Perth, jedan od najizoliranijih gradova na svijetu, ponovno se afirmira kao ključno središte u globalnim naporima za “odvraćanje sukoba” u indo-pacifičkoj regiji. Ovaj grad, smješten na zapadnom rubu Australije, ima stratešku važnost koja svakako nadmašuje njegovu geografsku izoliranost. Naime, tijekom Drugog svjetskog rata, Perth je bio ključna baza za savezničke podmornice koje su se borile protiv carskog Japana, a sada, u okviru trilateralnog sporazuma AUKUS (Australija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države), će ponovno postati značajna baza za američke i britanske podmornice na nuklearni pogon.
John Blaxland, profesor međunarodnih sigurnosnih i obavještajnih studija na Australskom nacionalnom sveučilištu, objasnio je stratešku važnost Pertha: “To je pravocrtna linija od Pertha do Indije, Šri Lanke, do tjesnaca Malacca, Lomboka i Sunde koji vode do Južnog kineskog mora.“ Perth, prema Blaxlandu, igra ključnu ulogu u kontroli i zabranjivanju plovidbe kroz Indijski ocean, koji je vitalan za pomorske trgovinske rute između Azije i svijeta.
Povjesničar Michael Sturma pak ističe da su podmornice koje su djelovale iz Fremantlea između 1942. i 1945. godine odigrale ključnu ulogu u potapanju gotovo 400 japanskih brodova, značajno ometajući japanske opskrbne linije. Operacije su bile teške, a visoka cijena plaćena je životima 18 izgubljenih američkih podmornica i više od 16.000 poginulih podmorničara.
AUKUS
Danas se povijest ponavlja, ali s modernim tehnologijama. HMAS Stirling, mornarička baza oko 20 kilometara južno od Fremantlea, od 2027. godine postat će utočište za američke i britanske podmornice na nuklearni pogon. Blaxland je naglasio važnost tih plovila za odvraćanje: “Dizel-električne podmornice jednostavno nemaju tu sposobnost odvraćanja. Oni više nisu dorasli tom poslu.” Naime, podmornice na nuklearni pogon nude ogromne prednosti u odnosu na one konvencionalne. Mogu raditi tiho na velikim dubinama i putovati znatno brže, zbog čega ih je teže razotkriti te su iznimno učinkovite za dugotrajne misije. Za razliku od svojih prethodnika iz Drugog svjetskog rata, koji su morali izlaziti na površinu kako bi napunili baterije, moderne nuklearne podmornice mogu neprekidno operirati pod vodom, što ih čini manje ranjivima na neprijateljske napade.
AUKUS, sporazum vrijedan 368 milijardi australskih dolara, čiji je cilj opremiti Australiju vlastitim podmornicama na nuklearni pogon,od samog početka je izazvao veliku pozornost. Dok neki kritičari upozoravaju na visoku cijenu i potencijalnu eskalaciju sukoba s Kinom, zagovornici sporazuma tvrde da je on ključan za regionalnu sigurnost. Blaxland je AUKUS opisao kao “primarno strategiju odvraćanja osmišljenu da učini rat preskupim da bi protivnik ozbiljno razmišljao o njemu”.
Kineska pomorska snaga, iako u porastu, suočava se s izazovima u Indo-Pacifičkoj regiji. Analitičari procjenjuju da oko 60 posto kineske nafte i 20 posto prirodnog plina prolazi kroz Indijski ocean prije ulaska u Južno kinesko more preko tjesnaca Malacca, što čini ove plovne putove posebno ranjivima u slučaju sukoba. Iako Kina ulaže u regionalne luke i gradi svoju vojnu prisutnost, nedostatak značajnih logističkih mogućnosti podrške na obali predstavlja slabost koju bi saveznici, uključujući Australiju i SAD, mogli iskoristiti u slučaju sukoba.
“Hladnoratovsko razmišljanje”
Multilateralni vojni savezi, poput Quad-a, koji uključuju Australiju, SAD, Indiju i Japan, također jačaju regionalnu sigurnost, a zajedničke vojne vježbe sve su učestalije. Ovaj porast vojne suradnje reflektira rastuću zabrinutost zapadnih saveznika zbog kineske ekspanzije i modernizacije njihove mornarice, koja sada uključuje brojne velike ratne brodove sposobne za operacije u Indijskom oceanu.
