Posljednjih dana u HNL-u sve je popularnija navijačka poskočica – “dajte nam Dinamo da se igramo…”. Naime, od 24. kolovoza i maksimirske utakmice s Goricom (2-1) hrvatski prvak nikoga nije pobijedio sve do srijede i SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa u kojem je preskočio Banjole. U stožerima hrvatskih prvoligaša provjeravaju kalendar natjecanja kako bi utvrdili kada se sastaju s Dinamom. Maksimirska momčad trenutačno se svima doima kao – idealan protivnik. Posljednje prezentacije navode na zaključak kako u igri “modrih” nema jasne vizije, ali niti neophodne discipline.
Dinamo je postao predmetom sprdnje i na društvenim mrežama, jer je jedini klub u HNL-u – bez trenera! Spomenutu funkciju, iz usluge, obnaša Sandro Perković, donedavni pomoćnik smijenjenog Sergeja Jakirovića.
U četvrtak će biti već tjedan dana kako je Jakir postao bivši (iako mu je sudbinu predodredila blamaža u Münchenu prošlog utorka). Posve je nejasno – što Dinamo traži? I kojim kriterijima (imaginarnog natječaja) bi uopće trebao udovoljiti budući trener “modrih”?
U posljednja tri prvenstvena ogleda (Rijeka, Hajduk, Slaven Belupo) prepoznatljivost igre Dinamove momčadi naznačena je – u tragovima. Uostalom, učinak od jednog osvojenog boda (na Rujevici) rezultanta je taktičkih lutanja maksimirskog stožera. Dakle, “modroj” momčadi treba vrstan strateg koji bi “stvorio igru” odmah i sada. Dakako, da bi “građanin X” to ostvario treba mu apsolutna potpora klupskih struktura, ali i navijačkog puka.
Otprilike, Dinamu treba trener s preporukom – “uno di noi”! Nažalost, samo je jedan u maksimirskoj povijesti odgovarao tom opisu: Josip Kuže!
Ogledni primjer taktičkog nereda u igri jedne nogometne momčadi bila je Dinamova utakmica s Bayernom u Münchenu. Ali, s obzirom na kvalitetu i renome suparnika, inferiornost hrvatske momčadi posve je razumljiva. Međutim, utakmica u Koprivnici potvrdila je strahovanja Dinamovih navijača da “ono” na Allianz Areni nije bio izolirani slučaj. Igra maksimirske momčadi trenutačno se raspala u “paramparčad”, poput skupocjene vaze iz dinastije Ming.
Bilo je traumatično promatrati Dinamove vedete kako grozničavo iščekuju kraj utakmice sa Slaven Belupom. Posljednjeplasirana momčad HNL-a u srazu s prvakom propustila je “popraviti” gol-razliku. Završilo je (samo) 4-1! Nedisciplina u igri neizostavno povlači i pitanje kohezije i homogenosti u Dinamovoj svlačionici. Uprošćeno rečeno, maksimirskoj svlačionici trenutačno nedostaje – “čvrsta ruka”. Trener, koji najbolje odgovara ovom profilu je Vahid Halilhodžić (iz 2011.), dijelom i Nenad Bjelica, koji je navodno na korak do Maksimira…
Iako nema tretman znanstvene discipline, u nogometu vladaju određeni “prirodni” zakoni. Svaki trener, koji u svlačionici uspostavi autoritet vlastite osobnosti i nametne igračima prihvatljiv stil igre, jamačno će imati i rezultat. Kao natjecateljski dominantan čimbenik u HNL-u, Dinamo tradicionalno zagovara napadački način igre (neovisno o odabiru taktičkog sustava). Većina trenera maksimirske recentne povijesti prilagodila se tim postulatima i više ili manje uspješno gradila ofenzivni stil igre. Najefikasniji nogomet u posljednjih deset godina Dinamo je igrao sa Zoranom Mamićem (85 golova u sezoni 2014/15.), a značajan europski rezultat u opusu je i Nenada Bjelice.
Premda bi ljetni prijelazni rok mogao sugerirati drugačije (uglavnom su ulazni transferi bili “rezervirani” za strane igrače), Dinamo kao i svi ostali hrvatski klubovi živi od prodaje vlastitih igrača. Jedini stranci na listi top 10 najvećih maksimirskih transfera su Dani Olmo i Eduardo da Silva. No, prvi je došao u Maksimir kao 17-godišnjak i ovdje se isprofilirao u respektabilnog igrača (u seniorskoj konkurenciji), dočim je Dudu stigao u Zagreb kao dječak i postao je hrvatskim reprezentativcem.
Stoga je u momčadi Dinama uvijek nužno pronaći mjesta za nekog talentiranog “klinca” iz svog inkubatora. Trener Dinama koji je najviše nastojao promovirati mlade igrače bio je Igor Jovićević. Posve razumljivo, jer je on juniorsku momčad doveo do četvrtfinala Lige prvaka. No, u seniorskoj konkurenciji nije ostavio dublji trag budući da je nakon sedam utakmica – smijenjen.
Osim na travnjaku, trener prezentira klub i izvan njega. Kroz cjelokupnu povijest maksimirskog kluba (neovisno o datumu osnivanja) uvjerljivo najkarizmatičniji trener “modrih” bio je Miroslav Blažević. Ćiro naš, svagdašnji… Očigledno, Zajecu i društvu u Maksimirskoj 128 nije lako. Moraju pronaći trenerskog Frankensteina! Do sada članovi maksimirskog povjerenstva za iznalaženje novog trenera nisu pronašli ništa slično. Ali su najopsežniju konverzaciju prigodom intervjua za posao vodili s Nenadom Bjelicom.
Do službene objave kluba ostaje za vidjeti je li rješenje na kraju očekivano, ili će vlastodršci na kraju posve iznenaditi čovjekom koji odgovara profilu iz opisa ovog opširnog “plavog” oglasa.
