Dinamova sezona počinje ovdje, maksimirski će optimisti uoči Monaca posuditi onaj naslov “season starts here” kojim engleski magazini svakog kolovoza najavljuju novu premierligašku kampanju. Na prvi pogled, start sezone u listopadu sudara se s elementarnom logikom – plavi su u retrovizoru ostavili već 12 službenih utakmica i jednog smijenjenog trenera – ali stvarnost je takva da se Dinamova jesen godinama vrti oko planova za prezimljavanje u Europi. A Liga prvaka nudi još najmanje sedam utakmica te cijelo bodovno i financijsko obilje mogućnosti.
Nenad Bjelica pokazao se ključnim čovjekom u promjeni konzervativne klupske filozofije “pusti more, drž‘ se kraja” – lako za Europu, fokus na HNL. Kada je 2018. uskočio u kokpit plavog bolida da bi s njim izletio sa staze već na prvom zavoju, u pretkolu Lige prvaka protiv Young Boysa, Bjelica se zainatio da će u repesažu ispisati povijest. Tako smo kroz Europsku ligu 2019. godine, nakon gotovo pola stoljeća uredne zimske hibernacije, dočekali Dinamo u nokaut-fazi jednog Uefina natjecanja. I ne samo to: Dinamo je tada preskočio prvu prepreku nokaut-faze (Viktoria Plzen) te se tek sredinom ožujka (Benfica) oprostio od glamoura velikih i punih stadiona. Skitnje Schengenom, od Lige prvaka do Konferencijske lige, od rujna do ožujka, odjednom su prerasle u naviku navijačima.
Taj duh avanturizma kojim je Bjelica zarazio svlačionicu u prvom mandatu zadržao se u Maksimiru i nakon što je 53-godišnji trener ispraznio ured. Damir Krznar je kasnije razmontirao Tottenham, Željko Kopić je pobjeđivao West Ham i Sevillu, a Ante Čačić bacio na leđa Chelsea. Ako je došlo vrijeme za novo pomicanje granica, za rezervaciju mjesta u Champions League proljeću, Bjelica je idealan čovjek za iskorak. U novom naletu bilo bi lijepo pomaknuti onu bodovnu crtu koju je još u prošlom stoljeću utvrdio Velimir Zajec kada je u skupini Lige prvaka s Ajaxom, Portom i Olympiakosom osvojio sedam bodova.
I nakon brodoloma u Münchenu prije dva tjedna u ponudi je još uvijek ostao 21 bod, a prema grubim procjenama samo dvije pobjede i remi, osvojenih sedam ili osam bodova, mogli bi biti dovoljni za plasman među najbolje 24 momčadi koje će preživjeti ovu mamutsku ligu od 36 sudionika.
Na povratku u Dinamo Bjelica je probudio indisponiranu momčad okrenuvši se senatorima. Tako su Lokomotivu na sporedni kolosijek parkirali njegovi stari saveznici Bruno Petković i Arijan Ademi. Kako će komponirati sastav za Monaco? Na sličan način, stariji i iskusniji brinut će se o stabilnosti i taktičkoj ravnoteži, a oni mlađi poput Martina Baturine, Petra Sučića ili Juana Cordobe ubrizgavati energiju i napadački polet. Dovoljno je tu i klase i karaktera za prvu veliku predstavu ove sezone.
U kakvom sastavu i sustavu treba očekivati Monaco? Najprecizniji odgovor vjerojatno glasi – u šarenom. Momčad iz Kneževine od početka sezone nije odigrala dvije utakmice s istim igračima na terenu. Svjesna je to odluka austrijskog trenera Adija Hüttera, koja zasad nailazi na odobravanje svlačionice.
– Naš stil igre je usko povezan s fizičkom snagom. Ako jednu utakmicu igrate u četvrtak u 21 sat, a sljedeći put ste na terenu u nedjelju u 15 sati, praktično je nemoguće bez rotacija sačuvati energiju i tjelesnu moć – objašnjava Thiago Scuro, šef klupske uprave, u razgovoru za The Guardian zašto trener iz dvoboja u dvoboj uredno mijenja po petoricu ili šestoricu igrača.
Bjelica će u pripremi teško predvidjeti Monacov roster, ali zna da suparnik neće odustati od napadačke strategije koja mu je osigurala najbolji ulaz u Le Championnat još od sezone 1960./61. Monaco želi afirmirati tinejdžere jer se u prošlosti obogatio na oštrom oku svojih skauta koji su prepoznavali klase od Thierryja Henryja do Kyliana Mbappéa. Njihovi nasljednici Maghnes Akliouche (22) i George Ilenikhena (18) nedavno su sredili Barcelonu, ali to opet ne znači da će ih zagrebačka publika vidjeti na djelu. Dinamovi navijači neće im zamjeriti ako se u Zagrebu odmore za vruće gostovanje u Rennesu (na rasporedu već u subotu). Pogotovo ako ih zamijene neki dugo najavljivani tinejdžeri iz domaćeg okruženja poput Stojkovića ili Kačavende…
