Uvjerljivom pobjedom u papirnatom gradskom derbiju, Dinamo se vratio na pozitivni prvenstveni kolosijek. I nije mogao imati boljeg suparnika za udah izgubljenog samopouzdanja od slabašne i nemoćne Lokomotive, koja je od prve minute praktički samo parirala i bilo je uistinu jedino upitno koliko će lopta završiti u Šubarićevoj mreži. Na kraju je “pukla petarda”, dvaput je Torrente u sudačkoj nadoknadi zatresao mrežu skromnih gostiju s Kajzerice i tako je do tada običnu, naizgled rutinsku 3:1 pobjedu, pretvorio u još kako zvučni uspjeh.
Međutim, ovih pet zgoditaka Plavih ne smiju biti “varalica”, kao što je bilo, primjerice, onih 3:0 protiv Qarabaga u prvoj utakmici doigravanja za LP. Jer, nije ovo bila Dinamova rapsodija, u laganom su ritmu Plavi apsolutno nadvisili nedoraslog suparnika i na kraju su ga pune mreže otpratili na Kajzericu. Razlika u kvaliteti bila je očita i ta je pojedinačna klasa (Baturina, Petković, Ademi), Dinamu i donijela čvrstu i sigurnu prednost, a u samoj završnici dvoboja posvemašnja dekoncentracija gostiju pristojnih je 1:3 pretvorila u gotovo sramotnih 1:5.
Za novoga trenera Nenada Bjelicu svakako je najvažnije da je startao bez glavobolje, upisao je prve bodove, rezultat će se pamtiti, ali postoje brojne potankosti u igri koje će svakako Dinamova struka morati analizirati. Bjelica je toga sigurno svjestan, ali nema baš previše vremena. Već u srijedu, naime, u Maksimir dolazi Monaco u 2. kolu Lige prvaka, a pred Dinamovim su strategom besane noći poglavito zbog posljednjeg obrambenog reda. Nema ozlijeđenih Theophilea i Mmaeea, Bernauer je opet imao neke čudne, nesuvisle poteze, a Torrente je s dva postignuta pogotka svakako više pokazao pred suparničkim vratima, nego u obrani vlastite mreže (stajao je predaleko od Vrbančića prilikom pogotka Lokosa).
Ni plava krila nisu briljirala, no svakako je dobra vijest da se, uz već spomenuti triling koji je odlučio utakmicu, u željenu formu vraća i Mišić. Imao je nekoliko lijepih dodavanja, bio je čvrst u duelu i odgovoran. njegov je utjecaj na igru Plavih još kako važan. Dinamo je, eto, napokon upisao prvenstvenu pobjedu, prvu nakon 24. kolovoza i 2:1 domaćeg uspjeha protiv Gorice. Iznimno je važno bilo da Plavi opet udahnu zrak i ne izgube korak u SHNL-u.
A Lokomotiva? U veljači je poput francuskoga TGV-a projurila Maksimirom, brzi i poletni Lokosi, razletjeli su se terenom, Dinamovi ih igrači ni pogledom nisu mogli uhvatiti. A danas, sedam mjeseci kasnije, ta je Lokomotiva nalik onoj parnjači iz Lovrakova “Vlaka u snijegu”. Gazda kluba s Kajzerice rasprodao je sve što vrijedi, k tome je besplatno pustio trojicu igrača pod ugovorom(!?), a doveo je veterane Antolića, Pajača, Kolingera… Lokomotiva je dosad bila razvojni klub i svi su se divili njihovim “klincima”, a u subotu je početni sastav Dinama bio u prosjeku neznatno stariji od Lokosa – Dinamov je prosjek godina bio 27, a Lokomotivin 26,7! I to mnogo toga govori…
