Kineski lobi u Sjedinjenim Američkim Državama jedan od najmoćnijih i najutjecajnijih stranih lobija (najjači nakon izraelskog lobija) čija moć i utjecaj drastično raste. Sastoji se od pojedinaca i različitih skupina (ne samo kineskih nego američkih i drugih),a sve imaju zajednički cilj: oblikovanje vanjske i unutarnje politike SAD-a tako da bude sukladna kineskim državnim interesima. Iako je u nekim slučajevima cilj lobija unapređenje poslovanja privatnih kineskih kompanija, u Kini je na snazi „Socijalizam s kineskim karakteristikama“ gdje sve iole značajne privatne kompanije ne mogu poslovati mimo državnih interesa Narodne Republike Kine. Kineski komunisti su možda djelomično prihvatili kapitalističke gospodarske prakse, ali taj kapitalizam je pod strogom nadzorom komunističke vlade, kao i sve ostalo poput kulture, medija i obrazovanja. Iz desetljeća u desetljeće, i iz godine u godinu, kineski lobi sve više jača, pa analitičari s pravom pitaju koliko je američka unutarnja i vanjska politika u službi zaštite američkih, a koliko kineskih interesa. Razloga za zabrinutost ima pregršt.
Korijeni iz 19. stoljeća
U drugoj polovici 19. stoljeća, veliki broj kineskih useljenika dolazi u SAD, osobito na zapadnu obalu. Kinezi su bili privučeni Zlatnom groznicom i mogućnostima zaposlenja na velikim infrastrukturnim projektima, poput gradnje željeznica. Međutim, Kinezi su se u to vrijeme suočavali s rasizmom i diskriminacijom, što je kulminiralo donošenjem sramotnog federalnog Zakona o isključenju Kineza iz 1882. kojega je potpisao predsjednik Chester A. Arthur. Zakonom je ograničena kineska imigracija u SAD i onemogućeno stjecanje američkog državljanstva. Tada dolazi do početka nastanka kineskog lobija u Americi. Rana faza kineskog lobiranja bila je u velikoj mjeri usmjerena na borbu protiv diskriminacije. Kineske zajednice su organizirale prosvjede, tražile pravnu zaštitu te koristile diplomatske kanale kako bi utjecale na američke političare. U to vrijeme, kineski lobi je imao ograničene resurse i utjecaj, no kineska dijaspora i kineski diplomati koristili su svoju mrežu kako bi poboljšali položaj Kineza u SAD-u. Ista misija lobija nastavila se i u prvoj polovici 20. st.
Pobjeda socijalističke revolucije u Kini i Hladni rat
Kineski lobi u SAD-u značajno se transformirao nakon 1945. i nakon izbijanja Hladnog rata. Nakon konačne pobjede Komunističke partije Kine 1949. na čelu s Mao Ce-tungom u Kineskom građanskom ratu i osnivanja Narodne Republike Kine, odnosi između Kine i SAD- a postaju izrazito neprijateljski. Tada su Sjedinjene Države priznale Republiku Kinu (Tajvan) kao legitimnu kinesku vladu, dok je NR Kina bila međunarodno izolirana. Tijekom ovog razdoblja, kineske lobističke aktivnosti bile su u velikoj mjeri usmjerene na podršku Tajvanu, koji je bio ključni američki saveznik u borbi protiv širenja komunizma u Aziji.
Kineska dijaspora u SAD-u bila je podijeljena. Većina Kineza je podržavala nacionalističku vladu na Tajvanu, dok je manji broj imigranata simpatizirao komunističku vladu u Pekingu. Tajvanski lobi bio je mnogo snažniji i organiziraniji, s obzirom na podršku koju je dobivao od američke vlade. Međutim, promjena se događa početkom 1970-ih, kada dolazi do postupne normalizacije odnosa Kine i SAD-a. Povijesni posjet predsjednika Richarda Nixona Kini 1972. označio je prekretnicu u američko-kineskim odnosima. Tada dolazi do sporog, ali sigurnog otvaranja Kine prema zapadnim zemljama, uključujući SAD, što je dovelo do značajnog porasta ekonomske i političke suradnje. Nakon Maove smrti, koncem 1970-ih Kina je započinjala ekonomske reforme pod vodstvom Denga Xiaopinga, što je stvorilo pretpostavke za jačanje odnosa sa SAD-om kao ključnim trgovinskim partnerom te izvorom tehnologije i ulaganja. Godine 1979. Washington je priznao NR Kinu kao legitimnu Kinu i stavio je u prvi plan, dok je Tajvan dobio drugorazredno značenje. Tada vlada u Pekingu počinje ulagati značajna sredstva u izgradnju svojih diplomatskih i poslovnih veza s američkim vlastima i privatnim sektorom. U isto vrijeme, kineska dijaspora također je počela igrati sve aktivniju ulogu u promoviranju kineskih interesa.
