Šou je u dominantnoj poljudskoj večeri Hajduka ukrao šesnaestogodišnji srednjoškolac s dva eurogola i trasirao put Bijelima ka preokretu i pobjedi, ali nepresušna tema je Marko Livaja. Pogotovo dok igra na ovako zavidnoj razini, a iz kola u kolo se čini kako on nema namjeru stati. Moglo bi se čak kazati kako je protiv Gorice bio ispod svog realizatorskog nivoa s obzirom na to da je u prvom dijelu imao par situacija oči u oči s vratarom Gorice.
Čak je i sam Gattuso tako nešto podvukao, u smislu da je rezultat na poluvremenu bio nerealan, jer Livaja rijetko promašuje situacije koje je imao u prvih 45 minuta. Suludo je krenuti u tom smjeru nakon predstave s dvije asistencije i zgoditkom, ali to je samo dokaz koliko je visoko Livaja podigao letvicu ove sezone, prvenstveno sam sebi.
Njemu inače statistika i ne igra nikakvu ulogu, ali kako ne spomenuti da je sudjelovao u 11 od 12 Hajdukovih golova. Nakon sedam odigranih utakmica bijela desetka je na šest golova i pet asistencija što je nesvakidašnji učinak, a s obzirom na to u kakvoj je formi, neizbježno je da će ove sezone biti na dvostruko dvostrukom G/A učinku, možda već i do polusezone.
Protiv Gorice je imao i pravu mentorsku ulogu Brunu Durdovu. Za prvi gol je s njim sudjelovao u presingu i kasnije mu poslužio loptu, a kod gola za vodstvo je spustio loptu prsima. Egzekucija je bila nevjerojatna. O ovosezonskom Livaji je već toliko toga ispisano i ispričano, ali on jednostavno iz kola u kolo nudi novi materijal. Sudjelovao je ove sezone u 91 % golova svoje ekipe, a bilo bi i sto posto da kod gola Sigura nije mudro prepustio loptu Rakitiću za asistenciju.
Usporedbe radi, Livaja je lani nakon sedam utakmica imao na kontu četiri gola i dvije asistencije. Sada je već osjetno prebacio prošlosezonski učinak u ovom periodu. U sezoni 2022./23. sedam nastupa mu je bilo dovoljno za četiri gola i tri asistencije, dok je godinu kasnije u istoj količini nastupa tri puta zabio i dva puta asistirao. U prijevodu, uvijek je dobro otvarao sezone, ali ove godine baš odskače po svim statističkim parametrima.
Najveća vrijednost ovakvog Livaje jest što uz njega i suigrači izgledaju ozbiljnije i kvalitetnije. Ako je početkom sezone veliki problem bila efikasnost, odnosno neefikasnost koja je i kumovala nekim kiksovima poput onog protiv Ružomberoka, ova četiri gola protiv Gorice daju Gattusu nadu u bolje sutra. Talijan napad temelji doslovno od obrane i vratara, a da nije bilo kiksa Uremovića, vjerojatno bi Lučićeva mreža opet ostala čista.
Hajduk se definitivno stabilizirao i to u pravom času, pred derbi na Rujevici što je trenutno utakmica za odvajanje na vrhu prvenstvene ljestvice. Livaji je Rujevica uvijek motiv, možda i zbog nekih događanja kroz reprezentaciju, ali često je znao tresti mrežu ispred Armade i to nerijetko eurogolovima.
Ne zanima njega protivnik, bitno mu je samo da Hajduk pobjeđuje. Kada je tako, on je najsretniji. Početak ove sezone možda je pokazatelj razlike između zdravog i ozlijeđenog klasnog igrača. Lani je Livaja muku mučio s ozljedama i često igrao pod blokadama i bolovima što se odrazilo na performanse na terenu, posljedično i cijele momčadi. Svi su se pitali gdje je stari Livaja, a mnogi su čak i posumnjali u njegovu kvalitetu. Ove sezone je zdrav i spreman pokazao da je trenutno najbolji igrač SHNL-a bez konkurencije.
