Senzacionalnim porazom u Euroligi Olimpija je dotaknula dno i može se samo vratiti. Messina ima ljude za to, ali prvo pokrijte ključnu ulogu
Što želiš da ti kažem? Ne, nikad nisam vidio niti u jednoj utakmici (u dvije utakmice da) povratak s -27 kao onaj Žalgirisa Kaunasa protiv Olimpie Milano na Assago Forumu prošlog četvrtka. Ne, nikad nisam vidio, ili se barem ne sjećam, da je momčad zabila 37 poena u četvrtini kao Žalgiris u zadnjoj četvrtini utakmice. Brojke i rezultat su nemilosrdni. Ali čudno je ovo: 27 minuta Olimpija je igrala fantastičnu utakmicu, sa super stavom, postigavši 64-37 s tri minute i 27 sekundi do kraja treće četvrtine. Nije lako razumjeti što se zatim dogodilo. Mislim da je komplicirano i za stručni stožer Olimpije. Svakako, ako pravi Milan ima taj uvjerljivi start u svojim konopcima, onda se ne može i ne smije ovako urušiti. Ova loša strana je zabrinjavajuća. Kako možete doći od najbolje košarke do najgore na početku sezone u tako kratkom vremenu?
Prva točka: razumjeti zašto
—
Kad sam trenirao i događale su mi se vrlo negativne situacije, gotovo uvijek sam bio uvjeren da je za to kriva naša fizička izvedba. Ne govorim o mišićima. Govorim o fizičkom otporu: plućima, srcu i nogama. Ako je tako, budite uvjereni da će trener Ettore Messina natjerati igrače da odrade zastrašujući posao na treningu kako bi vratili onih 13 minuta energije koje su nedostajale u četvrtak. Zatim, ključna uloga: špica. Naravno, bio sam nevjerojatno sretan što sam imao najvećeg ikada, Mikea D’Antonija. Danas je sve drukčije: ne samo da Olimpija nema “čistog” playmakera poput Mikea koji bi svladao pritisak, pokrenuo protunapad, napravio igru i izbjegao zamračenje; poanta je da taj tip igrača (direktor a ne samo zapisničar) više ne postoji. Ili skoro…
Druga točka: učinak na ostatak sezone
—
Kako se dobro sjećaju navijači Olimpije, u studenom 1981. smo bez trojice nositelja (Meneghina, Gianellija i Gallinarija) izgubili 45 u Pesaru od Scavolinija (110-65). Iako zvuči čudno, upravo je taj poraz učinio da postanemo velika momčad. razlog? Dotakli smo dno! Bili smo izloženi žestokim kritikama, situacija “mi protiv svijeta”. Mogli smo se samo vratiti i, kao što znamo, na kraju smo osvojili prvenstvo svladavši Scavolini u finalu i pobijedivši (89-86) gdje smo gubili s 45 razlike. To mora učiniti i današnja Olimpija. Tek je listopad, a pred nama je cijela godina. Neće biti lako, naravno, ali je moguće, jer Olimpiju čine čvrsti ljudi.
Treća točka: tržište
—
Siguran sam da (i prije četvrtka) Olimpija traži pravog špica. Zagrada: Ne želim omalovažavati Dimitrijevića, Bolmara ili Flaccadorija. Oni su izvrsni igrači, ali su “kombinatori”, odnosno igraju bekove. “Čisto” igranje je nešto drugo i ključ je svake velike momčadi. Upravo on ne dopušta zamračenja poput onog u četvrtak na Forumu. Takav tip igrača ne gubi loptu, nalazi pravog čovjeka, ulijeva povjerenje i, što je najvažnije, svaki problem rješava svojom tehničkom i mentalnom genijalnošću. Ako Milan “nađe” taj komad, ima vremena za osvetu. Ponavljam: u listopadu smo. Postoji nit svjetla na kraju tunela. Samo hodaj prema tom svjetlu. Zapravo, trči.
© SVA PRAVA PRIDRŽANA