Kraj 20. i početak 21. stoljeća
Tijekom 1990-ih, kineski lobi u SAD-u postaje sve moćniji, što je izravna posljedica ubrzanog gospodarskog rasta Kine i njezine integracije u svjetsko gospodarstvo. Tijekom Clintonove administracije, kineski lobi odigrao je ključnu ulogu u lobiranju za ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) 2001., što je bilo presudno za otvaranje globalnih tržišta kineskoj robi. Američko-kineska trgovinska suradnja postala je najvažnija bilateralna trgovinska suradnja na svijetu. Kina je sve više postajala glavni izvoznik i proizvođač, dok su američke tvrtke postajale ovisne o kineskoj radnoj snazi i sve većem tržištu od preko milijardu stanovnika. Kineski lobi počinje koristiti sofisticiranije metode utjecaja, uključujući angažiranje američkih lobističkih firmi, odvjetničkih kuća i trusta mozgova, kako bi oblikovali američko javno mnijenje i donosili odluke u korist kineskih interesa. Ulaskom u 21. stoljeće, kineski lobi u SAD-u suočava se s novim izazovima i prilikama. Kineski lobisti isticali su spremnosti Kine da pomogne SAD-u u „Ratu protiv terorizma“. Usponom Kine kao globalne sile s rastućim gospodarskim i vojnim kapacitetima, američko-kineski odnosi postajali su sve napetiji. Vlada predsjednika Donalda Trumpa uvela je oštre carinske barijere i pokrenula trgovinski rat s Kinom, što je nastavila Bidenova administracija, a to je rezultiralo promjenama. Kina je uložila značajne napore da ublaži napetosti kroz diplomatske i poslovne kanale, dok su kineske tvrtke povećale ulaganja u američku infrastrukturu, tehnologiju i obrazovanje.
Lobi dijaspore
Kineski lobi tvori više skupina. Zbog njihove isprepletenosti teško ih je klasificirati, ali ugrubo moglo bi se navesti pet glavnih skupina: lobi dijaspore, poslovni lobi, kulturno- akademski, političko-diplomatski i medijski lobi. Obično se kaže kako je dijaspora najbolji zastupnik svoje matične države u inozemstvu. U slučaju Kineza u SAD-u taj je učinak drastično uvećan. Trenutno u SAD-u živi oko 5,4 milijuna Amerikanaca kineskog podrijetla. Kineska zajednica nije homogena, ali ima čvrste povijesne, kulturne i ekonomske veze s Kinom. Mnogi članovi kineske dijaspore angažirani su u političkom životu SAD-a i sudjeluju u doniranju kampanjama političara. Kineski-američki poduzetnici često ulažu u projekte koji uključuju obje zemlje, dok su organizacije kineske zajednice angažirane u promicanju kulturnih veza, obrazovanja i ekonomskih projekata. Kineska vlada, putem svojih diplomatskih misija i nevladinih udruga, potiče kinesku dijasporu da aktivno podržava kineske interese u SAD-u. Kineski konzularni uredi i veleposlanstva pomažu u koordinaciji tih aktivnosti, organizirajući razne događaje i inicijative za jačanje veza Kineza u SAD-u i Kine.
Poslovni lobi
Poslovni lobi je najvidljiviji kroz kineske multinacionalne korporacije u SAD-u. Među najpoznatijim kineskim kompanijama su Huawei, Tencent, Alibaba, ByteDance (vlasnik TikToka), ZTE i dr. Ove kompanije lobiraju kako bi osigurale povoljne uvjete za poslovanje na američkom tržištu, poput smanjenja carinskih prepreka i izuzeća kineskih proizvoda od sankcija. Zapošljavaju američke lobističke i odvjetničke firme kako bi osigurale političku podršku i utjecale na zakone. Kineske tvrtke ulažu u američke tehnologije, nekretnine, proizvodnju i energetiku, a investicije služe kao poluge za jačanje kineskog utjecaja. Npr. kineske akvizicije američkih tehnoloških kompanija, poput onih koje se bave razvojem umjetne inteligencije ili poluvodiča, omogućuju Kini pristup sofisticiranim tehnologijama. Osim kineskih, važno je istaknuti i ulogu američkih kompanija koje imaju značajne poslovne interese u Kini. Apple, Boeing, General Motors, Tesla i druge američke korporacije ulažu milijarde dolara u kinesko tržište. One često lobiraju protiv politika koje bi mogle ugroziti njihove poslovne operacije u Kini, kao što su sankcije ili restriktivne trgovinske politike. Nadalje, američke poslovne neprofitne grupe, poput Američko-kineskog poslovnog vijeća (US-China Business Council) i Nacionalnog odbora za američko-kineske odnose (National Committee on U.S.-China Relations) zastupaju interese 200 i više američkih tvrtki koje posluju s Kinom.
