Ljubitelji alpskog skijanja napokon će doći na svoje krajem mjeseca. Nova sezona Svjetskog kupa je pred vratima, a već tradicionalno, sve kreće veleslalomom u austrijskom Söldenu (26. listopada ženska utrka, dan kasnije muška).
Takav raspored uvijek veseli jer odmah na startu sezone u akciji možemo gledati najboljeg hrvatskog skijaša, Filipa Zubčića (31). U velikom razgovoru za Sportske novosti, za početak je otkrio kako teku pripreme:
– Dobro se osjećam, bitno da nemam nikakvih zdravstvenih problema. Pripreme idu stvarno dobro, bili smo 30-ak dana u Argentini i skijali u dobrim uvjetima. Mogu se trenirati sve discipline, a super je i to što ima raznih vrsta terena, što nam je bitno jer se može trenirati na raznim podlogama. Dobar je i taj grad Ushuaia, sam po sebi fora i simpatičan, odličan je im roštilj, ubijali smo se u steakovima i janjetini, ha-ha. Što se tiče kondicijskog dijela, sve je prošlo dobro, bez ozljeda… Sve teče po planu.
Osim hrvatskih reprezentativaca, Argentinu su odabrali i mnogi drugi skijaši. Najlakše je to sročiti onako kako nam je i sam Zubčić rekao – mogao se održati “mini Svjetski kup”, tamo su bili, primjerice, Talijani i Švicarci. Sve je to utjecalo na kvalitetu treninga, naravno, u pozitivnom smislu.
– Imali smo odlične sparing treninge, kad treniraš s jakim ljudima oko sebe, motiviraniji si. Ja volim trenirati sam, ali i ovo je dobro. Treba imati malo nervoze na treningu, da nisi stalno u komfor zoni.
Početak sezone Zubčić ne može dočekati, pogotovo jer si je zadao jasne ciljeve. Veleslalom je specifična disciplina po tome što se najčešće uvijek izdvoji jedan skijaš koji dominira. U bližoj povijesti prisjetit ćemo se Teda Ligetyja, tu je bio i Marcel Hirscher, kad je Zubčić došao do vrha, dominantan je bio Alexis Pinturault, a sada je apsolutni kralj Marco Odermatt.
– Veselim se, dobro se osjećam, spreman sam! “Napast ću” od prve utrke i cilj je što bolje odraditi sezonu te biti minimalno u top 5 u svakoj utrci, moraš pobjeđivati ako hoćeš nešto osvojiti.
U ovoj će sezoni pod najvećim povećalom biti povratnik Hirscher, koji nije skijao pet godina, a sada se vraća na veliku scenu. Novost je da će skijati pod zastavom Nizozemske umjesto Austrije. Premda sam Hirscher još nije siguran da će nastupiti u Söldenu, kad god se prvi put pojavi u kućici, Zubčić će njegov nastup dočekati s oduševljenjem. Ipak, teško mu je reći hoće li biti konkurentan kao i ranije.
– Baš mi je drago! Doduše, teško je za reći kakav će biti, nije skijao pet godina, natjecao se… Ipak, s njim se nikada ne zna i ne bih ga otpisao. Kada si bio tako dobar, nije da ćeš samo tako postati loš. Da je netko drugi u pitanju, rekao bih da nema šanse, ali njega ne treba otpisati – smatra Zagrepčanin.
Velike skijaške nacije ne vole kad sam na postolju, pogotovo kad pobijedim
Nakon jedne sezone pauze vraća se i Lucas Braathen, koji će nastupati pod zastavom Brazila. Samim time, otvara se mogućnost za “neobična” postolja, primjerice, zamislimo da se u prva tri nađu Hrvat, Nizozemac i Brazilac. Neviđena situacija u skijaškom svijetu, ali tko zna? Zubčić je siguran u jedno – neki bi se “grizli” da se to dogodi…
– To je sigurno fora za vidjeti, makar velike skijaške nacije to neće htjeti vidjeti. Ne vole ni kada sam ja na postolju, pogotovo kada pobijedim, ha-ha. Oni se uvijek drže malo uzdignuto i ne bi im bilo drago da vide ovako nešto. Ljudi su tašti, nije im drago da dođe netko iz Hrvatske tko ima jednu žičaru koja napola radi i onda te pobijedi. Oni imaju sve na dlanu i onda im takve stvari baš i ne sjedaju.
Zubčić je mnogima trn u oku, a svojedobno je to posebno bilo izraženo kod “zločestog dečka” Svjetskog kupa, Norvežanina Henrika Kristoffersena, s kojim je prije nekoliko godina ušao u sukob u Adelbodenu prilikom ogleda staze. Pamtimo i istupe u kojima ni on, a ni ostali skijaši nisu imali previše dobrih stvari za reći o Kristoffersenu. Ipak, u međuvremenu se 30-godišnjak malo smirio, a Zubčić nam je otkrio anegdotu iz Argentine.
– Popili smo kavu i zakopali ratnu sjekiru! Dotaknuli smo se naše svađe otprije nekoliko godina u Adelbodenu. On mi je počeo govoriti da sam ja kriv što sam stajao na stazi, na što sam mu rekao da je to istina, ali da se zaletio u mene. On kaže: “Dobro, jesam, priznajem. Svi su stajali u prvoj vožnji, a kad sam te vidio u drugoj, rekao sam si da ću se zaletjeti u tebe.” Rekao sam mu: “Dobro, stari, nemoj to više raditi…” On se dosta smirio, dobio je dijete, sad je postao normalniji. I dalje su on i njegov otac takvi da znaju potencirati, ali meni to ne smeta, volim da toga ima u sportu. Treba toga biti u sportu, dosadno je ako toga nema, mora biti rivalstva. Ne volim kada su si svi dobri, kad se svi grle, svi su nekako mekani.
