Lindon Selahi pretprošli je prijelazni rok bio najveći dobitak Rijeke. Medijska, ali i klupska trakavica oko produžetka, odnosno potpisa novog ugovora trajala je praktički cijele zimske pripreme, tadašnji trener Željko Sopić založio se osobno za jednog od, tada, igrača bez kojih se nije mogla zamisliti Rijeka niti omiljena Sopićeva 4-1-4-1 formacija u kojoj je Selahi bio glavna spona između obrane i središnje, vezne linije kluba.
– Pričali su ljudi iz kluba s njim, ja isto, situacija mu je jasna i čista. Niti klub stavlja nekakav presing na dečka, on je svjestan da ako neće potpisati ugovor da situacija neće biti ista kao i sada. Rijeke će biti i nakon predsjednika Miškovića, Sopića i svih ostalih i nitko nije iznad kluba. Mislim da je on upoznat s cijelom situacijom i mislim da je pametan dečko, zna što je najbolje za njegovu karijeru. Još nisam vidio da netko tko ne igra sedam mjeseci, nakon sedam mjeseci igra top nogomet. Moguće je, ali ja ih još nisam vidio. Trenutno smo u pregovorima i mislim da smo jako blizu. Ne treba stavljati akcent da će to biti danas ili sutra, jednostavno, kad pregovarate s nekim i kada ste blizu, vjerojatno ćete se naći – govorio je tada Sopić o svom igraču koji nije htio produžiti vjernost, a klub ga je poslao na tribine.
Konačno, netom prije samog početka nastavka prvenstva, Selahi je, na zadovoljstvo svih, a poglavito trenera Sopića, potpisao novi ugovor u trajanju od godinu i pol dana i bio jedan od boljih igrača Bijelih u borbi za dvostruku titulu.
Početkom aktualne sezone, posljednje u koju je ušao pod važećim, novim ugovorom, Selahi je već u prvoj pripremnoj utakmici, onoj protiv Kopera, doživio neugodnu ozljedu koja je bila posljedica neopreznog starta gostujućeg igrača. Iako se ispočetka činilo da posljedice neće biti tako velike, Selahi je propustio veoma bitnih 17 dana baznih, ljetnih priprema što je očito ostavilo traga na njegovom učinku i nogometnim predstavama po povratku na teren.
Iako je startao u nekim uvodnim utakmicama, poput one prve europske protiv rumunjskog Corvinula i ligaških dvoboja s Lokomotivom i Varaždinom, brzo je odlukom Sopića preselio na klupu i postao zamjena sve boljem Petroviču, a istu odluku donio je i Đalović koji povremenog albanskog reprezentativca nije niti koristio u tri ligaške utakmice (Istra, Osijek i Dinamo).
Službeno, Đalović je samo kratko komentirao da je sa Selahijem sve OK i da normalno konkurira za sastav, kao i svi drugi zdravi igrači, dok se neslužbeno glavni razlog krije iza njegovih vrlo blijedih izdanja na treninzima gdje mu je GPS pokazatelj znatno ispod onog na što je sve navikao.
U sjeni takvog, novog statusa u Rijeci, pojavila se opcija njegova odlaska put Splita, slične najave dolazile su i u prošlom, zimskom prijelaznom roku, no Rijeka je takve priče, barem kada je službeni upit prema njima u pitanju, demantirala. Što je pričao njegov menadžer sa sada već bivšim sportskim direktorom Hajduka, Nikolom Kalinićem, ostaje tajna, no i sam Kalinić, kada je već bio smijenjen, potvrdio je, između ostalog, da je postojao njegov interes za dovođenjem Selahija, što je, kao i brojne druge transfere, stopirao Nadzorni odbor splitskog kluba.
Iako se tada u medijima spominjala odštetna klauzula od 650.000 eura, ista je demantirana upravo s Kvarnera. Otkupna klauzula ugovora Lindona Selahija zaista postoji, no ona iznosi 1,3 milijuna eura i teško da će predsjednik Mišković pristati na manje dok god postoji šansa da taj iznos i dobije, a to je barem do sljedećeg prijelaznog roka, onog početkom 2025. godine.
Već tada bi belgijski državljanin albanskog porijekla imao priliku ući u pregovore s drugim klubovima jer, po svemu sudeći, novog produžetka ugovora neće biti, a čini se nekako i da se Selahi, nakon više od tri godine igranja na Rujevici, iste zasitio.
Ponekad govor tijela govori više nego riječi. Fotografija Selahija nakon pobjede nad Šibenikom i odlaska momčadi prema sjeveru stadiona na Rujevici gdje je smještena Armada, najvatreniji riječki navijači, gdje se vidi kako stoji posljednji u nizu, najviše udaljen od publike koja ga je toliko puta znala nagraditi pljeskom i kada nije sve bilo idealno, kao da govori sama za sebe.
Do tada bi, kako sada stvari stoje, Selahi trebao biti prva alternativa Petroviču na poziciji zadnjeg veznog, no primjetno je i u njegovim igrama, posebice po ulasku s klupe, da tu više nema one strasti u igri i neumornog trčanja te razbijanja protivničkih akcija po kojima je bio prepoznatljiv.
Suradnja Rijeke i Selahija, sada je to sasvim jasno, sve je bliže kraju, pitanje je samo na koji će se način rastati, hoće li netko tijekom zimskog prijelaznog roka otkupiti njegov ugovor ili će ostati u Rijeci do idućeg ljeta, vidjet će se vrlo brzo iako je teško očekivati da će netko “iskeširati” gotovo milijun i pol eura koji niti u Rijeci, iz svih ovih nabrojanih razloga, više nije u prvom planu.
