Jučer se na nekoliko turskih Twitter kanala povezanih s turskom vojnom industrijom pojavila informacija da je Saudijska Arabija zainteresirana za nabavu više od 100 borbenih zrakoplova KAAN, zrakoplova 5. generacije koji je nedavno razvila Turska u okviru svog programa TFX. O ovoj potencijalnoj kupnji razgovaralo se tijekom posjeta Turskoj od strane zapovjednika saudijskih zračnih snaga Turkija bin Bandara Al Sauda, koji se, zajedno s izaslanstvom, sastao s dužnosnicima turskih tvrtki Roketsan, Turkish Aerospace Industriesa i Aselsana, prenosi The Army Recognition.
Posjet je pružio saudijskim dužnosnicima detaljne informacije o sposobnostima KAAN-a i pokrenuo rasprave o potencijalnoj strateškoj suradnji u vezi s ovim lovcem pete generacije.
Tursko-saudijska vojna suradnja od 2024.
Interes Saudijske Arabije za avion KAAN usklađen je s njenim ciljem uspostave snažnog obrambenog partnerstva, usred rastućih tursko-saudijskih veza. Potencijalna suradnja mogla bi uključivati prijenos tehnologije i podršku lokalnoj proizvodnji, u skladu s ambicijama Saudijske Arabije da poveća svoju industrijsku autonomiju u sektoru obrane. Turska i Saudijska Arabija nedavno su ojačale svoje obrambene veze, a razvoj je dogovoren na summitu u Džedi u srpnju 2024.
Saudijski vojni analitičar Hassan Alakbar primijetio je: “KAAN bi mogao promijeniti ravnotežu zračnih snaga u regiji, posebno za zemlje poput Saudijske Arabije koje traže alternative zapadnoj opremi.” Alakbar je dodao da bi dobivanje takvog borbenog zrakoplova bilo ključno za modernizaciju oružanih snaga Saudijske Arabije i njezine napore da smanji ovisnost o SAD-u.
Avion KAAN
Projekt KAAN, pokrenut 2016. s ulaganjem od 1,18 milijardi dolara za osiguranje potrebnih tehnologija, ima koristi od suradnje s međunarodnim tvrtkama kao što su BAE Systems iz Ujedinjenog Kraljevstva i Rolls-Royce za dizajn i razvoj motora. Odabirom motora EJ200, koji omogućuje superkrstarenje, KAAN je dizajniran da ponudi napredne operativne mogućnosti, uključujući mogućnost letenja nadzvučnim brzinama bez naknadnog izgaranja. S dimenzijama od 14 metara u rasponu krila, 21 metar u duljinu i 6 metara u visinu, KAAN može postići maksimalnu brzinu od 1,8 Macha i visinu leta do 17 000 metara. Zrakoplov je također dizajniran da bude interoperabilan s drugom opremom Turskog ratnog zrakoplovstva, kao što je F-35A, čime se povećava njegova operativna učinkovitost u zajedničkim misijama.
Njegova nosivost je oko 6000 kilograma, što mu omogućuje nošenje streljiva zrak-zrak i zrak-zemlja na preko 10 vanjskih učvršćenja. AESA radarski sustav nudi domet detekcije od preko 100 kilometara. Zrakoplov je dugačak oko 19 metara s rasponom krila od 12 metara, a pokreću ga dvostruki motori.
Jačanje turske vojne industrije
Posljednjih godina Turska se pojavila kao značajan igrač u industriji naoružanja, značajno unaprijedivši svoje mogućnosti proizvodnje oružja u javnom i privatnom sektoru. Tvrtke poput Turkish Aerospace Industries (TAI), ASELSAN i Roketsan postale su poznata imena u proizvodnji napredne vojne opreme, zahvaljujući značajnim ulaganjima u istraživanje i razvoj. Značajan primjer njihovog uspjeha je bespilotna letjelica Bayraktar TB2, koja je odigrala ključnu ulogu u sukobu u Nagorno-Karabahu, demonstrirajući turske sposobnosti napada i nadzora i izazivajući međunarodni interes. Turska je uspješno izvezla vojnu opremu u nekoliko zemalja. Ukrajina, Katar i Azerbajdžan, između ostalih, kupili su turske bespilotne letjelice, dok su zemlje Afrike i Azije također uvezle različitu tursku vojnu opremu, od oklopnih vozila do sustava protuzračne obrane. Ovo širenje izvoza strateški je korisno za Tursku, ne samo u smislu prihoda nego i u obrambenoj diplomaciji.
Već nekoliko godina Saudijska Arabija aktivno radi na modernizaciji svoje flote borbenih zrakoplova kako bi poboljšala svoje vojne sposobnosti u sve napetijem regionalnom kontekstu. Povijesno gledano, kraljevstvo se oslanjalo na napredne američke lovce, posebice F-15, i održavalo je strateške odnose sa Sjedinjenim Državama kako bi zadovoljilo svoje potrebe za vojnom opskrbom. Kraljevske saudijske zračne snage trenutno upravljaju strukturiranom i raznolikom flotom. Uključuje četiri borbene eskadrile opremljene F-15C/D Eagleom. Uz to, Saudijska Arabija raspolaže s tri eskadrile lovaca/zemljanih napada opremljenih s F-15S/SA Eagles i tri eskadrile Typhoona, pružajući robusnu višenamjensku sposobnost. Za namjenske kopnene napade, zračne snage raspoređuju tri eskadrile s Tornado IDS i Tornado GR1 zrakoplovima, dodatno diverzificirajući svoje taktičke mogućnosti u različitim borbenim scenarijima.
Alternativa američkom oružju
Saudijska Arabija aktivno nastoji nabaviti borbene zrakoplove pete generacije kako bi modernizirala svoju zračnu flotu. Međutim, ti napori nailaze na značajne prepreke, uglavnom zbog američkog embarga na zrakoplove F-35, koje je Rijad želio kupiti. Za razliku od Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji su osigurali ugovor za F-35 nakon normalizacije odnosa s Izraelom putem Abrahamovih sporazuma, Saudijskoj Arabiji nije ponuđena ista mogućnost zbog navodne zabrinutost zbog ljudskih prava i regionalne stabilnosti. Washington održava stratešku kontrolu nad prodajom svojih najnaprednijih vojnih tehnologija.
Kao odgovor na ova ograničenja, Saudijska Arabija istražuje alternative s drugim međunarodnim partnerima. Opcije koje se razmatraju uključuju francuske Rafale, turski lovac pete generacije KAAN i kineski J-31 i J10C, nevidljivi lovac sličan F-35. Rijad također nastoji pregovarati o prijenosu tehnologije klauzulama o lokalnoj proizvodnji unutar ovih sporazuma kako bi razvio vlastite industrijske i vojne sposobnosti. Proširujući svoja partnerstva, Saudijska Arabija želi postići veću vojnu autonomiju i postupno smanjiti svoje oslanjanje na američku podršku.
Prvi let turskog ratnog aviona pete generacije
