Bitna je uloga trenera u razvoju igrača, ma koliko se taj segment često marginalizira. Potvrđuje nam tezu i najsvježiji primjer s Poljuda kroz sudbine Hrgovića i Melnjaka. Šimun Hrgović promovirao se ove sezone u standardnog igrača Hajduka, a potom i reprezentacije U21. S druge strane iskusni Dario Melnjak, heroj Hajdukovih osvajanja kupova, bori se s kontinuitetom minutaže i povratkom u nekadašnju važnu ulogu.
Hrgović je “procvao” dolaskom Gattusa. Od beka u kojeg se sumnjalo koliko može defenzivno pružiti na lijevoj strani, kroz dva mjeseca transformirao se u polivalentnog bočnog igrača kojem vjeruje Gattuso, ali podjednako i Olić. Veliku igračku metamorfozu doživio je Hrgović nakon što je prošlu sezonu imao prilično nezamjetnu epizodu na posudbi u drugoligaškom Solinu.
Zajedno s još osmoricom suigrača otišao je pored Jadra na dvojnu registraciju, međutim, ostao je bez zapaženijeg učinka. Kod Karoglana je krenuo još prošle jeseni s 14 minuta protiv Varaždina. Tek toliko da mu statistika bilježi debi jer na ozbiljniju minutažu morao je čekati do kraja sezone. Uglavnom kod Karoglana, a samo jednom i kod Jure Ivankovića. Ukupno je imao osam nastupa s 300 minuta, što se smatralo odličnim startom 20-godišnjaka u statusu druge alternacije za Melnjaka u oporavku. Držalo se da će Diallo biti prva zamjena, a Hrgović uskakati kad zatreba.
Međutim, dolaskom Gattusa slijedilo je novo “miješanje karata”. Najbolju je u tom “špilu” izvukao Hrgović, koji nakon devet kola ima veću prvoligašku minutažu nego cijele prošle sezone. Upisao je sedam nastupa sa 403 minute, a što je najvažnije, u toj seriji utakmica SHNL-a ima i tri asistencije. Gattuso ga je profilirao kao ljevaka na desnoj strani i od sredine kolovoza Hrgović je postao neizostavni član prve postave. Na početku je propustio derbi u Maksimiru, ali zato je već dva tjedna kasnije zaigrao protiv Rijeke u “nuli” na Rujevici.
Poboljšao je obranu, usvojio Gattusove postavke obvezne igre i, kako to već obično biva, jednu dobru vijest slijedi druga. Standardnost u Hajduku otvorila mu je vrata U21 reprezentacije za koju je debitirao početkom rujna. Olić od premijere konstantno računa na Hrgovića i jasno je zašto 20-godišnji Vukovarac ove jeseni na terenu živi svoj igrački san.
Dario Melnjak je sličnu razvojnu fazu prolazio pred tri sezone. Stigao je na mala vrata, krajem rujna kad su se već zatvorili svi izlozi ozbiljnih mercata. Poput Hrgovića prošlog proljeća, i Melnjak je u jesen ‘21. bio treća opcija za lijevog beka. Računalo se “popunit će kada zatreba” poslije Čoline i Dolčeka.
Ali, u stvarnosti je popunjavala konkurencija kad Melnjak nije mogao. Brzo je postao standardni, zabijao je golove u prvenstvu, ali najviše se pamti po dva zgoditka u finalu Kupa s Rijekom te jednim pogotkom godinu kasnije u osvajanju Sunca protiv Šibenika.
Melnjak je kod svih trenera imao slobodu odlaska u napad. Mogao je odjenuti dres “lutalice” bez obveze taktičkog zahtjeva. Naginjao je napadu, pa je tako i ozljedu koljena u listopadu prošle godine u Koprivnici doživio igrajući lijevo krilo. U međuvremenu se oporavio i došao u ruke trenera s talijanskim pečatom. Od kvarteta u zadnjoj liniji Gattuso primarno traži obvezu igranja obrane. Asistencija može, ali rijetko će u Gattusovom nogometu bek doći u poziciju šutiranja, a kamoli pogotka.
Melnjak je ove sezone skupio osam nastupa u SHNL-u kroz 534 minute bez pogodaka i asista. Minutaža je čak i uredna, ali Melnjak više nije onaj slobodni strijelac iz prošlih sezona. Melnjak je isključivo obrambeni igrač, koji će minutažu tražiti u žestokoj borbi s Diallom na lijevom beku.