Kulturno-akademski lobi
Kulturno-akademski lobi manifestira se kroz promicanje kineske kulture, jezika i povijesti kroz različite programe, putem obrazovnih institucija i kulturalnih centara. Najpoznatiji primjer su Konfucijevi instituti, koji su prisutni na brojnim američkim sveučilištima. Oni su službeno osnovani kako bi promovirali jezik i kulturui sponzorirani su izravno od kineske vlade. Iako se na prvi pogled instituti čine kao kulturne organizacije, onisu predmet kritika zbog povezanosti s Komunističkom partijom Kine (KPK) te širenja pro-kineske propagande. Mnogi američki političari smatraju da Konfucijevi instituti služe kao sredstvo za nadzor i kontrolu tema povezanih s kineskom poviješću i politikom, kao što su Tibet, Tajvan i represija nad muslimanima u Xinjiangu. Zbog tih optužbi, brojni sveučilišni kampusi su zatvorili svoje Konfucijeve institute, dok su drugi podvrgnuti strožoj kontroli. Kineska vlada također potiče akademske razmjene i stipendije kako bi promovirala intelektualne i kulturne veze s američkim sveučilištima. Kineski studenti čine jednu od najvećih grupa stranih studenata u SAD-u, a mnogi od njih nastavljaju raditi u visokotehnološkim ustanovama nakon završetka studija. Međutim, aktivnosti studenata su pod povećalom američkih obavještajnih službi, koje tvrde da ih Kina koristi kao špijune.
Političko-diplomatski lobi
Kineska vlada koristi mrežu diplomatskih misija, nevladinih organizacija i trustova mozgova kako bi izravno utjecala na američku politiku, tj. da se promijeni u prokineskom smjeru. U tu svrhu angažiraju američke lobističke firme i odvjetničke urede kako bi zastupali njihove interese. Lobističke firme često lobiraju kod članova Kongresa i drugih vladinih agencija kako bi osigurale da se kineski interesi uzmu u obzir u procesu donošenja zakona.Iako kineska vlada izravno ne može financirati političke kampanje u SAD-u, kineske kompanije i pojedinci s kineskim poslovnim interesima često financijski podupiru američke političke kandidate unutar zakonskih okvira (donacije). Kineske tvrtke poput Huaweija i ZTE-a koristile su lobističke kampanje kako bi pokušale ublažiti zabrane na pristup američkom tržištu. Kineska diplomacija često se fokusira na specifične teme poput Tajvana, Hong Konga, Sjeverne Koreje i Južnog kineskog mora. Kineski diplomati kontaktiraju američke političare, poslovne ljude i medije kako bi promovirali kinesko stajalište o tim osjetljivim pitanjima. Kineska vlada i tvrtke često lobiraju kod velikih američkih korporacija, poput Applea i Boeinga, kako bi ih angažirale kao svojevrsne posrednike za zaštitu kineskih interesa.
Medijski lobi
Mediji su jedan od glavnih alata za oblikovanje javnog mnijenja u SAD-u. Kineske medijske kuće, kao što su China Global Television Network (CGTN), China Daily i Xinhua, aktivno šire kinesku perspektivu na globalna događanja putem svojih kanala. Osim toga, kineske državne medijske kompanije surađuju s američkim medijima kako bi promovirale narative koji su u skladu s interesima NR Kine. Posljednjih godina, Kina se uvelike oslanja na društvene mreže i digitalne platforme za širenje svoje propagande. Platforme kao što su WeChat i TikTok igraju ključnu ulogu u širenju sadržaja koji podržava kinesku vladu, ponekad suptilno, a ponekad otvorenije. Iako su ove aktivnosti podložne kritikama (u procesu je zabranjivanje TikToka u SAD-u) one su dio šire kineske strategije.
