Stipe Perica, iskusni 29-godišnji napadač, koji je nedavno stigao u Rijeku iz belgijskog Standarda iz Liegea, počinje polako, u skladu s njegovom tjelesnom pripremom, pokazivati naznake onog što su u Rijeci prepoznali – da u njemu itekako još ima nogometnog znanja zbog kojeg je svojevremeno završio u premierligašu Chelseaju i nizu drugih klubova od kojih se još ističu talijanski Udinese i izraelski Maccabi.
– Već duže vrijeme sam kroz razgovore s Antoninijem Čulinom imao ovu opciju kao najbolju za moju karijeru. Rijeka je velik klub, jedan od najvećih u Hrvatskoj, jedva čekam započeti svoj put ovdje i nadam se da će biti uspješan – bile su prve riječi Stipe Perice nakon dolaska u riječki klub.
Kroz protekli pripremni tjedan Perica je u dva navrata postizao pogotke (Halubjan i Koper) i tako naznačio da nije zaboravio igrati nogomet, da se itekako zna postaviti i biti na pravom mjestu u pravo vrijeme što su odlike svakog pravog centarfora, no da će mu za neke veće stvari naprosto trebati – vremena.
Do sada je Perica u pet službenih utakmica za Bijele upisao ukupno 110 minuta igre, gdje se (još uvijek) nije upisao u strijelce. Trener Radomir Đalović igrača koji itekako ima nogometne kvalitete dozirano je počeo uvoditi u igru, prije svega zbog činjenice da se i na njemu vidi da će mu za optimalnu tjelesnu pripremu trebati još neko vrijeme. Daleko od toga da SuperSport HNL spada u elitne europske lige, no kakva god liga da jest, naša je, a niti ona naprosto ne može istrpjeti nogometaša koji je u cijeloj prošloj sezoni za belgijsku momčad upisao devet nastupa sa svega 168 minuta provedenih na terenu. Natjecateljski nogomet, onaj koji se igra za bodove ili prolazak, odnosno njegov podražaj, ne može se nikada u istoj mjeri provesti na treningu i jasno je da je Perica tu u zaostatku u odnosu na ostatak momčadi.
Sličan put poput njega prošao je još jedan riječki napadač, Komnen Andrić, koji je nešto ranije od kolege stigao na Kvarner i već je uspio uhvatiti natjecateljski ritam što samo potvrđuju i dva pogotka te asistencija u dosad 11 odigranih susreta za Rijeku. Uostalom, i Andrić je do sada odigrao svega jednu cijelu utakmicu, onu protiv Dinama, i to samo zato što je – morao. Rijeka je tada, odlaskom Franje Ivanovića, ostala na svega jednom napadaču i Andrić je morao “stisnuti zube”.
Takvi potezi nerijetko znaju biti riskantni, u takvim situacijama i mogućnost za ozljedu (nedovoljno tjelesno spremnog igrača) se multiplicira, prava je sreća što će proces prilagodbe i “hvatanja” forme za Pericu biti drugačiji, da ne kažemo humaniji. Konačno, Perica, baš kao i Andrić odnosno Dogan te ostali suigrači pristigli u “suton” prijelaznog roka, da bi postali potpuno konkurentni, trebaju proći barem jedne pripreme u novom klubu, pa se njihov puni doprinos može očekivati u nastavku sezone, u novoj godini.
