– Ti si moja benzina, hajde da se volimo, jer meni treba kerozina, budi moje gorivo – sve tako pjevušeći dozvoli smo da nas ponese čarolija međunarodnog DONUT Split natjecanja na Poljudu. Ponijela nas i umotala u dim spaljenih guma, u buku turirajućih motora, uzvike oduševljenja i nešto malo, onako “dz”, u miris piva.
Organizator natjecanja je Luka Šimunac, pa nam je posebnu radost predstavljalo postavljanje prvoga pitanja, sve nekako treptajući okicama:
– Što je to drift? Što je to driftanje?
Recimo samo kako bi opisivanje njegove reakcije bilo “neopisivo”. Priznanje mu dodjeljujemo za snalaženje i brzu reakciju.
– Driftanje bi bilo kontrolirano zanošenje zadnjeg kraja automobila.
A ono što organizator želi jest uvesti ovu kategoriju u automoto sport kao novu disciplinu, biti prihvaćen kao takav u Hrvatski auto i karting savez, kreirati pravilnike, sve kako bi organizirali daljnja natjecanja i time se trudili osigurati sigurne uvjete za sportsku vožnju.
Svi vozači BMW-a osim trojice
– Ovoga puta imamo 43 natjecatelja i svi voze BMW, osim trojice. Tu nam je jedan Audi, jedan Nissan i jedan Ford – veli nam Luka.
Sanja kako kako će divljaštvo na ulicama prestati, kako se mladi puni adrenalina neće pokušavati dokazivati za volanom, već će u kontroliranim uvjeteima naučiti kako se vozilo ponaša, kako se ulazi u zavoj, kako guma drži uz površinu…
A drži, dok, odjednom, više ne drži.
Svjedočili smo izlijetanju vozila, silovitom udarcu bokom o betonsku ogradu. Smrzli se na tren, pa potom odahnuli kada je moderator obavijestio okupljene kako potrebe za Hitnom pomoći nema.
Kada se kao dijete zaljubiš u automobile, onda je to ljubav koja kraja nema. “Krivac” za zaluđenost BMW-ima u životu Danis Tenžera je njen – tata.
Nama se onako učinilo kako će ona biti “krivac” za istu tu ljubav u životiću njena sina Rina.
– Čuo sam da je mama udrila u betonsku ogradu, pripa san se, potrča vidit šta je i kad san vidija kako nije strašno, bilo mi je lakše – lakonski će Rino, a sve ponosno, jer, ipak, njegova je mama jedina natjecateljica na Poljudu.
Mama Danis ili vozačica Danis, iskusna i nasmijana, vrckava i ozbiljna kad treba, objašnjava nam kako joj je u vožnji pukla “gevilda”, što je vašoj reporterki inačica barem na dva dijela razlomljenog izotopa nekog plemenita plina.
– Ma, napišite kako je pukao amortizer, pa mi je ispalo kolo – sve će tako naša sugovornica, kao da joj je, eto, pukao nokat.
Sport kojeg je dijelom je i inače takav, ne možeš pri driftanju garantirati ishod, ali upravo u tome i počiva sva ta pozitiva kojom zrače natjecatelji.
– Di svi koče, ja dajem gasa – sublimira sve u jednu rečenicu Danis, kojoj, napišimo to, prilikom nesreće nije pala ni dlaka s glave. Vozilo pak je za otpis, ali ne i motor, pa će Danis sa svojim timom, kako kaže, “posložiti novo auto”.
O sigurnosti govorimo kroz činjenice: vozači su u anatomskim sjedalima (“kada sic”, za naše), vezani pojasom na šest točaka, okruženi zaštitnim kavezom, sa pojačanim bokovima na karoseriji.
Najmlađi drifter
Sve to jako dobro znaju Rovinjani Petra i Mišel Černjul, čiji je sin najmlađi natjecatelj DONUT-a. I ne nešto “sitno” mlađi, jer tek mu je trinaest. Da, dobro ste pročitali, Fran Černjul je trinaestogodišnjak, a za volanom je od svoje, pazi sad, druge godine.
– Kupili smo mu za drugi rođendan onaj dječji traktor s prikolicom, nije ga nikada vozio prema naprijed, uvijek je išao u rikverc i parkirao ga gdje god bi zamislio – njegov neobičan talent uočila je mama Petra već tada.
Odvesti ga na karting stazu bio je drugi potez, ali tada im je već ionako bilo jasno kako Fran samo za volan mari.
– Cilj je usavršiti se u driftu, biti najbolji u tome, a da mogu živit od toga bilo bi dobro. A biti vozač Formule 1 bi bilo stvarno idealno, ali mislim da tu nemam neke velike šanse – ozbiljan je dječak.
Tata Mišel je i sam bio “fanatik” i dan danas luduje za vozilima svih vrsta, za razliku od starijega sina Filipa koji mari samo za one na dva kola. Genetika.
Upoznali smo i Ivu Znaora, pobjednika nacionalnog prvenstva u driftanju, koji je košarkašku loptu zamijenio volanom, pa nam svojeg limenog ljubimca predstavio s posebnim ponosom:
– Ovo je BMW E46 328, ima tisuću i sto kilograma i 550 konja. Nemam osjećaj straha, pun sam samopouzdanja, možda vam to zvući malo neobično, ali tako je, možda mi je to i prednost.
Jer neprirodno je u velikoj brzini ulaziti u zavoj, klizati bokom u brzini, pa mi je razumljiv tuđi strah – kaže nam, uvjeravajući nas kako je ova poljudska staza relativno spora. Vjerujemo mu na riječ, jer niti smo poželjeli niti smo ušli u taxi drift vozilo.
To je ono vozilo koje tijekom probnih vožnji i treninga kao suvozače vozi one koji to žele. Da, takvih je puno. Jedan od vozača “taxija” je i lanjski prvak Erik Jankovič, skuplja novac na ovaj način, jer driftanje je skup sport ljudi!
– Ljudi reagiraju različito, neki su puni adrenalina, pa su oduševljeni, nekima se strah vidljivo pretvpori u radost, svi snimaju, vrište i obavezno svatko hoće još – veli nam Erik.
