papua Nova Gvineja većinski kršćanska (98% kršćana, većinom protestanata, a rimokatolici 27%), dok je Singapur mješovita država (26% budista, 18% muslimana, 17% kršćana –6,7% rimokatolika). S obzirom na takvu vjersku strukturu posjet je bio izazovan i rizičan. Na sreću, nije bilo incidenata i sve je prošlo uredno.
Posjet Indoneziji
Papa Franjo je inzistirao na posjetu Indoneziji jer je najmnogoljudnija muslimanska država svijeta sa sve većim utjecajem u međunarodnoj zajednici. Stigao je 3. rujna u Jakartu gdje su ga dočekali indonezijski ministri. Potom je otišao u apostolsku nuncijaturu (veleposlanstvo) Vatikana. Sljedećeg dana priređena mu je ceremonija dobrodošlice u dvorištu predsjedničke palače Merdeka.
U dvorani Državne palačesastao s predsjednikom Republike Indonezije Jokom Widodom, drugim vladinim dužnosnicima, civilnim udrugama i diplomatima. U katedrali u Jakarti susreo se sa svećenstvom i drugim klerom, a kasnije i s isusovcima. Sljedećeg 5. rujna Sveti Otac susreo s velikim imamom Nasaruddinom Umarom u džamiji Istiqlal, koja je s katoličkom katedralom povezana „Tunelom prijateljstva“.
Dvojica duhovnika potpisala su zajedničku deklaraciju „Poticanje vjerskog sklada za dobrobit čovječanstva“, pozivajući na suradnju u borbi protiv dehumanizacije i klimatskih promjena. Papa je pozvao na jedinstvo u „obrani ljudskog dostojanstva, borbi protiv siromaštva i promicanju mira”. Popodne je Papa predvodio svetu misu na stadionu Gelora Bung Karno. Misi je nazočilo 90 tisuća hodočasnika.
Posjet Papui Novoj Gvineji
6. rujna započeo je papin posjet Papui Novoj Gvineji, a bio je obilježen jačanjem katoličke zajednice, misionarskih napora i traženjem odgovora na društvene izazove. Papa se susreo istaknutim političarima, misionarima, udrugama i mladima.
Dana 8. rujna 2024. održao je misu u Port Moresbyju koja je okupila preko 35.000 vjernika. U propovijedi je istaknuo kako su, usprkososjećaju udaljenosti od Rima tamošnji vjernici „u središtu njegova srca“. Nakon mise otputovao je u Vanimo, gdje se obratio skupini više od 20.000 katolika, pozivajući ih da ostave po strani suparništvo i prestanu sa štetnim ponašanjem poput nasilja, nevjere i zlouporabe droga.
Ondje se susreo s argentinskim katoličkim misionarima. Papa Franjo donio je humanitarnu pomoć, uključujući lijekove, odjeću i igračke u udaljena područja i obećao potporu izgradnji nove katoličke srednje škole.
Posjet Timor Lesteu i Singapuru
9. rujna papa je stigao u Timor Leste. Već u zračnoj luci se susreo s predsjednikom Jose Manuelom Ramos-Hortom i pratnjom, a dočekalo ga je desetak tisuća ljudi. Sljedećeg dana posjetio je katoličke misionare i njihovu školu te održao misu pred oko 600 tisuća ljudi što je otprilike polovice stanovništva te katoličke države.
Jedna od tema bilo je i zlostavljanje djece od strane nekih pripadnika klera, a važna tema bio je i odnos prema mladima od kojih mnogi odlaze u inozemstvo. Dana 11. rujna papa je stigao u Singapur, a glavne teme posjeta su bile obrazovanje, siromaštvo, starenje stanovništva i međureligijska tolerancija. Prvog dana susreo se s vladinim i crkvenim dužnosnicima, isusovačkim misionarima i diplomatima.
Sljedećeg dana posjetio je parlament i susreo se s predsjednikom Tharmanom Shanmugaratnamom i premijerom i ministrom financija Lawrenceom Wongom. Posjetio je kulturni centar i sveučilište, a potom održao misu pred 50 tisuća vjernika. Posljednjeg dana, 13. rujna Sveti Otac se susreo sa siromašnim i bolesnim građanima te je održao međureligijski dijalog s mladima.
Nova evangelizacija
Posjet ima višestruko značenje. Najvažnije, Sveti Otac je pokazao kako još može vršiti najvažnije zadatke kojeg pred njega postavlja Crkva. Mnogi analitičari su već odavno otpisali papu Franju s obzirom na visoku životnu od 87 godina i zdravstvene probleme poput išijasa, bolnih koljena i otežanog disanja. Međutim, dugačko putovanje na Daleki istok pokazalo je kako je volja za služenjem snažnija od svih tih problema koje prirodno donosi starost.
