Splićani ponovno uživaju u nogometu, vesele se pobjedama. U samo osam dana na Poljudu su otjerani tmurni oblaci, zasjalo je sunce. Navijač Hajduka opet gušta u predstavama svog kluba, a pored neprikosnovenog MVP-a Marka Livaje jedan od zaslužnih za takav rasplet svakako je Ivan Rakitić. Statistika mu pritom nije veliki saveznik, ali nije sve u brojkama. Ovacije splitskih tribina pri Rakitićevom izlasku s travnjaka prošle subote protiv Gorice sve govore. Navijači cijene njegovu igru, osjećaju koliko znači za momčad.
– Rakitić je igrač koji je Hajduku pružio novu dimenziju – kazat će nam Goran Vučević.
Rakitić i Vučević dva su veznjaka koji su u karijeri igrali za Barcelonu i Hajduk. Jedini s takvom poveznicom. Stoga je jasno da Vučević odlično razumije Rakitića. Šest godina je “Raketa” igrao za Blaugranu, dijelio svlačionicu s velikanima poput Messija, Suareza, Inieste, a danas je mentalitet Camp Noua preselio u poljudsku “kabinu”.
– Na početku je bilo jasno da nije u optimalnoj tjelesnoj spremi, ali i tada se moglo primijetiti kako momčad pada čim Rakitić izađe s travnjaka. Za ekipu Hajduka Rakitić nije samo igrač, on je psiholog i trener na terenu. Užitak je Gattusu imati takvog prvotimca u momčadi. Hajduk je zaista napravio pravi posao njegovim dovođenjem. Neće na Rakitiću zaraditi prodajom, ali će silno profitirati.
U odnosu na početak igranja u Hajduku evidentno je napredovao Rakitić. Uigrava se s momčadi, sve više se ‘osjeća’ sa suigračima i preuzima potpunu kontrolu igre u sredini terena.
– Ne možete od Rakitića u smiraju karijere očekivati da bude onaj isti od prije 10 godina. Svaki navijač bi volio da je došao s 26, a ne 36 u Hajduk, ali kad god došao uvijek je bonus za Bijele. Samo da je na terenu i momčad je već drukčija. Možete samo zamisliti kako je mladim igračima poput Durdova, Prpića i ostalih zaigrati s Rakitićem. Dobiti priliku da slušaju njegovu nogometnu priču, da osjete njegove duge lopte na terenu. Milina.
Zato je ukupni utjecaj Ivana Rakitića na igru i momčad Hajduka puno veći od statističkih brojki. Jer, kompletna ekipa je sigurnija kada zna da u sredini terena balans pruža tako iskusan igrač.
– Dodao bih i mudar. Svi dobro znamo da je iskustvo nenadoknadiva kategorija, a kada se zna gdje je i kako Rakitić igrao u karijeri, onda nam ne trebaju dodatna objašnjenja. Istina, bio je s puno boljim igračima s kojima je lakše igrati, ali bez ikakvog problema se u Hajduku prihvatio uloge jednog od najvažnijih nositelja. Da, Rakitić je lider, ali ne onaj lider “galamdžija”. Rakitić je tihi, nenametljivi lider koji tu ulogu obnaša s neobičnom mirnoćom. Kod njega je lopta u “sefu”, za naše prvenstvo posebna klasa kakva je prošle sezone nedostajala Hajduku u sredini terena. Zato sam u startu i rekao da je Hajduku pružio jednu potpuno novu dimenziju. Učinio je momčad boljom, a suigračima podigao samopouzdanje. Užitak je igrati s takvim igračima, koji lakoćom obavljaju svoju zadaću. Na trenutak svi pomisle da je nogomet tako lagan sport.
Nekoć se Rakitiću zamjeralo da mu nedostaje brzine, ali očito je da je iskustvom i znanjem odavno utišao kritičare.
– Rijetki su igrači koji imaju sve karakteristike na najvišoj razini. Rakitić danas ima znanje i iskustvo, ali nije sve ni u godinama igranja. Moraš u sebi imati talent, biti rođen s nekim bitnim igračkim karakteristika. Da bi bio igrač i čovjek, trebaš imati i odgoj. Rakitić je rođen u Švicarskoj, nema spora da je uz roditeljsku pozornost u ranoj životnoj dobi prihvatio i pravila okoline. Svi faktori su bitni za uspjeh. Površno gledajući pomislit ćete da je samo trening u pitanju, ali da bi igrač bio kompletna osoba, što Rakitić u svakom slučaju jest, trebaš imati i sve ostale potrebne ljudske karakteristike. Zato je Rakitić tihi lider iz sjene, na terenu i izvan travnjaka.
Respektiraju Rakitića i protivnici, a ne samo navijači Hajduka.
– Respektiraju ga i suci, upravo zbog toga što znaju da je iznimno pošten igrač. Zato, bez obzira na to na koji stadion u HNL-u došao vjerujem da će Rakitić biti pozdravljen s istim respektom kojeg s pravom uživa od strane navijača Hajduka. Takav je status nesporno zaslužio.
Sve je lijepo rečeno, sve znamo o Rakitiću i njegovom napretku, ali ono što sve zanima jest rezultat. Je li Hajduk s Rakitićem spreman ozbiljno napasti titulu?
– Ha, ha… znam da je to pitanje neizbježno, ali za takve upite uvijek imam isti odgovor. Odigrano je tek sedam utakmica, svaka će momčad upasti u krizu i samo je bitno koliko će vremena trebati za izlazak iz te svojevrsne “crne rupe”. Kada odigraš gotovo 20 sezona na vrhunskoj razini onda lakše prepoznaš situacije. Rakitić će sigurno i u takvim trenucima biti od najveće koristi za momčad, kao što je Hajduk prethodnih sezona u najviše susreta dizao Livaja. Međutim, pričati o naslovu prvaka potpuno je bespotrebno. Do kraja je 29 utakmica, toliko iskušenja na putu prema naslovu i nema smisla uopće otvarati tu priču. Svjedoci smo kako se sve promijenilo u Hajduku s pobjedom na Maksimiru. Tko zna što bi bilo da je rezultat bio obrnut. Zato, idemo utakmicu po utakmicu. Rakitić zna kako se osvajaju naslovi, ali ne uzimaju se u rujnu ni listopadu.