I dok kineski dužnosnici osuđuju AUKUS kao “hladnoratovsko razmišljanje” koje povećava rizik od sukoba, bivši australski premijer Kevin Rudd ističe da je taj sporazum “zamaglio” stratešku perspektivu Kine. Aukus je, prema njegovim riječima, već uzdrmao kinesko vodstvo, postigavši određeni odvraćajući učinak. Blaxland pak zaključuje da je ključna lekcija iz povijesti jasna: “Cijela poanta (AUKUS-a) je natjerati svakog potencijalnog protivnika da dvaput razmisli. Tako to funkcionira. Tako je svijet oduvijek funkcionirao.”
A da je Aukus uistinu oformljen kako bi se oslabila Kina, potvrdio je i drugi najmoćniji američki diplomat, zamjenik državnog tajnika Kurt Campbell. On je, naime, sugerirao da bi australske podmornice na nuklearni pogon mogle biti korištene u mogućem sukobu protiv Kine, posebno u scenariju koji uključuje Tajvan. Campbell je svoje komentare dao tijekom događaja u Centru za novu američku sigurnost, think tanku sa sjedištem u Washingtonu. Također je naglasio kako će AUKUS uživati snažnu podršku u Washingtonu, bez obzira na to tko bude na vlasti, što pokazuje da se američka vanjska politika, bez obzira tko sjedio u Bijeloj kuću – ne mijenja.
Oči na Tajvanu
Campbell je naglasio i kako će nuklearne podmornice omogućiti “velike implikacije” u različitim scenarijima. “Ono s čim se sada suočavamo su izazovi koji zahtijevaju mnogo dublji angažman sa saveznicima i partnerima, i mislim da će ideja s vremenom biti da podmornice iz više zemalja djeluju u bliskoj koordinaciji, pružajući konvencionalna sredstva s velikih udaljenosti”, rekao je Campbell.
Međutim, neki australski političari su izrazili oprez kada je riječ o vezi AUKUS-a s potencijalnim sukobom u Tajvanskom tjesnacu. Tako je ministar vanjskih poslova u sjeni, Simon Birmingham, sugerirao da Campbell govori u hipotetskom kontekstu, rekavši kako trenutne podmornice klase Collins, kao ni buduće podmornice iz AUKUS-a, nisu usmjerene prema operacijama tog tipa. “Ne govorimo o stvarnim operativnim aktivnostima naše postojeće podmorničke flote, niti bi itko to očekivao od budućih flota podmornica AUKUS-a”, izjavio je Birmingham.
Doduše, stvarnost otkriva nešto drugačije planove Sydneya i Washingtona u vezi s “projiciranjem sile” prema Pekingu. Naime, Australija će sljedeće godine započeti proizvodnju vođenog oružja u suradnji sa Sjedinjenim Državama, čime će značajno povećati kapacitet opskrbe saveznika u Indo-Pacifiku i pojačati američku vojnu nazočnost u zemlji. Ova suradnja, koja uključuje i američke bombardere, rezultat je godišnjih razgovora o obrani između dviju zemalja održanih pod okriljem Ausmin-a (Australsko-američkih ministarskih konzultacija).
Suradnja sa SAD-om
Da SAD misli zaozbiljno – uz uporabu Australaca – nagaziti Kinu, demonstrira i najava američkog ministra obrane Lloyda Austina, koji je najavio da će povećanje rotacijske prisutnosti američkih snaga u Australiji obuhvaćati više pomorskih patrolnih i izviđačkih zrakoplova koji će djelovati iz baza u sjevernoj Australiji. Također, istaknuo je da će češće dolaziti do raspoređivanja bombardera, naglašavajući važnost suradnje zbog zajedničkih sigurnosnih izazova, među kojima je “nasilno ponašanje Kine”.
