Zato su mnogima, koji se još sjećaju toga vremena, dobro poznate snimke s dramatičnim prizorima katastrofalnog stanja nekad ponosne sovjetske flote, sa zahrđalim brodovima usidrenim u ledenim bespućima, za koje više nitko nije brinuo kada je u pitanju njihova potreba za remontom
Nakon raspada Sovjetskog saveza, zbog kroničnog nedostatka novca uzrokovanog dubokom gospodarskom krizom u Ruskoj Federaciji kao njegovoj pravnoj slijednici, ali i strateške opuštenosti novih vlasti zbog pogrešnog uvjerenja da će ruski odnosi sa zapadom doživjeli procvat i da će ljubav trajati vječno, došlo je do ubrzanog zastoja u programu razvoja obrambenih kapaciteta – kako u smislu novih projekata tako i u smislu održavanja odnosno modernizacije postojećeg naoružanja.
Najveći udarac doživjela je velika i nekad ponosna sovjetska flota koja je krstarila svim svjetskim oceanima i parirala onoj američkoj (koja ju je značajnije nadmašivala samo po broju nosača zrakoplova), što je i logično, s obzirom kako taj segment oružanih snaga zahtjeva i najviše novca odnosno ulaganja.
Zato su mnogima, koji se još sjećaju toga vremena, dobro poznate snimke s nevjerojatnim prizorima katastrofalnog stanja ruske flote, sa zahrđalim brodovima usidrenim tko zna gdje, za koje više nitko nije brinuo kada je u pitanju njihova nužna potreba za remontom.
Slično stanje bilo je i s ruskim podmornicama, s tim da su se one ipak počele puno ranije od površinskih brodova održavati i zadržavati navigacijsku i borbenu sposobnost – poglavito one strateške, kao dio ruske nuklearne trijade.
Zbog manjka novca ulagalo se u nešto drugo
Međutim, jedan segment ukupne ruske vojske – (uz onaj strateški – nuklearni, za koji je tadašnji novi ruski državni vrh pravilno zaključio (i u tom smislu operativno djelovao) kako se on pod svaku cijenu mora ne samo sačuvati, već i modernizirati ukoliko Rusija želi u budućnosti ostati globalni geopolitički igrač) – koji je ipak nastavio primati državne financijske impute, bilo je zrakoplovstvo.
Upravo je ono nakon raspada SSSR-a nastojalo i uspijevalo parirati zapadnim suvremenim zrakoplovima zahvaljujući poznatim, kako ih Rusi nazivaju „projektnim biroima“ poput Suhoja i MiG-a s vrlo stručnim inženjerskim i drugim kadrom kojeg je ruska vlast pod svaku cijenu nastojala zadržati u zemlji. Nije željela da joj se taj strateški ključan kadar, poput vrhunskih sportaša i sportskih trenera 90-ih godina prošloga stoljeća rasprše diljem svijeta i medalje žanju za nekad glavne sovjetske ne samo sportske konkurente.
Međutim, zbog kroničnog nedostatka novca, tadašnja Rusija nije količinski (po broju proizvedenih novih zrakoplova) mogla parirati zapadu, a taj se zaostatak vidi i danas. Zbog toga je glavninu napora ruski vojni i politički vrh usmjerio na razvoj i modernizaciju protuzračne obrane, gdje su, to priznaju svi svjetski relevantni vojni analitičari, Rusi postigli zavidne uspjehe, u pojedinim segmentima čak i liderske u odnosu na druge zemlje.
Naime, proizvodnja tih sustava znatno jeftinija je od proizvodnje zrakoplova, a sovjetska baza za nastavak njihovog razvoja bila je vrlo perspektivna. Na protuzračnim odnosno proturaketnim sustavima, zbog zaostatka u broju lovaca, temeljila se (i još se uvijek velikim dijelom temelji) ruska obrambena doktrina kada je riječ o suprotstavljanju protivničkim zrakoplovima.
Su-35, kao ponos ruske zrakoplovne industrije
Ruski borbeni zrakoplov Suhoj-35 (Su-35) jedan je od onih kojeg i ruski i zapadni vojni analitičari izdvajaju kao ponajbolji i jedan od najperspektivnijih. Ne slučajno, njemu svoj tekst 20. rujna posvećuje i američki medij The National Interest u autorskom tekstu Anthonyja Constantinija pod nazivom Ruski borbeni avion Su-35 nije šala. Tekstovi ovog autora, između ostalog, objavljivani su u brojnim američkim i međunarodnim medijima, uključujući American Affairs, Politico Europe, Brussels Signal i The American Conservative..