Iako je papa bio većinom u kolicima pokazao je oštroumnost kako u razgovorima s političkim i vjerskim vođama tako i običnim pukom. Drugo, papa je donio katoličku poruku i njegov posjet može se smatrati integralnim dijelom nove evangelizacije. Posebnu pozornost papa je dao djeci i marginaliziranim članovima društva (siromašnima i nemoćnima), što je sukladno katoličkom nauku koji daje primat najslabijima. Poslao je poruku evanđelja kako je Božja ljubav namijenjena svim ljudima i kako je dužnost zajednice skrbiti o svim članovima društva.
Podsjetio je političare i bogate moćnike kako ne smiju izostaviti siromašne, starije i useljenike iako se regija brzo razvija. Po tome pitanju bio je najglasniji u Singapuru koji je jedan od najbogatijih gradova-država na svijetu. U Timor Lesteu poručio je mladima da ne budu„zavarani konzumerizmom i materijalizmom i njihovim obećanjima udobnog i neobvezujućeg života, koji odaju izgled sreće, ali su zapravo prazni i iluzorni.”
Pozvao ih je da „učine svijet boljim mjestom“ gdje se „pravda i blagostanje nastavljaju širiti za sve ljude“. U Papui Novoj Gvineji, državi s najvećim stupnjem nasilja prema ženama na svijetu, istaknuo je potrebu zaštite žena.
Potpora kršćanima na Dalekom istoku
Treće, papin posjet je pokazao kako Vatikan nije zaboravio azijske kršćane. Papa je sukladno odredbama Drugog vatikanskog koncila poslao poruku kako je katoličanstvo jednako važno u svim dijelovima svijeta, a ne samo u Rimu i Europi. U azijskim regijama položaj kršćana većinom nije dobar jer su često izvrgnuti diskriminaciji, majorizaciji i progonima.
Dobar primjer je Indonezija, najmnogoljudnija muslimanska država svijetas 285 milijuna stanovnika. Kršćani čine oko 10% stanovništva, a katolici samo 3%. Iako ustav službeno priznaje vjersku pluralnost i vlast je sekularna, kršćani se suočavaju s izazovima. Islamske vrijednosti i norme imaju velik utjecaj u javnom životu, a u nekim provincijama, osobito u Acehu koji slijedi šerijatski zakon, islamske norme izravno oblikuju zakone i običaje. Jedan od najočitijih problema za kršćanske zajednice jest dobivanje dozvola za izgradnju i obnovu crkava.
Prema zakonu, vjerske skupine moraju dobiti pristanak lokalnih vlasti i zajednice, što u pretežno muslimanskim područjima može biti izuzetno teško. Birokratski proces često rezultira zatvaranjem ili čak rušenjem crkvi, što izaziva tenzije među vjernicima. Iako je većina Indonežana tolerantna prema različitim vjerama, povremeni slučajevi nasilja protiv kršćana se događaju.
Tijekom 1990-ih i ranih 2000-ih, sukobi između muslimana i kršćana izbili su na Malajskim otocima i u središnjem Sulawesiju, uzrokujući tisuće žrtava i raseljavanje stanovništva. Porast konzervativnog islama posljednjih godina donio je pojačane pritiske na manjine, uključujući kršćane. Konzervativne skupine i islamski lideri ponekad koriste antikršćansku retoriku kako bi podigli političke tenzije, osobito u vrijeme izbora. Problem je i zakon o blasfemiji koji zabranjuje„vrijeđanje“ religije, što se često koristi za optuživanje manjina.
Bivši guverner Jakarte, Basuki Tjahaja Purnama, koji je kršćanin, bio je osuđen za blasfemiju 2017., što je izazvalo masovne prosvjede i povećalo tenzije između muslimana i kršćana. Papin posjet Aziji daje potporu tamošnjim katolicima da nastave putem vjere i da će ih Vatikan u tome podržati, ali neće biti tutor, nego savjetnik.
Papa – katalizator promjena na bolje
Četvrto, suprotno očekivanjima, papa je pokazao da i u zabačenim dijelovima svijeta (u odnosu na Rim) ima veliku popularnost i ugled koje može iskoristiti na opće dobro. U svakoj zemlji u koju je stigao (neovisno o većinskoj konfesiji) imao je status superzvijezde poput najpopularnijih političkih, glumačkih i pjevačkih zvijezda. To je pokazatelj kako ne samo azijski kršćani, nego i muslimani i budisti u papi vide jednog od najvažnijih svjetskih političara i državnika. Zbog svog ugleda Vatikan je i dalje moćna i utjecajna država koja može potaknuti i moderirati važne političke i društvene procese.
Npr. u novijem razdoblju papa Ivan Pavao II. svojim radom ubrzao je proces raspada komunističkog sustava u istočnoj Europi 1980-ih i okončanje rata Hrvata i Bošnjaka 1994. Papa Franjo je uvelike pridonio normalizaciji odnosa SAD-a i Kube 2014., posredovao u mirovnim procesima u Srednjoafričkoj Republici 2015., kao i u Kolumbiji 2016. Papin posjet mogao biti poticaj da važni međunarodni akteri dozvole da se papa uključi u okončanje rata u Ukrajini, Svetoj Zemlji i Siriji. Peto, papin posjet mogao bi blagotvorno utjecati na relaksaciju međureligijskih odnosa u Aziji.