Sjeverna Australija već je domaćin rotacijskim američkim marinaca koji borave šest mjeseci svake godine u gradu Darwinu, a planira se i daljnja nadogradnja zračnih baza u sjevernoj i zapadnoj Australiji. Ove baze nalaze se znatno bliže potencijalnim žarištima s Kinom, uključujući Južno kinesko more, nego što je glavni grad Australije, Canberra. Američka vojska gradi nove objekte za svoje marince, dok zračne eskadrile iz SAD-a posjećuju australske baze u sklopu povećane suradnje.
Australski ministar obrane Richard Marles izjavio je da američka vojna prisutnost doprinosi odvraćanju u regiji te je najavio da će Australija započeti koproizvodnju navođenih projektila, uključujući višestruke raketne bacače (GMLRS) koji su korišteni u ratu u Ukrajini. Osim toga, Australija zajedno sa SAD-om testira krstareću raketu HACM koja bi mogla postati prvo hipersonično oružje koje bi Australija mogla koristiti za svoje borbene zrakoplove. Australsko-američku bliskost potvrđuje i prošlogodišnja uspostava “Kombiniranog obavještajnog centra” koji ima za namjeru povećati američke špijunske kapacitete u regiji i omogućiti učinkovitije praćenje kineskih aktivnosti.
Sukob (nacionalnog) interesa?
A sada je Bijela kuća suočena i s pozivima da ubrza dijeljenje osjetljive vojne tehnologije sa svojim partnerima iz AUKUS-a, jer Australija traži pristup američkom preciznom oružju, podmorskim dronovima i pomorskim akustičnim sustavima. Naime, u pismu upućenom krajem rujna, predsjednici odbora za oružane snage i vanjske poslove Predstavničkog doma Kongresa SAD-a pozvali su Bidenovu administraciju da ublaži “popis isključenih tehnologija” (ETL) i omogući veći pristup obrambenoj opremi za Australiju i UK. “Pozivamo vas i vaše starije vođe da nastavite pregledavati stavke uključene u ETL i uklonite što je više moguće onih koje ne opravdavaju uključivanje kako biste oslobodili AUKUS-ov puni potencijal”, napisali su kongresmeni Mike Rogers i Mike McCaul, dodavši da je prijetnja iz Kine ozbiljna: “Xi i KPK predstavljaju ozbiljnu i neposrednu prijetnju stabilnosti Indo-Pacifika. Polumjere predstavljaju neprihvatljiv rizik za našu nacionalnu sigurnost.”
Inače, SAD je u kolovozu već pristao ublažiti određena ograničenja poznata kao Međunarodni promet oružjem (ITAR), omogućujući Australiji i UK-u pristup 80 posto američkog izvoza oružja bez potrebe za prethodnim odobrenjem. Ipak, dva republikanska predsjednika odbora izrazila su zabrinutost zbog sporosti procesa za preostalih 20 posto izvoza. Prema njihovom mišljenju, dugotrajan proces na ETL-u “ugrožava održivost drugog stupa” i “nije u skladu s duhom AUKUS-a koji promiče vrhunsku i inovativnu tehnologiju ključnu za poboljšanje sigurnosnog okruženja Indo-Pacifika”. Također, istaknuli su značaj australskih ulaganja: “Australija se obvezala na izravna ulaganja od više od tri milijarde dolara u američku podmorsku industrijsku bazu. Administracija mora vjerovati našim najbližim saveznicima i ispuniti njihovu zajedničku predanost AUKUS-u.”
Doduše, australska javnost je malo “podigla obrve” kada je saznala da njihov bivši premijer Scott Morrison – isti onaj koji je predbilježio Australiju za AUKUS – počinje raditi za američku obrambenu tvrtku American Global Strategies (AGS). Naime, Morrison je u siječnju odlučio napustiti politiku nakon 16 godina kako bi se pridružio privatnom sektoru vojno-industrijskog kompleksa. Inače, AGS vodi Robert O’Brien, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji Donalda Trumpa. Osim toga, Morrison je imenovan strateškim savjetnikom u tvrtki za upravljanje imovinom DYNE, zajedno s bivšim američkim državnim tajnikom Mikeom Pompeom.
