TROGIR – Umro je don Vinko Sanader, objavio je Gradski radio Trogir.
“Nakon kratke i teške bolesti preminuo je dekan trogirskog dekanata i župnik katedrale sv. Lovre don Vinko Sanader. Počivao u miru Božjem”, napisali su.Vinko Sander bio je brat Ive Sanadera.”Od 1984. do 1989. djeluje kao svećenik u Omišu gdje se osobito posvetio radu s mladima, trudeći se približiti im istinu o Bogu i ponuditi im pravi smisao života koji se nalazi u vjeri.
Pastoralni poziv ga 1989. vodi u Opuzen gdje nastavlja svoje svećeničko poslanje posvetivši se opet mladima, učvršćujući ih u vjeri, nastojeći ih udaljiti od svih negativnosti i poroka. Dvije godine je radio na Radio Metkoviću kao voditelj vjerske emisije “Riječ života”, a također surađuje svojim prilozima na lokalnoj TV Opuzen.
Dolazak u Solin 1994. je opet u znaku don Vinkove predanosti u radu s mladima, ne zapostavljajući pri tom ostale uzraste u pastoralu. S namjerom da mlade približi jedne drugima učvršćujući ih u vjeri don Vinko zajedno sa srednjoškolskom vjerskom mladeži osniva Hrvatski katolički zbor “MI” Solin. Ova zajednica postaje vrlo aktivna i prepoznatljiva participirajući u društvenom i kulturnom životu Solina, osobito u karitativnoj djelatnosti.
Vjerske tribine s aktualnim temama i uglednim predavačima koje ova zajednica organizira rado se slušaju, često i od onih koji se ne deklariraju kao vjernici. Solinski “miovci” zajedno s don Vinkom kao glavnim urednikom uskoro pokreću izdavanje Gospina otoka, svoga glasila koje iz broja u broj dobiva pohvale od brojnih čitatelja kako za grafički dizajn tako i za izbor i prezentiranje sadržajne tematike.Suradnju s mjesečnikom Solinska kronika don Vinko ostvaruje gotovo od tiskanja prvih brojeva novine, pišući redovito svoju kolumnu “Iz svećenikova pera”.
Pažljivo odabire teme u kojima ukazuje na temeljne duhovne vrijednosti, upozorava na nedovoljno zauzimanje odgovornih u odgoju mladih, zagovara čvrstoću vjere osobito u obitelji kao ishodištu fundamentalnih moralnih načela”, stoji u njegovoj biografiji, a prenosi Dalmacija danas.
D.G.