Sveti Otac je naglasio kako je međureligijski dijalog „neophodan za suočavanje sa zajedničkim izazovima, uključujući suprotstavljanje ekstremizmu i netoleranciji.“ Papa se u svom pontifikatu susreo s muslimanskim liderima (sunitskim i šijitskim) Egipta, Iraka, Irana, Palestine, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije. Svi ti susreti imali su za cilj promicanje mira, tolerancije, vjerskog suživota i napretka čovječanstva.
Posjet Indoneziji može se tumačiti u istom kontekstu. Pohvalio jeIndonežane i Singapurce zbog isticanja mira i suradnje među vjernicima svih vjera. U Singapuru je slušao mlade kršćane, hinduiste i sikhe kako govore oproblemima i jasno im poručio: „Sve su religije putovanje koje vodi do Boga. Oni su, da napravimo usporedbu, poput različitih jezika, različitih idioma, da bi došli do toga. Ali Bog je za sve. A budući da je Bog za sve, svi smo mi djeca Božja.”
Ekološki značaj posjeta
Šesto, papin posjet ima i ekološko značenje budući da svim posjećenim državama opasno prijete klimatske promjene, mnogo više nego Europi. Papa Franjo se kroz cijeli svoj pontifikat zalaže za ekološku odgovornost, posebno kroz svoju encikliku „Laudato si“ iz 2015., u kojoj je pozvao na brigu za naš „zajednički dom“ i hitne akcije protiv klimatskih promjena.
Zbog podizanja razine mora otočnim područjima prijeti potapanje kao i dijelovima Jakarte. Sveti Otac svojom prisutnošću u Indoneziji šalje snažnu poruku o potrebi zaštite okoliša, osobito tropskih šuma, koje su vitalne za apsorpciju ugljičnog dioksida. Timor Leste, kao mala otočna država u razvoju, izuzetno je ranjiva na posljedice klimatskih promjena, poput porasta razine mora i čestih ciklona.
U Timor Lesteu se papa susreo s klimatskim aktivistima. Osjetljiva priroda Papue Nove Gvineje već trpi posljedice ekološkog degradiranja, a zajednice su izložene ekstremnim vremenskim uvjetima, poput ciklona i suša. Papin posjet ovom području odražava njegovu zabrinutost za očuvanje autohtonih zajednica i njihovih životnih prostora.
Geopolitičko značenje putovanja
Sedmo, papino putovanje može se tumačiti kao i traženje trećeg puta u međunarodnim odnosima. Nije tajna kako je Sveti Otac razočaran Zapadom (EU i NATO države) i Istokom (Rusija i Kina). Zapadne države kritizira zbog agresivnog sekularizma, neoliberalnog materijalističkog kapitalizmai stavljanja profita u središte javnog života, umjesto zaštite svakog čovjeka.
Papine kritike idu i u pravcu osude pobačaja, tvrdog pristupa prema ilegalnim imigrantima. Upravo je to naveo prilikom povratka s putovanja kada je osudio Kamalu Harris zbog promoviranja prava na pobačaj i Donalda Trumpa zbog protivljenja imigraciji.
Pozvao je Amerikance da glasuju za „manje zlo“. Prilikom susreta s indonezijskim predsjednikom Jokom Widodom, papa je bio veseo i pohvalio je visoku stopu nataliteta u Indoneziji, dok se požalio da na Zapadu „neki više vole mačku ili malog psa“.
Italija ima natalitet među najnižima u svijetu. Isto tako, papa je u više navrata tijekom svog pontifikata kritizirao autoritarne i nacionalističke države poput Rusije i Kine. Papa je upozorio na ruske imperijalističke ambicije koje stoje iza rata u Ukrajini i osudio rusku okupaciju ukrajinskog teritorija.
Papa je Kinu osudio zbog nepoštivanja vjerskih sloboda i odnosa prema ilegalnoj Rimokatoličkoj crkvi, muslimanima u Xinjiangu, kao i ugnjetavanja sloboda u Hong Kongu. Kad se to uzme u obzir, vidljivo je kako papa traži treći globalni put koji bi bio sukladan duhu kršćanstva iako ne nužno formalno kršćanski ili katolički. Posjet Dalekom istoku pokazuje kako u rubnim dijelovima svijeta kojeg velike sile često zanemaruju, tj. Aziji, Africi, Latinskoj Americi, vidi budućnost. U pravu je jer će jugoistočna Azija u budućnosti biti jedna od najvažnijih svjetskih regija.
Papa Franjo: ‘Kina je obećanje i nada koje nadilazi druge sustave demokracije’