Netradicionalne radnje lobija
Treba istaknuti kako kineski lobi nije uvijek isključivo demonstracija kineske meke sile, ponekad se radi o klasičnoj tvrdoj sili. To se vidi na primjeru slučaja iz svibnja 2022. kada je američko Ministarstvo pravosuđa optužilo je Wang Shunjuna i četiri agenta kineskog Ministarstva državne sigurnosti za represivne aktivnosti usmjerene protiv Ujgura i Tibetanaca u SAD-u. Štoviše, cyber (kibernetičke) operacije, kao što su cyber napadi, predstavljaju sofisticirani način na koji Kina koristi tehnologiju za ostvarivanje svojih ciljeva. Kineski online špijuni ciljaju američke institucije i tvrtke kako bi ukrali osjetljive informacije, osobito one koje se tiču tehnologije i sigurnosti. Te operacije nadopunjuju širi napor Kine da jača svoj utjecaj u ključnim tehnološkim sektorima. Stoga ne iznenađuje kako američke tvrtke i vlada optužuju kineske kompanije za prisvajanje inovacija i tehnologija kroz ilegalneradnje.
Američki političari u službi lobija
Za mnoge se ugledne američke političare pretpostavlja da su u službi kineskog lobija, što svjesno, a što nesvjesno. Nedavno preminuli Henry Kissinger poznat po svojoj ulozi u normalizaciji odnosa SAD-a i Kine 1970-ih kada je bio državni tajnik, a od tada do nedavno je bio aktivan u promicanju veza s Kinom kroz svoje savjetničke poslove. Zato su ga mnogi analitičari smatrali glavnim kineskim lobistom u Americi. Također, nedavno preminula dugogodišnja demokratska senatorica iz Kalifornije, Dianne Feinstein, bila je pod povećalom zbog dugogodišnjih veza s Kinom. Njezin vozač i pomoćnik bio je optužen da je bio kineski špijun, što je izazvalo zabrinutost u vezi njezine bliskosti s kineskim političkim i poslovnim krugovima. Eric Swalwell, demokratski kongresmen iz Kalifornije, bio je pod istragom zbog svoje povezanosti s kineskom operativkom poznatom kao Fang Fang ili Christine Fang. Ona je navodno imala veze s američkim političarima, uključujući Swalwella, kako bi prikupljala informacije. Swalwell je tvrdio da nije bio svjestan njezine uloge te nije bio optužen za bilo kakvu suradnju s kineskim lobijem, ali slučaj je izazvao kontroverze. Senator Mitch McConnell, vođa republikanske manjine u Senatu, suočavao se s kritikama zbog poslovnih veza svoje supruge Amerikanke kineskog podrijetla, Elaine Chao, i njezine obitelji (koja posjeduje brodarsku kompaniju) s Kinom. Chao, koja je bila ministrica prometa u Trumpovoj administraciji, i njezina obitelj imaju dugogodišnje poslovne odnose s kineskom vladom, što je izazvalo pitanja o sukobu interesa. Hunter Biden, sin predsjednika Joea Bidena, bio je predmet kontroverzi zbog poslovnih veza s kineskim kompanijama. Optužbe su se odnosile na njegov rad s kineskim poduzećima dok je njegov otac bio potpredsjednik SAD-a. Iako su ove optužbe bile predmet političkih rasprava, nije dokazano da je Hunter Biden izravno djelovao kao agent kineskih interesa, no pitanja o potencijalnom sukobu interesa i dalje ostaju.
Zaključak
Kineski lobi u SAD-u jedan je od najutjecajnijih stranih lobija u toj zemlji, najutjecajniji nakon izraelskog lobija. Nazočnost lobija utječe na gotovo svaki aspekt američke politike prema Kini, od obrane, vanjske trgovine i tehnološke suradnje do odnosa prema Tajvanu, Hong Kongu i Xinjiangu. Iako kineski lobi donosi mnoge koristi SAD-u, kao što su jačanje gospodarskih odnosa i kulturna razmjena, istovremenostvara izazove i rizike za američki politički sustav,a posebice za kreatore vanjske politike. Stoga su sve glasniji zagovornici oštrijeg pristupa prema kineskoj vladi i organizacijama pod kineskim utjecajem (npr. senator Marco Rubio). U budućnosti, bit će ključno osigurati transparentnost i odgovornost u lobiranju, kako bi se spriječilo da kineski interesi nadmaše interese američkih građana i SAD- a.
M. Šerić: Radikalna transformacija Kine: Od zemlje siromaha do najmoćnije gospodarske sile svijeta
