Gledajući jučer lica vodećih ukrajinskih generala i čelnika sigurnosno-obavještajnih službi, kao i samih zastupnika Verhovne rade tijekom govora Volodimira Zelenskog, stekao sam dojam kako nitko od njih u ono što Zelenski govori zapravo niti ne vjeruje iako je na kraju od svih dobio frenetičan pljesak. Štoviše! Mislim da u to ne vjeruje ni Zelenski, već da samo nastavlja igrati svoju ulogu
Jučer je najveći odjek u svjetskim medijima izazvao govor ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Verhovnoj radi (ukrajinskom parlamentu) zastupnicima, političkim čelnicima i vojnosigurnosnom vrhu zemlje, u kojem je iznio svoj novi „plan pobjede“ nad Rusijom u ratu koji traje već pune dvije godine i osam mjeseci a kraja mu se ne nazire, a još manje političkog rješenja.
Plan mira ili plan za nastavak rata?
Teško da će do ovog drugog dovesti i spomenuti novi plan ukrajinskog čelnika o kojemu je jučer i danas bilo puno govora i čijih pet točaka ovom prigodom neću ponavljati, osim ukratko navesti da se temelji na žurnom prijamu Ukrajine u NATO savez i mnogo toga drugog što je a priori neprihvatljivo po Moskvu. Time je jasno kako taj plan, iako ga Zelenski naziva onim koji može dovesti do brzog završetka sukoba (u tom smislu pretpostavlja rusku uplašenost u slučaju prihvaćanja njegovog plana od strane zapada i njegovu implementaciju) i nije plan zaustavljanja, već nastavka rata.
Točke u njemu navedene ne samo što ne mogu dovesti do željenog mira, već bi u slučaju njihove implementacije uvelike zakomplicirale ionako i više nego dovoljno složeno i opasno stanje prije svega na relaciji Rusija-NATO. Zašto to ne reći (uostalom o tome u Rusiji od jučer otvoreno govore na svim državnim televizijama), doveo bi dvije strane do neizbježnog neposrednog sukoba odnosno Trećeg svjetskog rata sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.
Međutim, a vjerojatno i na sreću, malo je vjerojatno da će i novi plan Zelenskog proći na zapadu. Štoviše! Puno prije bi mogao doživjeti sudbinu njegove prethodne „formule mira“ koja je neslavno prošla na prošlogodišnjoj prvoj mirovnoj konferenciji o Ukrajini u Švicarskoj, na koju, apsurdno – Rusija kao neposredni sudionik i pokretač rata nije bila ni pozvana iako su svi i tada dobro znali kako bez aktivnog sudjelovanja Moskve taj rat nikada ne može biti završen. Uostalom, novi plan Zelenskog i nije ništa drugo nego djelomično modificirana verzija spomenute „formule mira“ od deset točaka o kojima Moskva nije željela ni slušati, a kamoli o njima službeno raspravljati smatrajući ih pozivom na rusku kapitulaciju što su one de facto i predstavljale.
Zapadu se, osim pustih obećanja o ulasku u NATO jednom kada za to dođe vrijeme s time ne žuri, kao ni sa davanjem dozvole Kijevu za udare njegovim raketama dugog dometa po dubini ruskog teritorija zbog gore navedenih rizika.
Zoran Meter: SAD: Želimo strateški poraz Rusije
Na „klimavim nogama“
Da je i novi „plan pobjede“ Zelenskog na klimavim nogama svjedoči i činjenica kako nigdje ne postoje jamstva da će kalkulacija o „iscrpljenosti i posljedičnoj destabilizaciji“ Rusije biti opravdana. Štoviše! Puno je izglednije s obzirom na ukupne resurse dviju država, da će dugotrajni rat više iscrpiti Ukrajinu nego Rusiju, što može otvoriti i brojna neugodna politička pitanja po samog Zelenskog i ugroziti ne samo njegovu vlast, veći i destabilizirati umjesto ruskog ukrajinsko društvo.
Jer on i njegov plan (koji, kako je gore rečeno, realno znači nastavak a ne zaustavljanje rata iako mu je ovo drugo formalno cilj) dovest će do novih žrtava i razaranja koji će trajati sve do nekog novog mirovnog plana ili pak do kapitulacije Kijeva ili barem prihvaćanja ruskih prijedloga za zaustavljanje rata i postizanje mirovnog sporazuma obznanjenih u lipnju ove godine od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Podsjećam, tada je Putin izjavio kako je spreman narediti prekid vatre u Ukrajini i početi pregovore s njezinom vladom ako Kijev povuče vojne snage iz četiri regije koje Moskva smatra svojima i odustane od svojih nastojanja da se pridruži NATO-u. Te su četiri regije, od sjevera prema jugu: Luhanska oblast, Donjecka oblast, Zaporoška oblast i Hersonska oblast. Krim se niti ne spominje, on je u sastavu RF-a još od 2015. g. i na njemu, uostalom, nema ukrajinskih vojnika. Rekao je kako je Moskva spremna osigurati “nesmetano i sigurno povlačenje” ukrajinskih trupa ako Kijev pristane na takav ustupak. Bude li mirovni prijedlog odbijen, dodao je, budući zahtjevi Moskve bit će drukčiji (čitaj nepovoljniji po Kijev).