Sebični Biden
O’Brien je pohvalio Morrisonove vještine i doprinos na međunarodnoj sceni, istaknuvši ga kao “jednog od najutjecajnijih svjetskih vođa u prošlom desetljeću”. Dodao je kako će Morrisonova nova uloga kao potpredsjednika AGS-a donijeti “visoke odnose i jedinstvene globalne uvide” korisne klijentima tvrtke. Morrison je pak izrazio zadovoljstvo time što će se moći više posvetiti privatnom životu i kazao da se “raduje aktivnijem angažmanu u svojoj crkvenoj zajednici”. Ipak, upitno je koliko će ta crkvena zajednica biti zadovoljna time što je njihov član, prema riječima australskog profesora i novinara Jamesa Currana, prizvao “američku vojnu prisutnost (u Australiji) bez presedana od kraja Drugog svjetskog rata”. “Jasno je kao dan da se Australija neprestano pretvara u bazu za ofenzivne američke operacije u Aziji”, ukazao je profesor.
Svakako, Curran nije jedini koji AUKUS smatra – u najmanju ruku – nemuštom idejom. Štoviše, popis kritičara ovog antikineskog saveza je podugačak i seže par godina u prošlost. Tako je, recimo, još u rujnu 2021. John Lander, koji je radio u australskom Odjelu za Kinu Ministarstva vanjskih poslova uoči priznanja Narodne Republike Kine 1972. i nekoliko drugih prilika tijekom 1970-ih i 1980-ih te bio zamjenik veleposlanika u Pekingu, od samog početka bio protiv AUKUS-a, rekavši da je “uništio 40 godina dobre volje” i da ga je “proizveo američki vojno-industrijski kompleks koji je proizveo ‘prijetnju iz Kine’”.
Bivši diplomat ističe da bi AUKUS “trebao biti od velike zabrinutosti za sve Australce” te da bi Sydney trebao usvojiti neovisniju vanjsku politiku, vođenu nacionalnim interesima, umjesto da slijepo slijedi američku strategiju. “Australija nije dorasla vojnoj snazi Kine i bilo bi glupo oslanjati se na zaštitu Sjedinjenih Država (koje su) već svojim djelovanjem u Afganistanu pokazale da su spremne žrtvovati interese svojih saveznika. Nije konzultirala nas ili svoje NATO partnere o vremenu ili modalitetima napuštanja Afganistana. Odgovarajući na pritužbe o nedostatku koordinacije sa saveznicima, predsjednik Biden je rekao da će SAD djelovati samo ‘u vlastitom interesu’”, podsjetio je Australac.
In AFR @FinancialReview, a quick summary from me on AUSMIN. Staggering acceleration of US military presence in Australia: clear as day that Australia is steadily being turned into a base for offensive U.S. operations into Asia. But where’s the parliamentary debate? pic.twitter.com/PAMAiU8K0n
— James Curran (@j_b_curran) July 31, 2023
Nepobjediva Kina
Lander ukazuje kako je AUKUS “otvoreno usmjeren na Kinu” te je “uvelike potkopao sigurnost Australije”. “Čini se da je to očito osmišljeno od strane američkog vojno-industrijskog kompleksa, preko američko/australske obavještajne zajednice, koja je proizvela “prijetnju iz Kine” iz ničega. Nisu bili u mogućnosti prikazati niti jedan primjer kineske vojne agresije, navodeći umjesto toga kineski odgovor na masovno jačanje američke pomorske i zračne moći u Južnom i Istočnom kineskom moru kao znak kineske ‘ratobornosti’. Sloboda plovidbe ključna je za kinesku trgovinu, a postrojavanje američke mornarice duž njezine obale izaziva strah od blokade. Za Kinu je to bolan podsjetnik na ‘diplomaciju topovnjača’ iz 19. i ranog 20. stoljeća”, piše Australac, zaključujući kako je “najučinkovitiji način da se izbjegne vojni sukob biti u prijateljskom odnosu”.
Godinu kasnije je akademik Clinton Fernandes prozivao AUKUS “minom” za australsko “samopouzdanje” koja vezuje Australiju za “američke interese velikih sila”. Malcolm Turnbull, bivši australski premijer, je istaknuo da AUKUS ugrožava australsku obrambenu sposobnost i suverenitet. Bivši australski ministar vanjskih poslova, Bob Carr, slikovito je opisao AUKUS kao “mirisno, metanom omotano sranje”.
