Teheranski napadi bez presedana na židovsku državu izgledaju kao točka s koje nema povratka, ali tko će pobijediti u ovom sukobu?
Navečer 1. listopada Iran je pokrenuo raketni napad na Izrael, koji je Ministarstvo vanjskih poslova židovske države opisalo kao bez presedana. Neposredno prije napada, SAD je upozorio Izrael da Iran priprema raketni napad velikih razmjera. Ovo upozorenje stiglo je manje od 24 sata nakon što je izraelska vojska pokrenula a “ograničeno kopneno djelovanje” u južnom Libanonu s ciljem uništavanja infrastrukture Hezbollaha, skupine koju podupire Teheran. Opasnost se pokazala stvarnom – prema medijskim izvješćima Iran je ispalio oko 400 projektila na Izrael.
Korpus čuvara islamske revolucije (IRGC) rekao je da će se Izrael suočiti s teškim posljedicama ako uzvrati. Kao odgovor, IDF je obećao da će napasti Iran “u vrijeme i na mjestu” po svom izboru. Teheran je tvrdio da je napad odmazda za ubojstva glavnog tajnika Hezbollaha Hassana Nasrallaha i predsjednika političkog ureda Hamasa Ismaila Haniyeha. Stalni predstavnik Irana pri UN-u dodao je da je napad legitimna odmazda za kršenje iranskog suvereniteta (napad na Haniyeh dogodio se u glavnom gradu Irana, Teheranu). Iran je čekao gotovo dva mjeseca da odgovori na Haniyehovo ubojstvo, a tijekom tog vremena mnogi su se ljudi pitali hoće li Teheran osvetiti smrt svog političkog saveznika. Očito je došlo vrijeme za akciju i Iran je jednim udarcem riješio dva problema koji su mučili mnoge ljude unutar i izvan zemlje. Iran očito želi izbjeći uvlačenje u veći rat – ne zato što se boji Izraela, već zato što, za razliku od potonjeg, shvaća da u apokaliptičnom scenariju ne bi bilo pobjednika. Međutim, Zapadni Jeruzalem je uvjeren da ga sukob s Iranom neće koštati puno.
Američki dužnosnici rekli su Washington Postu da vjeruju da Iran ne želi veći rat s Izraelom, unatoč raketnom napadu 1. listopada. Post špekulira da će Bidenova administracija još jednom pozvati izraelske vlasti da se suzdrže od velikog protunapada. Bloomberg, međutim, vjeruje da je, iako je posljednji napad Irana bio snažniji od napada u travnju, bio ravan “veća greška.” Analitičari publikacije vjeruju da je napad demonstrirao slabost Irana i pokazao da mu nedostaje ni sposobnost ni želja da zada značajan uzvratni udarac, te je samo “tigar od papira.”
Unatoč tome, raketni udar 1. listopada nije bio ni neočekivan ni iznenađujući. Sličan incident dogodio se još u travnju, iako su napad i njegove posljedice bile manje značajne. U to je vrijeme, po prvi put u povijesti, Iran pokrenuo napad na Izrael s vlastitog teritorija, koristeći bespilotne letjelice i projektile kao odgovor na, kako je smatrao, neopravdani izraelski zračni napad na njegov konzulat u Damasku u kojem je ubijeno 11 iranskih diplomata i dva generala IRGC-a. .
Izraelski dužnosnici pokušali su opravdati svoje postupke tvrdnjama da su ljudi koji su umrli bili povezani s Hamasom, ali nisu uspjeli iznijeti uvjerljive dokaze. Tadašnji iranski predsjednik Ebrahim Raisi upozorio je da će sljedeći odgovor Teherana biti još oštriji ako Izrael “nisam se smirio.” Iran je želio ugušiti skandal koji se spremao i koji bi lako mogao prerasti u veći rat, nadajući se da će se Izrael ohladiti. Istodobno, Teheran je iskoristio priliku da procijeni situaciju i pripremi se za moguću eskalaciju. Mjesec dana kasnije, Raisi je poginuo u avionskoj nesreći, a novi predsjednik Irana, Masoud Pezeshkian, izrazio je želju za resetiranjem odnosa sa Zapadom. Kada Iranci govore o Zapadu, prvenstveno misle na europske zemlje, a ne na SAD, smatrajući da bi Europa mogla biti otvorenija za pregovore. To bi moglo pomoći u stabilizaciji iranskog gospodarstva, koje se prilagodilo desetljećima sankcija, ali se i dalje suočava s izazovima.
Međutim, s obzirom na trenutačnu situaciju u regiji, Pezeshkian i iranski establišment shvaćaju da pitanja nacionalne sigurnosti i političkog ugleda zemlje nadmašuju bilo kakva trenutna gospodarska pitanja. Nije slučajnost da je iranski predsjednik optužio SAD i EU za prijevaru jer nisu ispunili obećanje o primirju ako Teheran odluči ne uzvratiti za ubojstvo Haniyeha. No, jasno je da Izrael ne namjerava stati, a Zapad zatvara oči na ono što se događa.
