Ovakve su utakmice, inače, one iz ladica i VHS kazeta, ne iz novih, modernih foldera. Kup utakmice posebna su draž. Kada, naime, neki velikan svrati u neko manje mjesto, to je doista jedan od onih trenutaka u kojima shvaćate što nogomet u biti jest i zašto se stvarao u “kralja” svih sportova. Navijači, suparnici, svi to slave. Često i ovi “teškaši”, osim kada se nalaze u problemu. A Dinamo je baš u takvom problemu stigao u lijepu i domaćinsku Istru, tamo kod Kamenjaka. Nadajući se da će baš tamo, nakon Scila i Haribda Münchena i Koprivnice, pronaći svoj – “rt dobre nade…”
Našao ga je, svakako pobjedom, i prolaskom u osminu finalu, gdje će ići u Bjelovar, ali pritom je još jednom pokazao da brod, ipak, doista treba ići na remont. Odnosno, budimo konkretniji, ne toliko brod, već prije – posada. Kao da su ih oluje i valovi posve izbacili iz takta. Jest, Dinamo je rezultatom 3-1 prošao Banjole, stanovnika četvrtog ranga hrvatskog nogometa, ali igra, govor tijela, trka, posvećenost… Govori da novi admiral Bjelica ima itekako puno posla prestrojiti svoju posadu.
Dinamo je, da skratimo, u deset minuta preko Kulenovića i Špikića poveo 2-0, no onda je opet uletio u probleme. Nije problem taj gol Kamenickog u 34. minuti, nakon što je doista obrana Dinama nalikovala na – zbunjole, već i kasnije su Banjole držale koliki-toliki balans, mahom zbog nevjerojatne nepreciznosti gostujućih igrača, među kojima se ističe Cordobin udarac, na prazan gol, s par metara – debelo preko gola. Čudo. Ipak, Ademi je u sam smiraj utakmice odagnao nervozu i potencijalnu novu dramu u pulskom akvatoriju…
– Ušli smo jako dobro u utakmicu, pokazali smo u prvih 20 minuta glad za golovima i poveli 2:0, da bismo nakon toga počeli ‘umirati‘ u ljepoti igre umjesto da nastavimo na isti način. Najvažnije je da smo prošli i da se nitko nije ozlijedio. Što se tiče pojedinaca, u prvih 25 minuta me dojmio Stojković, ali je onda do poluvremena igrao onako kako ne treba igrati. On je mlad igrač, došao je iz ozljede, ali morat će pronaći balans da bi igrao onako kako može – reći će nakon utakmice u oproštaju od klupe “modrih”, trener Sandro Perković, na kojem se, konačno, i tijekom samog dvoboja vidjelo da nije posve miran. Logično, jer traume su doista bile svježe. I u podsvijesti zvale na debeli oprez.
– Prolaz je najbitniji. Nismo zadovoljni kako trenutno izgledamo. Upali smo u nekakvu krizu, ali kako smo ušli, tako ćemo se i izvući. Dolazi nam neugodan protivnik. Lokomotiva nam je dosta puta naštetila. Moramo se koncentrirati i pobijediti. Poručujem navijačima da ćemo dati sve od sebe i promijeniti rezultat u našu korist – kazao je bez skrivanja i “prvi časnik”, Arijan Ademi.
A dok su gosti u autobusu prema Zagrebu “dumali” što i kako bolje, razmišljajući o novom treneru i kako promijeniti opasno nakrivljeni narativ jedne mlade sezone, negdje iza ostale su Banjole u svom trećem, zasluženom poluvremenu. Otpor Dinamu bio je velik kao pobjeda…