Uz Zubčića se uoči svake sezone veže pitanje hoće li voziti brze discipline ili ne. Bez toga teže može napasti sam vrh Svjetskog kupa…
– Odradio sam nekoliko treninga u superveleslalomu, ali najveći fokus je i dalje na slalomu i veleslalomu. Volio bih u slalomu napraviti iskorak i poboljšati se u veleslalomu. Obožavam voziti superveleslalom, ali nisam konkurentan. Ako se počnem više fokusirati na to, onda bih mogao “zaribati” tehničke discipline. Cilj mi je u slalomu dogurati do top 15, u veleslalomu držati konstantu. Ako si tijekom cijele sezone u najboljih pet i na postolju, imaš velike šanse za osvajanje globusa.
Da malo “razbijemo” razgovor i da tema ne bude isključivo skijanje, odlučili smo porazgovarati o Dinamu. Poznato je da je Zubčić veliki navijač Modrih. Nije skrivao zadovoljstvo prikazanim u posljednjih nekoliko utakmica otkako je došao Nenad Bjelica, ali je izrazio žaljenje što protiv Monaca nisu uspjeli doći do “punog plijena”…
– Uspjeli su se posložiti nakon teškog razdoblja, drago mi je da je došao Bjelica jer sam ga uvijek cijenio kao trenera. Kad sam vidio kako igraju protiv Monaca, izgledalo je kao protiv Atalante. Igrali su sjajno protiv takvog kluba, koji je na samom vrhu francuske lige. Dobili su i Barcelonu 2:1. Imaš ih u šahu, ali se dogodilo to što se dogodilo. Nažalost… Doduše, ne bih prihvatio 2:2 prije utakmice, da mi netko ponudi da sigurno budem drugi iduće sezone, ja bih to odbio. Još sam rekao prijateljima da ćemo ih dobiti… Ipak, nakon svega što se dogodilo… Igrao si s Rijekom neriješeno nakon potopa protiv Olimpije, izgubiš od Hajduka kojemu se dogodio raskol u klubu dva dana prije utakmice, onda 2:9 protiv Bayerna… Sve u svemu, mislim da će sada sve biti dobro. Dobra je momčad, želim im svu sreću.
Zanimalo nas je ima li kontakt s nekim od igrača, a kazao nam je da se zna čuti s čovjekom koji je krajem prošle sezone i početkom ove zaslužio epitet “heroja ulice”:
– Nisam ni s kim prijatelj, nekad se čujem s Kulenovićem na Instagramu, čestitamo si, ali se ne guram. Baš mi je drago zbog Kuleta, dečko iz Zagreba, ima sjajnu sezonu, čini mi se dobar sportaš, sviđa mi se što se bori na terenu.
Da mi netko ponudi da sigurno budem drugi iduće sezone, ja bih to odbio
Ima li nogometnih fanatika među skijašima? Zubčić je jedan od njih, ali ako je u pravu, i jedini od njih…
– Koliko znam, nema ih. Tako mi se barem čini. Barem nisam komentirao ni s kim. Čak mislim da ni Nijemci nisu takvi. Doduše, možda i bolje da ne pričam s njima o tome, samo bih se posvađao – nasmijao nas je odgovorom.
Upitali smo ga koji mu je najdraži trenutak kao navijaču Dinama:
– Utakmica s Atalantom. Od svih mi je najviše ostala u sjećanju. Nisam bio, nažalost, općenito nemam sreće i svaku utakmicu gledam na skijanju, uvijek se poklopi da nisam u Zagrebu. Baš nemam sreće…
Morali smo i “udariti kontru”, pitati koji mu je najgori trenutak, a odgovor je ispalio kao iz topa:
– Svaki put kad izgubimo od Hajduka! Slobodno napiši tako. Ne znam kako je drugima, ali meni je to gore nego izgubiti od Bayerna 2:9. To je rivalstvo, kaj ćeš… To ne volim.
Poznat je citat da je 99 posto ljudi zavoljelo nogomet zahvaljujući ocu ili djedu. Upravo tako je bilo i u obitelji Zubčić…
– Kao i svakom klincu u Zagrebu, otac mi je prenio ljubav prema klubu. Tako je većini klinaca, tata je gledao svaku utakmicu s prijateljima i prenio mi ljubav prema Dinamu.
Za kraj nas je pomalo iznenadio. Naime, koga god da pitate koja mu je bila prva utakmica voljenog kluba koju je pohodio uživo, odgovorit će bez problema, ali Zubčić kaže da nema pojma.
– Ne! To me uvijek svi pitaju, a uopće se ne sjećam. Nula bodova. Pitao sam i tatu, rekao je da ne zna, nekada kad sam bio klinac. Nikada nisam bio fanatik u smislu odlaska na utakmice, ali sam išao na sjever kada sam bio mlađi. Išao sam možda pet puta godišnje na utakmice. Kad se baviš ovakvim sportom, uvijek imaš treninge i utrke, ja sam bio 200 dana godišnje na putu. Nažalost, nikad nisam puno boravio u Zagrebu.