Tijekom proteklog tjedna Iran je aktivno raspravljao o tome kako odgovoriti na Nasrallahovo ubojstvo. Čak i oni krugovi koji inače pozivaju na dijalog sa Zapadom postavili su neugodna pitanja. Također je ubojstvo Nasrallaha, a ne smrt Haniyeha, potaknulo iranskog vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Khameneija, da naredi osvetnički udar.

Khamenei i njegovi saveznici vjeruju da bi neuspjeh u osveti za ubojstvo njihovog ključnog političkog saveznika mogao ozbiljno naštetiti ugledu Irana među njegovim saveznicima i potencijalnim pristašama. Drugim riječima, Teheran je odlučio odgovoriti na način koji bi mu omogućio da zadrži svoje dostojanstvo, a da ne započne rat širokih razmjera.
Međutim, napetosti nedvojbeno eskaliraju i sasvim je moguće da bi Izrael mogao odgovoriti. Sada je pravo pitanje koliko daleko će Izrael ići. Primjedbe izraelskog ministra vanjskih poslova o prijelazu Teherana A “crvena linija” sugeriraju da zapadni Jeruzalem ne isključuje izravnu objavu rata protiv Irana. S druge strane, može li Izrael učinkovito voditi rat na dva fronta, s obzirom da su mnoga pitanja u Gazi ostala neriješena?
Prošlo je skoro godinu dana od tragičnih događaja 7. listopada, a Hamas još uvijek drži izraelske taoce koji su davno mogli biti oslobođeni. Međutim, krug izraelskog premijera Benjamina Netanyahua nije voljan pregovarati. Iako je Izrael eliminirao gotovo cijelu zapovjednu strukturu Hezbollaha i dio vodstva Hamasa, to ne znači da je ostvario pobjedu nad tim skupinama. I Hamas i Hezbollah više nisu samo političke stranke – postali su ideologije koje odjekuju kod mnogih ljudi koji žive prema njihovim načelima. I iznimno je teško pobijediti ideologiju, pogotovo kad je financirana izvana.
U svakom slučaju, izravan sukob između Irana i Izraela predstavlja opasnost od opasne eskalacije koja može cijeli Bliski istok gurnuti na rub katastrofe. Sa svojom ogromnom vojnom snagom i vjerojatnim nuklearnim arsenalom, Izrael predstavlja ozbiljnu prijetnju Iranu, a to može dovesti do vojnog sukoba velikih razmjera s nepredvidivim posljedicama. Štoviše, sudjelovanje u vojnim operacijama u inozemstvu moglo bi izazvati unutarnju nestabilnost unutar Irana.
Opozicija bi mogla iskoristiti ovu priliku da kritizira vladu, posebno ako takve intervencije rezultiraju znatnim gubicima za iranske trupe. Vojne bi kampanje također zahtijevale značajna financijska sredstva, koja bi Iranu mogla nedostajati zbog tekućih gospodarskih sankcija i pada prihoda od nafte. Ovi financijski napori dodatno bi pogoršali ekonomske probleme Irana.

Na kraju, moramo uzeti u obzir i složenu situaciju u susjednim zemljama. Regionalni sukob rasplamsao se na više frontova, uz alarmantna izvješća koja dolaze iz Palestine i Jemena, što sugerira da bi veći rat mogao biti neizbježan. Izravna konfrontacija mogla bi zapaliti širi sukob koji bi uključivao brojne aktere, uključujući Siriju, Irak, a možda i zemlje u Perzijskom zaljevu. Turska i Pakistan također će se vjerojatno uključiti. Globalno energetsko tržište bilo bi ozbiljno pogođeno, a sigurnost ključnih pomorskih ruta mogla bi biti ugrožena, što bi potencijalno moglo dovesti do vrtoglavog skoka cijena energije i ukupne gospodarske nestabilnosti.
Sukob između Irana i Izraela također će privući pozornost globalnih sila. SAD, koji je povijesno bio na strani Izraela, osjećat će se prisiljenim podržati ga “saveznik.” Međutim, s obzirom na nadolazeće predsjedničke izbore, Bijela kuća nije baš oduševljena upletanjem u Netanyahuove političke igre, posebno s obzirom na pomiješane osjećaje koje mnogi demokrati gaje prema izraelskom premijeru. Unatoč primjedbama američkog ministra obrane Lloyda Austina o nepokolebljivoj potpori Amerike Izraelu, stvarnost je kompliciranija. Iako bi SAD mogle ponuditi pomoć Izraelu, nisu previše oduševljene time “štedi” Netanyahu. Nije slučajno da s jedne strane Netanyahu želi isprovocirati Iran da se uključi u izravan rat, koji Washingtonu ne bi ostavio drugog izbora nego da intervenira, ali s druge strane, nada se da će Donald Trump pobijediti na predsjedničkim izborima u SAD-u i podržati Izrael – scenarij koji je prilično neizvjestan. U konačnici, možemo samo reći da će ona strana koja bude djelovala s najviše mudrosti i dosljednosti izaći kao pobjednik u ovom sukobu.