Radomir Đalović postao je prvi trener Rijeke u, za klub, vrlo nezgodnom trenutku, nakon relativno dobrog ulaska u prvenstvo Željka Sopića i nešto slabijih europskih izdanja. Iz kluba su procijenili da im treba neki novi moment, neko osvježenje koje se možda trebalo dogoditi i istekom prošle sezone, no Đalović je spremno ušao u cipele koje nose znatno veću odgovornost, ali i veću slavu u odnosu na funkciju pomoćnog trenera koju je dotad, više od dvije godine, obavljao u Rijeci.
U sedam utakmica, koliko ih je kao glavni trener dosad vodio u SuperSport HNL-u, nekadašnji crnogorski golgeter upisao je četiri pobjede (Istra 1961, Osijek, Šibenik i Gorica), uz tri remija (Dinamo, Hajduk i Slaven) osvojivši pritom 15 od ukupno 19 bodova koliko su ih Bijeli dosad stavili na svoj konto. Đalović je sa 71,42 % osvojenih mogućih bodova na tragu najuspješnijih riječkih trenera, no valja napomenuti kako je njegov uzorak još uvijek premali kako bi se mogla napraviti detaljnija analiza njegovih uspjeha.
Ono što se vidi na prvu jest činjenica da je Đalović u SHNL-u nastavio tamo gdje je Željko Sopić stao još par kola prije isteka prošle sezone, na odličnoj obrani i napadu koji mora popraviti, kako realizaciju, tako i broj prilika koje momčad stvara u potrazi za pogotkom. Sjajna je stvar za mladog, još uvijek neiskusnog riječkog čelnog čovjeka struke, to što još ne zna za ligaški poraz i što je njegova momčad primila svega jedan pogodak.
Na obrani počiva sve, no želi li Rijeka i ove sezone postati ozbiljni takmac za najviše ciljeve, svakako će morati pronaći rješenje za još više postignutih pogodaka. Uostalom, i sam to dobro zna…
– Moramo raditi još više na napadačkom dijelu, a obrambeni zadržati na ovoj razini. Primili smo samo jedan pogodak u devet utakmica, što je veliki uspjeh, moramo samo bolje trenirati i bolje rješavati neke stvari prema naprijed. Mislim da smo mogli osvojiti još poneki bod više. Postigli smo 15 golova, ali sada nam je u zadnjim utakmicama nedostajalo nešto prema naprijed i ovu stanku ćemo iskoristiti da te stvari popravimo – zaključio je Đalović nakon Koprivnice.
Rijeka je u posljednje četiri utakmice postigla svega četiri pogotka, od čega su čak tri riječki dečki dali Šibeniku na Rujevici. Posljednje dvije utakmice (Hajduk i Slaven Belupo) Bijeli, pak, ne znaju za postignuti gol, a ono što još više poziva na uzbunu jest činjenica da su Bijeli u ta dva ogleda imali svega dvije izrazite gol šanse, što je definitivno premalo za momčad koja teži najvišim ciljevima. I dok se remi protiv Dinama na Rujevici, nakon ljubljanske blamaže, može smatrati uspjehom u kojem je momčad odlično odgovorila i bila bolji takmac, podjela bodova protiv Hajduka, a napose ova posljednja u Koprivnici, definitivno nisu nešto čime bi se Rijeka trebala hvaliti, unatoč tome što nije primila pogodak.
Konačno, može se kazati kako je Đalović, generalno gledajući, dosad dobro ušao u nemirne trenerske vode na klupi Rijeke (posebice nakon europskog debakla koji je sigurno ostavio traga na momčadi, a za čije “dizanje” najviše zasluga upravo ide Đaloviću i njegovom stručnom stožeru), za nešto više trebat će mu prije svega i – više pogodaka.
