Mnogo vike nizašto. Naslov Shakespeareove komedije, više od 400 godina nakon njezina premijernog izvođenja, savršeno odgovara opisu onoga što je engleska nogometna reprezentacija dosad prikazala na Euru. Momčad Garetha Southgatea, vrijedna 1,52 milijarde eura, u Njemačku je stigla ponosno noseći ruho glavnog favorita za osvajanje kontinentalne smotre, praćena glasnim odjecima fanfara i komplimenata, no po završetku grupne faze galama je naprasno utihnula.
Na papiru Englezi jesu izborili nokaut-fazu kao pobjednici skupine C, bez poraza i s pet bodova, no izvedbe na travnjaku, osobito u napadačkom smislu, bile su za zaborav. Sterilni posjed, minimalni rizik i spori protok lopte u kombinaciji s manjkom progresivnih dodavanja i okomitosti učinili su recentne utakmice “gordog Albiona” dosadnima, na trenutke čak i teškima za gledanje.
Jedna od nominalno najpotentnijih navala na turniru zabila je tek dva gola, a prilike koje je kreirala u prethodnih 270 minuta mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Shodno tome, engleski navijači, novinari i analitičari bombastične su prognoze zamijenili žestokim kritikama, zazivajući pritom samo jedno ime – ono Colea Palmera.
Chelseajev dijamant na Euro je došao kao drugi strijelac Premier lige (iza Erlinga Haalanda), s impresivnim referencama u vidu 27 golova i 15 asistencija za “bluese” u svim natjecanjima prošle sezone, ali to mu nije bio dovoljan zalog za priliku u ogledima sa Srbijom i Danskom.
Umjesto na travnjaku, talentiranog smo 22-godišnjaka u prva dva kola gledali na klupi, a u dvoboju protiv Slovenije dobio je posljednjih dvadesetak minuta. Već je u toj dionici bilo vidljivo kako Palmer Engleskoj donosi injekciju hrabrosti, konkretnosti i živosti, odnosno da pronalazi prostore koji su njegovim ofenzivnim kolegama nedokučivi i tako tupu englesku ofenzivnu oštricu čini kudikamo opasnijom za suparnika.
Imao je 100 posto točnih dodavanja (12/12) i tri pokušaja driblinga, više nego Saka, Foden i Kane zajedno, a našao se i u najvećoj prilici koju je Engleska imala na utakmici, kada mu je u 92. minuti Oblak obranio udarac s vrha šesnaesterca.
– Svaki put kad ima loptu želi eliminirati suparnike, svaki njegov ulaz nekoga izbaci iz igre. Bez obzira na to kako je suparnik postavljen u obrambenom smislu, on će uvijek pronaći prazninu i prostor. Takvi igrači su rijetki. Njemu ne treba zaštita, treba ga gurnuti u igru – rekao je nakon utakmice sa Slovenijom za ITV Ange Postecoglou, a na sličnom je tragu bio i Roy Keane:
– Volim Palmera, nevjerojatan je. Toliko je nepredvidiv, može proći čovjeka, otići lijevo ili desno. Kada je ušao, znali smo da će utjecati na igru. Svaki put kad dobije loptu, osjećaš da će nešto učiniti. Trebao bi biti u početnih 11.
S opservacijama Tottenhamova trenera i legendarnog veznjaka Manchester Uniteda slaže se praktično cijela engleska javnost, pa tako s naslovnica otočkih medija proteklih dana vrište naslovi u kojima se Palmerovo igranje u prvoj jedanaestorici protiv Slovačke postavlja kao imperativ. Štoviše, 22-godišnji je ofenzivac i sam, figurativno rečeno, bacio Southgateu rukavicu u lice uoči osmine finala i dao mu do znanja da na Euro nije došao učiti i skupljati iskustvo, nego da je spreman igrati ključne role.
– Pun sam vjere u sebe, a nakon sezone koju sam imao, ne vidim zašto to ne bi bilo tako. Ostat ću pozitivan i pokušati ostaviti trag kada izađem na teren – rekao je za ITV.
Pored igračke klase, glavnog junaka ove priče krasi i nemala doza sportske drskosti. Palmerov igrački bezobrazluk do izražaja je dolazio još tijekom njegovih dječačkih dana, kada je na surovim ulicama i igralištima Wythenshawea (naselje u Manchesteru) driblinzima izluđivao starije dečke iz susjedstva. Urođeni talent i vještine nastavio je razvijati kroz Cityjevu akademiju i mlađe uzraste, a onda je, u seniorskom okruženju, ponovo pokazao odvažnost i, smatrajući da zaslužuje više od statusa pričuve u Guardiolinoj momčadi, prošlog ljeta izrazio želju za odlaskom s Etihada te se, u transferu vrijednom 47 milijuna eura, uputio prema Stamford Bridgeu i – eksplodirao.
Englezi sada vape za novom Palmerovom eksplozijom, ovog puta u reprezentativnom dresu, vjerujući kako bi upravo ta detonacija mogla razbiti monotoniju i letargiju među Southgateovim trupama te im iskrčiti put prema završnici Eura.
Engleski je izbornik nakon utakmice sa Slovenijom također imao riječi hvale za Palmera, no tek treba vidjeti hoće li mu doista pronaći mjesto u udarnoj postavi za okršaj sa Slovacima. Ako doista usliši želje engleske javnosti i gurne Palmera u vatru, bit će, nadalje, zanimljivo vidjeti na koju će ga poziciju postaviti.
U Chelseaju je najbolje partije pružao s desne strane, no gotovo je sigurno da Southgate neće ostaviti Saku na klupi.
Nekadašnji Arsenalov napadač Ian Wright zastupa čak i opciju da se Saku povuče na lijevi bok, da bi se Palmeru oslobodilo mjesto na desnom krilu, no takvu je rotaciju također vrlo teško očekivati. Saka je, doduše, svojedobno i u Arsenalu i u reprezentaciji igrao lijevog beka, no s vremenom je premješten na desno krilo – poziciju koja mu najviše odgovara.
Može polivalentni Palmer jednako dobro igrati i kao desetka, ali ta je pozicija rezervirana za Bellinghama.
Iz ove se perspektive najrealnijim čini scenarij prema kojem bi završio na lijevom krilu, osobito ako se ima u vidu da je Foden od srijede do petka izbivao iz reprezentativnog kampa zbog rođenja djeteta.
Southgate je, dakako, taj koji će donijeti konačnu odluku. Pritisak javnosti na njega je golem, a igrač kojeg je do sada praktično ignorirao mogao bi postati njegov ključni adut u misiji vraćanja povjerenja navijača, odnosno oživljavanja narativa o Englezima kao favoritima za osvajanje Eura.
Da bi njegova momčad igrala u skladu s emblemom koji nosi na dresovima, potrebni su mu i lavovi na terenu. Legitimno je, dakle, zaključiti da je stiglo krajnje vrijeme da bezobrazni klinac iz Wythenshawea pokaže što može i pod svjetlima najveće pozornice.
