Svega deset osvojenih bodova, pet više od Slavena Belupa na ligaškom dnu i čak 11 manje od Hajduka na vrhu Supersport HNL-a, učinak je Osijeka nakon prvog prvenstvenog kruga. Tri pobjede, remi i pet poraza (od čega čak tri domaća) u devet odigranih prvenstvenih utakmica ostavili su Osijek u donjoj polovini prvenstvene ljestvice i tako najavili treću uzastopnu sezonu daleko od borbe za vrh.
Dobro raspoloženje u kojem se među navijačkim pukom iščekivala nova sezona odavno je splasnulo, dojam je čak kako razočaranje sve više prerasta u ravnodušnost, a što je zapravo i najgore. Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da Osijek ove sezone ima rekordni broj pretplatnika (njih nešto više od 6000), a na posljednjoj domaćoj utakmici protiv Varaždina na tribinama je bilo svega 3700 gledatelja? Dakle, skoro dvije i pol tisuće pretplatnika nije iskoristilo svoju već kupljenu ulaznicu. Osijek, istina, i dalje u prosjeku ima treći najveći posjet u ligi, ali ako se ovakav trend nastavi, pitanje je na kojoj će se brojci posjet zaustaviti.
Proces nije mogao rezultatski slabije početi, ali kao što smo već i pisali u trenucima kad pobjeda nije bilo niti na vidiku, velike odluke se još uvijek neće donositi. Federico Coppitelli zasad ima potporu i sportskog direktora Josea Bota, koji ga je odabrao, kao i klupskog čelništva, a ne bude li do kraja polusezone izvanrednih okolnosti, na zimu će se podvući crta učinjenog. S jedne strane, prilično olakšavajuća okolnost treneru jest što je ne svojom krivnjom morao u hodu mijenjati, prilagođavati i tražiti rješenja nakon što je stavljen u nezavidan položaj odmah na početku sezone odlascima Miereza i Nejašmića, tandema s kojim je sve u Osijekovoj igri počinjalo i završavalo. A čak i bez njih su Bijelo-plavi u nekim utakmicama dobivali puno manje nego što su po prikazanom zaslužili.
S druge strane, Osijek još uvijek nema prepoznatljivu igru koju je Coppitelli najavljivao na svojoj promociji, puno potencijala unutar momčadi još uvijek je neiskorišteno, a i rezultati nisu blistavi. Trenerova opravdanja kako je riječ o mladoj momčadi ne prolaze, uostalom, Istra je prošlog vikenda pobijedila Osijek s prilično mlađom momčadi. Također, u cijeloj priči nije zanemariva niti želja za konačnim kontinuitetom struke koja je postala potrošna roba. Dokaz? Coppitteli je peti trener koji je vodio Osijek na posljednjih pet priprema, a u posljednje dvije godine niti jedan trener koji je počeo sezonu na klupi Bijelo-plavih nije je i završio. U sezonu 2022./23. Osijek je ušao s Nenadom Bjelicom, njega je naslijedio Rene Poms, nastavio Borimir Perković, a završio Stjepan Tomas. Prošlu sezonu počeo je Tomas, kraju priveo Zoran Zekić, ali ju je zaključio Ivo Smoje nakon što je dotadašnjem treneru uručen otkaz uoči posljednjeg prvenstvenog kola. Uzorak trenerskih promjena je razočaravajući, a Coppitelli je pod pritiskom da ne postane dio te statistike.
Ono što mu sada slijedi je da pokuša izvući najviše što može u idućem ciklusu između dvije prvenstvene stanke koji neće biti lagan. U tom će vremenu Osijek odigrati četiri prvenstvene utakmice, od čega čak tri u gostima. Počet će na Šubićevcu, nastaviti na Maksimiru, potom slijedi Gorica u Opus Areni te za kraj gostovanje na Rujevici. U prvom prvenstvenom krugu u utakmicama protiv ta četiri protivnika Osijek je osvojio samo jedan bod, što dovoljno sugerira kakvi izazovi očekuju Bijelo-plave. Naravno, buđenje Matkovića i Bukvića, koji su daleko od svojih izdanja od prošle sezone, a koji su još uvijek bez golgeterskog učinka u ligi, nešto je što se apsolutno podrazumijeva kao jedan od prioriteta.
Naravno, odgovornost dijeli i sportski direktor. U prošlom prijelaznom roku dovedeno je 11 igrača, a od šestorice igrača koji su potpisani i prije početka priprema njih čak četvorica su danas u drugom ili trećem planu. Osijek je Jakupovićem, Soldom, Jelenićem, Tuijom i Dantasom napravio dobar posao, ocjenu Hasiću teško je dati jer uglavnom igra na mjestu desnog beka, na kojem nikad ranije nije igrao, a ne na stoperu za što je doveden, dok su ostali uglavnom zakucani na klupu. Čavlina je što zbog kikseva na početku sezone, što zbog odlične forme Malenice, izgubio svoje mjesto među vratnicama, Lima igra malo, a Kewal nimalo (čak 25 igrača Osijeka ove je sezone dobilo više minuta na terenu od Nizozemca), Hernani je daleko od željene tjelesne spreme, a posljedično i konkretnog doprinosa, dok Ademi ionako nije doveden da bude prvi izbor u napadu, nego epizodist koji će uskakati po potrebi. Doduše, neplanirano je u šest utakmica, u procjepu između odlaska Miereza i dolaska Jakupovića, postao starter.
Ono što je već sada izvjesno kako u Opus Areni neće mirovati ni u zimskom prijelaznom roku, do kojeg je ostalo puno za odigrati. Potraga za desnim bekom nameće se kao prioritet.