Hugh White, bivši zamjenik tajnika za strategiju i obavještajne poslove u australskom Ministarstvu obrane i prvi direktor Australskog instituta za stratešku politiku (ASPI), je ukazao da ako SAD ne odustane od primata i počne tretirati Kinu kao ravnopravnog partnera, upustit će se u rivalstvo u kojem White misli da “ne mogu pobijediti”. Tvrdi da je došlo do fundamentalne promjene u međunarodnom poretku zbog uspona Kine kao ekonomske i vojne sile, koja sada može parirati Sjedinjenim Državama. Naglašava da kineska moć, uključujući nuklearne kapacitete, čini nemogućim zadržavanje američke hegemonije u zapadnom Pacifiku.
This is quite something! This is John Lander – Australia’s former ambassador to Iran and Deputy Ambassador to China – explaining what the “rules-based order” actually is.
In his words it’s “a set of ever varying, constantly vacillating rules devised by the United States for the… pic.twitter.com/W6rNL12uE5
— Arnaud Bertrand (@RnaudBertrand) February 2, 2024
Žrtvovanje suvereniteta
Posebnu zabrinutost White izražava prema AUKUS-u, koji vidi kao pokušaj Australije da se veže uz američku strategiju koja ignorira novu realnost kineske snage. On smatra da ovakav pristup nije pametan jer ugrožava i sigurnost i prosperitet Australije. Upozorava da bi Australija mogla izgubiti i na ekonomskom i na sigurnosnom planu ako ne bude djelovala u skladu s novom geopolitičkom stvarnošću, u kojoj Sjedinjene Države i Kina moraju pronaći način za koegzistenciju. Konačno, White poziva Australiju da razvije neovisniji pristup koji prepoznaje promjene u globalnom poretku, umjesto da slijedi američku strategiju koja, prema njegovom mišljenju, vodi u sukob.
Bivši ministar vanjskih poslova Gareth Evans naziva AUKUS “jednom od najgorih obrambenih i vanjskopolitičkih odluka koje je (Australija) donijela”. Kaže da je to zato što savez “ne samo da duboko ugrožava (australsku) suverenu neovisnost, već stvara više rizika nego nagrade za samu nacionalnu sigurnost koju obećava štititi”. Evans tvrdi da bi Australija izgubila kontrolu nad donošenjem suverenih odluka o korištenju vojne opreme u slučaju sukoba, što opisuje kao “neukusnu šalu”, sugerirajući da bi Sydney u stvarnosti bio prisiljen slijediti odluke SAD-a u kriznim situacijama.
Također, političar upozorava da bi AUKUS značio da će Australija biti uvučena u sve buduće sukobe koje SAD vodi u Indo-Pacifiku, uključujući mogući rat oko Tajvana. Naglašava i da savez vodi ka jačanju američkih vojnih kapaciteta u Australiji, što uključuje širenje baza poput Tindala za bombardere B52 i Stirlinga za američku flotu. Time bi Australija postala meta u eventualnim nuklearnim sukobima. Evans je čak citirao bivšeg francuskog ministra vanjskih poslova Jean-Yvesa Le Driana, koji je rekao: “Australci se u potpunosti prepuštaju na milost i nemilost razvoju američke politike. Želim našem australskom partneru, koji je izabrao sigurnost – opravdano eskalacijom napetosti s Kinom – na štetu suvereniteta, da neće kasnije otkriti da je žrtvovala oboje.”
Agresivni Washington
Ross Garnaut, bivši australski veleposlanik u Kini, je pak istaknuo da ako SAD ne odustane od svoje težnje za hegemonijom “možda neće biti budućnosti za čovječanstvo” te da AUKUS nije dosljedan “s očuvanjem australske suverene neovisnosti”. Garnaut posebno upozorava na razorne posljedice koje bi rat između SAD-a i Kine oko Tajvana imao na Australiju. Tvrdi da bi, čak i u slučaju američke pobjede, Australija mogla biti izolirana od azijskog kontinenta, s ozbiljnim posljedicama za samoočuvanje, pošto bi mogla postati meta odmazde ili ekonomske izolacije.
