Krilni napadač Boston Celticsa pobjeđivao je s klubom i reprezentacijom, ali za sada bez preuzimanja uloge lidera
Je li to bila prava slava? Na Manzoniju je da govori o Jaysonu Tatumu, krilnom napadaču Boston Celticsa, a posebno o ljetu koje mu je donijelo prvi NBA naslov i olimpijsko zlato u Parizu. Jer postignuti ciljevi su izuzetni, ali kako su ih ostvarili ostavilo je sjenu sumnje prema njemu. Više je pobjeđivao kao drager nego kao drager. I zato, budući da NBA zvijezde imaju globalni izlog, počasti, ali i terete, na njemu će biti da u nadolazećoj sezoni pokaže da nema potrebe za petljanjem, da je zlato sve što sja, baš kao i osvojena zlatna medalja u Francuskoj, zemlji Napoleona razdora koju je Manzoni ocrtao 5. svibnja. Za potomstvo teška rečenica, na terenu kao u poeziji. Vrijeme će reći istinu, samo strpljivo.
torta bez glazure
—
Boston nikada ne bi osvojio naslov 2024. bez Tatuma, naravno. Ali paradoksalno, ako na početku doigravanja nije bilo dvojbi oko toga tko je franšizni čovjek Zelenih, na kraju, kada su podigli trofej Larryja O’Briena, sumnja je postala opravdana. Jaylen Brown osvojio je nagradu kao najbolji igrač finala konferencije, koje je Boston dobio nad Indiana Pacersima, a potom i MVP finala protiv Dallas Mavsa. Zasluženo. Tatum je iskazao svoj uobičajeni doprinos: 25 poena, 9,7 skokova i 6,3 asistencije po utakmici, ali je šutirao 28 posto za tri poena. U praksi nikada nije napravio košaricu izvana. A 25 bodova je minimum, u prosjeku, u zadnjih 5 sezona, u post sezoni. Ukratko, njegova doigravanja 2024. nisu bila ona ulaska na Olimp fenomena. Još više jer je trijumf stigao na Istoku protiv momčadi Miamija, Clevelanda i Indiane, bez svojih najboljih igrača zbog ozljeda cijelu ili dio serije sa Celticsima, au finalu se Boston tada našao protiv 1. nositelja. . 5 u Zapadnoj konferenciji, koja je znala iskoristiti greške na papiru boljih momčadi. Pobjeda se računa, točka. No dojam da je Bostonu i Tatumu put olakšala savršena oluja raširen je u NBA svijetu. Trebat će više za bis. Trijumf na Igrama bio je još veći chiaroscuro. Zamišljen kao mogući starter za tim SAD-a, umjesto toga je bio ograničen na sporednu ulogu od strane trenera Kerra, trenera tima SAD-a. Ne samo da nije startao u kvintetu, već je bio jedanaesti igrač rotacije i nije kročio na travnjak u dva dvoboja protiv Srbije, a polufinale protiv Jokića i balkanske družine bilo je odlučujuće na Olimpijadi. turnira, a Amerikanci su završili u zaostatku od 17 poena, a spasile su ih samo Curryjeve trojke u finalu. Tatum je rekao kako cijeni olimpijsko iskustvo, zlato na Igrama uvijek je neponovljivo, au finalu je igrao 11′, ali njegov brend nije iz Pariza izašao ojačan, unatoč zlatu oko vrata. Naprotiv…
uzeti zdravo za gotovo
—
Toliko dugo blista na NBA sceni da ponekad zaboravimo na Tatumove godine. Tek mu je 26 godina. Bolovi rasta možda su neizbježni, ali sasvim je prirodno da su očekivanja za nekoga tko je upravo potpisao produljenje od pet godina, vrijedno 314 milijuna dolara, jednako pretjerana kao i njegova plaća. Tatum to uzima zdravo za gotovo, ponekad zaboravljajući 113 utakmica doigravanja koje je već odigrao u dobi od 19 do 26 godina, sve u dresu Celticsa. Osvojio je prsten, igrao dva finala, stigao do finala na Istoku 5 puta u 7 godina. Ukratko, istina je da je uvijek igrao za odlične momčadi u kojima se od njega nikad nije tražilo “previše”. jednako je istina da su ekipni rezultati stigli. Neće biti najlucidniji igrač u svojim čitanjima igre u sprintu, pokretačka snaga karaktera, najfizičkiji igrač, ali osim što je elegantan, lijep za pogledati stilom i pokretima, ima vrijeme je da raste i pokaže svoju najbolju košarku, gledajući unaprijed. Tatumova druga velika prednost je njegova stegnutost. Uvijek je tu. Uvijek je odigrao najmanje 64 utakmice regularne sezone i nikada nije pretrpio ozbiljne ozljede. Kada se računa, u doigravanju, Celticsi su uvijek mogli računati na njega. Možda fluktuirajući, još ne karizmatični, ali uvijek “na lopti”.
bijesni tatum
—
Na Media Dayu izjavio je da je trener Mazzulla najsretniji čovjek na svijetu zbog neuspjeha u osvajanju MVP-a finala, zbog olimpijskih peripetija sveden na ulogu navijačice s klupe. Zato što će supermotivirani Tatum biti u momčadi za sezonu 2024-25, a ne igrač s “punim trbuhom”. Navijači Celticsa nadaju se da će im drugačiji blizanac Jaysa, Jaylen Brown, pružiti posebnu pomoć, posuditi mu žestinu koja ga prepoznaje na parketu, natjecateljsku zlobu koja je karakterizirala velike Celticse njihove izvanredne tradicije. Tatum često citira bivše prvake, one s umirovljenim dresovima koji vise sa stropa Gardena. Ako želi da ga se pamti poput njih, zna što mu je činiti: upotrijebite kritiku kao motivaciju. Trebamo bijesnog Tatuma, poput Orlanda iz epske pjesme, za epsku sezonu. Da ponovno pobijedite i ušutkate klevetnike, ovaj put sve ostavite bez riječi.
© SVA PRAVA PRIDRŽANA