Evo o čemu se radi:
I nakon 30 godina, piloti ruskog Suhoja-35 uvijek su iznova mogli provjeriti povjerenje koje su dali zrakoplovu. Jedinstveni bojni atributi mješovite generacije, pomiješani s dokazanom bojnom vještinom, jamče da neće biti napušten u skorije vrijeme.
Lovac koji potječe iz ranih 2000-ih, Su-35 je opisan kao generacija 4++ zbog ugradnje novijih stealth, radarskih sustava i pogonskih sustava.
Njegov radarski sustav posebno je impresivan jer može detektirati letjelicu s udaljenosti do 350 kilometara. Ako ga neprijateljski F-35 otkrije, jedan bivši zapovjednik NATO-a rekao je da bi se F-35 vjerojatno povukao, zbog supermanevarske sposobnosti Su-35.
Njegov proizvođač, Rostec, tvrdi da mlaznjak nema ograničenja u napadnom kutu. Također može postići nadzvučnu brzinu bez potrebe za naknadnim izgaranjem. To je vjerojatno pridonijelo uspjehu Su-35 protiv ukrajinskih raketnih bacača S-300 ubrzo nakon ruske invazije punog opsega 2022.
Nosivost Su-35 također je prilično impresivna. Sposoban je nositi do 12 projektila kratkog dometa, četiri više od F-22. Također može nositi četiri rakete R-37M, koje imaju bojevu glavu od 60 kilograma, mogu postići brzinu od 6 Macha i mogu putovati do nevjerojatnih 400 kilometara. Kad se sukob približi, pilot ima pristup automatskom topu Gryazev-Shipunov GSh-301 kalibra 30 mm napunjenom sa 150 metaka.
Ta nosivost, zajedno s njegovom brzinom i supermanevarskim sposobnostima, možda je razlog zašto Ukrajinci već traže naprednije zrakoplove od onih F-16, koje su tek počeli dobivati. Prema glasnogovorniku ukrajinskih zračnih snaga, “zastarjeli F-16 ne može se suprotstaviti” Su-35.
Ovo nije sve što označava da je Su-35 savršen lovac. Neki su izgubljeni u rusko-ukrajinskom ratu. F-22 je sposoban vidjeti manje ciljeve. Ali Su-35 je opremljen sustavom za elektroničko ratovanje KNIRTI L175M Khibiny-M, što neprijateljskim projektilima otežava gađanje zrakoplova. Dakle, čak i ako je primijećen izdaleka, njegovi obrambeni sustavi, upareni s njegovom brzinom i sposobnostima kuta napada, omogućit će mu da se približi napadaču čak i ako se prvi nađe pod vatrom.
Sudar titana na sirijskom nebu: ruski lovac Su-35 i američki dron MQ-9 Reaper u opasnoj igri
Ostat će još dugo
Kako navodi američki medij, nema naznaka da Rusi traže nove tipove mlažnjaka koji bi zamijenili Su-35. Direktor jednog ruskog zrakoplovnog pogona nedavno je rekao kako su im iskustva lovca u ratu u Ukrajini pomogla da shvate što treba poboljšati i da su takva poboljšanja već u tijeku.
Prije ili kasnije, Rusija će napustiti Su-35 – svaki zrakoplov ima svoj vijek trajanja. Ali trenutačno nema potrebe za tim. Sredinom 2024. Rusija je rekla da ima gotovo stotinu lovaca Su-35 i da će vjerojatno nastaviti s njihovom kupnjom. Su-35 je više nego sposoban natjecati se s drugim modernim zrakoplovima – i zadržat će tu sposobnost u doglednoj budućnosti – zaključuje američki medij.
Tjedna analiza Zorana Metera: Kako je SAD postavio ‘medvjeđu zamku’ za Rusiju i ‘zmajevu zamku’ za Kinu
Ja bih za kraj samo kratko dodao kako je sadašnja ruska vlast izvukla velike i bolne pouke iz katastrofalne vladavine političkih elita iz doba novouspostavljene ruske države nedugo nakon raspada Sovjetskog Saveza, i da sigurno ne želi i neće činiti slične strateške “greške u koracima” (iako će neki analitičari reći da je to učinila s pokrenutom invazijom na Ukrajinu, ali potvrdu ili promašaj te konstatacije bit će moguće dobiti tek nakon što se ukrajinski rat i službeno završi i sagledaju sve njegove posljedice na europskoj i globalnoj razini).