Još jedan bivši premijer, Paul Keating, kategorizirao je AUKUS kao “najgori posao u cijeloj povijesti” i kazao da će pretvoriti Australiju u 51. državu SAD-a. “Vidite, dobit ćemo AUKUS, ali ne i podmornice. Ono što ćemo dobiti je ono što je rekao Kurt Campbell, zamjenik državnog tajnika: ‘Vezat ćemo ove tipove na 40 godina’. Ono na čemu AUKUS radi u američkom umu je preokrenuti naivčine u Australiji, zatvoriti nas na 40 godina s američkim bazama posvuda. Mislim, ono što vam ovo današnje izvješće govori je da mogu imati američke baze diljem Australije. Američke baze! Ne australske. Po cijeloj Australiji. Dakle, AUKUS je zapravo, u američkim terminima, vojna kontrola Australije”, sažeo je Australac.
Keating je zatim optužio sadašnju australsku vladu da se “prodala Sjedinjenim Državama”. “Premijer dobiva večere na travnjaku Bijele kuće … (i) sve ove purice padaju na to”, cinično je primijetio, dodajući za AUKUS: “Bolje da nas ostave na miru nego da nas štiti agresivna sila poput Sjedinjenih Država.” Upitan zašto smatra da su SAD agresivne, odgovorio je da je to zato što “pokušavaju nadzirati s Atlantika najveću azijsku silu, a to je Kina”.
One of the VERY rare Western politicians who gets it and rejects U.S. imperialism to preserve his country’s sovereignty, the immense Paul Keating, 24th Prime Minister of Australia pic.twitter.com/EmA0a1fx1h
“You see, we’re going to get AUKUS but not the submarines. What we’re going…
— Arnaud Bertrand (@RnaudBertrand) August 9, 2024
“Pogreška egzistencijalnih razmjera”
O Tajvanu je rekao: “Ovdje se radi o tome da Kinezi polažu pravo na Tajvan, a Amerikanci će reći: ‘Ne, ne, zaštitit ćemo ove Tajvance’, iako oni sjede na kineskim nekretninama. Kinezi će se boriti do posljednjeg tinejdžerskog vojnika da obrane Tajvan i kinesku državu, a Amerikanci neće ući u takvu borbu i, više od toga, neće u njoj pobijediti. Amerikanci polijeću i odlaze, a mi smo ti koji su napravili sve prekršaje.”
Mnogi u australskom susjedstvu također već dugo prozivaju AUKUS, poput Indonezije, koja službenom izjavom implicira da je takav savez protiv “održavanja mira i stabilnosti u regiji”. Ili Malezije, koja upozorava protiv “provokacija koje bi potencijalno mogle pokrenuti utrku u naoružanju ili utjecati na mir i sigurnost u regiji”. Ili Enela Sopoaga, bivšeg premijera Tuvalua, koji je poručio da je AUKUS pokazao “prezirno zanemarivanje pacifičkog regionalizma” i tendenciju da pacifičke nacije vidi isključivo kroz prizmu sigurnosti koja zaudara na “neokolonijalizam”. Ili bivše premijerke Novog Zelanda Helen Clark, koja je rekla da se njezina vlastita zemlja ne bi trebala pridružiti AUKUS-u jer: “Zašto je dobro pridružiti se dizanju napetosti u regiji?”, dodajući da je bolje da njena država “čuva glavu dok sve one okolo gube svoje”.
Tu je i Clarkin sunarodnjak Don Brash, nekadašnji guverner centralne banke i bivši vođa opozicije. Za njega je potencijalno pridruživanje Novog Zelanda AUKUS-u “pogreška egzistencijalnih razmjera” jer “ismijava cijelu ideju neovisne vanjske politike” i time bi od najvećeg (novozelandskog) trgovinskog partnera (Kine) napravio neprijatelja”. Brash pritom oštro kritizira trenutnog novozelandskog premijera Christophera Luxona, tvrdeći da je “prodao” zemlju američkim interesima, promovirajući ideju da je jedina opcija vezanje Novog Zelanda uz SAD. Također upozorava da ova odluka ne samo da kratkoročno ugrožava odnose s Kinom, nego također dugoročno prijeti uvući zemlju u vojni sukob, osobito u slučaju napetosti oko Tajvana.