Ali vratimo se novom planu Volodimira Zelenskog. U tom kontekstu citiram dio iz analize ukrajinskog medija Strana na ovu temu:
“Ako Zelenski nastavi inzistirati na svojoj poziciji “rata do pobjedničkog kraja”, onda će to biti igra “propasti”. Ako njegov plan uspije, on će, naravno , biti na vrhu, ali ako se očekivanja iscrpljenosti i destabilizacije Rusije još jednom ne ostvare, a situacija na frontu za Oružane snage Ukrajine još više se pogorša, tada će Zelenski imati puno pitanja i unutar zemlje i izvan njenih granica u pogledu adekvatnosti njegove procjene situacije, što može imati i izuzetno ozbiljne političke posljedice”, kaže za Stranu izvor iz diplomatskih krugova.“
Ovdje bih se osvrnuo i na današnji tekst ukrajinskog medija Gazeta.ua autora Rimski Štrajka koji za jučerašnji „spektakl“ u Kijevu kaže slijedeće:
Događaj u Verhovnoj Radi već izgleda pomalo čudno. “Donio sam vam plan, ali ne možemo postupiti po njemu, nemamo ovlasti.” Ovako ili onako, ovaj plan djelovanja partnera pokazan je čelnicima ključnih zemalja, a sada i javno, doduše malo na krivom mjestu.
…Kod nas, naravno, već odavno prevladava mišljenje da sve ovisi isključivo o partnerima, samo ih treba zamoliti za kakav sljedeći wunderwaffle. No htio bih stidljivo prigovoriti da zapravo mnogo ovisi o nama samima.“
Sudbonosna odluka: Putin rekao da Zapad sada odlučuje hoće li NATO izravno ući u rat u Ukrajini ili ne
Teško stanje na bojišnicama i žal za Zalužnim
Zapravo, čitav „plan pobjede“ Volodimira Zelenskog svodi se na ohrabrivanje Ukrajinaca i čekanje da zapad za njih nešto učini.
Ohrabrivati ih svakako treba s obzirom na krajnje zabrinjavajuće stanje na istočnim bojišnicama – u Donbasu, koje prijeti teškim posljedicama u slučaju raspada fronte ukoliko se trend ruskih uspjeha ubrzo ne zaustavi. Ali hoće li političko ohrabrivanje bez konkretnih praktičnih poteza biti dovoljno? Teško. Primjetna je sve veća apatija i depresija, ali i žal za nekim uspješnijim vremenima i uspjesima pod nekim drugim vođama tijekom ovog rata. Poput smijenjenog glavnog zapovjednika vojske Valerija Zalužnog kojeg Zelanski nije volio jer je u narodu bio popularniji od njega samoga i postao mu prijetnja u slučaju pojavljivanja političkih ambicija popularnog generala.
Tako spomenuti ukrajinski medij Gazeta.ua u tekstu od prije nekoliko dana piše slijedeće:
„Nemoguće je ne primijetiti da su se nakon puštanja Zalužnog na frontu dogodile promjene koje definitivno ne idu u prilog Ukrajini. U prvoj polovici ove godine ruske oružane snage uspjele su svaki mjesec osvojiti najviše 200 četvornih kilometara. Svaki sljedeći mjesec taj se broj značajno povećavao. Ruski okupatori nedavno su značajno napredovali na ukrajinskom frontu. Tijekom tog razdoblja uspjeli su osvojiti pet puta više teritorija nego 2023. godine. O tome pišu analitičari UA War Infographics.
“Posljednjih mjeseci Rusija je počela aktivno napredovati na fronti. U kolovozu i rujnu 2024. godine okupatori su zauzeli 5,5 puta više teritorija nego u cijeloj 2023. godini. Ruska Federacija je u prvoj polovici ove godine uspjela osvojiti najviše 200 četvornih kilometara mjesečno, u kolovozu već 351, u rujnu 468 četvornih kilometara”, izračunali su analitičari.
Konkretno, tijekom 2023. Oružane snage Ruske Federacije zauzele su 148,6 četvornih kilometara teritorija Ukrajine, a samo u rujnu 2024. taj je broj iznosio 467,7. Ruski osvajači uspjeli su zauzeti najmanje ukrajinske zemlje u siječnju 2024. Zanimljivo je – gledajući ove rezultate, Volodimir Zelenski je zadovoljan smjenom Zalužnog i odbijanjem da se provede mobilizacija i obuka mobiliziranih kod saveznika, što je predložio tadašnji Glavni zapovjednik? Smatra li to greškom?“
VELIKA ANALIZA: Plan Zelenskog u SAD-u je propao: kakve će to imati posljedice po Ukrajinu
Kazališni spektakl
Gledajući jučer lica vodećih ukrajinskih generala i čelnika sigurnosno-obavještajnih službi, kao i samih zastupnika Verhovne rade tijekom govora Volodimira Zelenskog, stekao sam dojam kako nitko od njih u ono što Zelenski govori zapravo niti ne vjeruje iako je na kraju od svih dobio frenetičan pljesak. Štoviše! Mislim da u to ne vjeruje ni sam Zelenski i da samo nastavlja igrati svoju ulogu.
Velika analiza Zorana Metera: Je li Putin učinio ovu stratešku grešku i je li sve moglo biti drukčije?
Stoga mi je sve ovo jučer sličilo na veliku kazališnu predstavu, spektakl – u kojem glavni glumac govori ono što po scenariju mora, i da, naravno, u to sam ne vjeruje, dok publika, koja u spektaklu uživa, na kraju kliče i aplaudira na bis.