Unreal, it really shows how unserious these people are, ready to destabilize the entire planet for petty personal revenge.
Boris Johnson in his newly published memoirs reveal that AUKUS was a “revenge” against Macron because he “suspected him” of purposefully not doing enough to… pic.twitter.com/yYXmHrhFYK
— Arnaud Bertrand (@RnaudBertrand) October 1, 2024
Kuba kao upozorenje
Brash ujedno ismijava koncept “sustava temeljenog na pravilima” koji SAD često promovira, ukazujući da je to koncept kojeg SAD koristi selektivno, kada to odgovara njihovim interesima, dajući primjer WTO-a, Vijetnama, Iraka i Afganistana. Prema njemu, stvarna svrha ovih pravila je očuvanje američke globalne dominacije, a ne stvarna primjena međunarodnih normi. U tom svijetlu, Brash vidi AUKUS kao dio šireg američkog pokušaja da uspori uspon Kine, iako smatra da Peking ne predstavlja vojnu prijetnju SAD-u. Ističe da nema razloga vjerovati da bi Kina napala Novi Zeland u odsutnosti saveza sa SAD-om, jer su trenutni trgovinski odnosi već obostrano korisni.
Nadalje, Brash odbacuje ideju da Kina teži globalnoj hegemoniji, ističući da se kineska vanjska politika uglavnom fokusira na zaštitu vlastitog teritorija, a ne na izgradnju carstva, za razliku od nekadašnjih europskih sila i današnjeg SAD-a. Upozorava da Kina, razumljivo, vidi američko vojno okruživanje kao prijetnju, uspoređujući to s reakcijom SAD-a na prisutnost kineskih vojnih baza u blizini njihovih granica.
Čak je i politolog John Mearsheimer razglabao o tome zašto je, u kontekstu AUKUS-a, Australija spremna ući u rat s Kinom. Ukazao je da su Australci na taj način spremni žrtvovati prosperitet za sigurnost, jer “ako ne prežive ne mogu hvatati ostale ciljeve”. Doduše, ističe profesor, Australija ima izbor: stati na stranu SAD-a ili stati na stranu Kine. Ipak, kada bi se Sydney udružio s Pekingom, automatski bi postao protivnik Washingtona, zbog američke politike “ili ste s nama ili protiv nas”. “Ako ste prijatelj s Kinom i intenzivno trgujete s Kinom, potkopavate Sjedinjene Države u natjecanju u sigurnosti. Hranite zvijer, iz naše perspektive, i to nas neće učiniti sretnima. A ako nismo sretni, ne podcjenjuj koliko opaki možemo biti. Samo pitajte Fidela Castra“, iznio je Mearsheimer.
Emu rat
Jasno, Australija se ne bi dobro provela u okršaju sa “zvijeri” iz Washingtona, iako ima iskustva u ratovanju protiv faune. Naime, posljednji put kada je Australija vodila rat na svom teritoriju, bilo je protiv emua. Radilo se o vojnoj operaciji za rješavanje problema ovih velikih ptica neletačica, koje su oštećivale velike količine usjeva u Zapadnoj Australiji. Kampanja je trajala od studenog do prosinca 1932., pri čemu su tri pripadnika Kraljevskog australskog topništva dobili zadatak uništiti otprilike 20.000 emua koristeći strojnice. Ova akcija je ustrojena kao odgovor na peticije lokalnih farmera koji su se žalili da im emui uništavaju usjeve. Nakon dva mjeseca, prijavljeno je manje od 1000 ubijenih emua te je ovaj neuspjeh postao predmet nacionalnog i međunarodnog ismijavanja, Populacija emua je ustrajala i nastavila uništavati usjeve. S obzirom na ovo, čini se da su primjedbe o eventualnom gubitku australskog suvereniteta malo pretjerane. Jer, očito, ta država ga zapravo nikad nije ni imala.
Za još ovakvog sadržaja upratite autorov X profil i Substack.
Lavrov: Zapad balansira na rubu izravnog vojnog sukoba nuklearnih sila. Zabrinutost zbog AUKUS-a
