Hamas se suočava s ključnim trenutkom preustroja nakon smrti Yahye Sinwara, kojeg je izraelska vojska ubila u napadu u južnom dijelu Pojasa Gaze. Sinwar, koji je bio vođa Hamasa u Gazi od 2017. godine, odigrao je ključnu ulogu u vođenju pokreta kroz složene političke i vojne izazove, a njegova smrt predstavlja veliki gubitak za organizaciju. Privremeno, Hamasom će upravljati odbor sa sjedištem u Kataru, no dugoročno rješenje za njegovog nasljednika još nije definirano. Organizacija ne planira žuriti s imenovanjem novog vođe sve do ožujka, kada se očekuje održavanje redovitih unutarnjih izbora, pod uvjetom da ratni uvjeti to dopuštaju.
U međuvremenu, nekoliko ključnih osoba unutar Hamasa već se spominje kao mogući nasljednici Sinvara. Khalil Al-Hayya, Sinvarov dugogodišnji zamjenik u Gazi, jedan je od glavnih kandidata. Al-Hayya, poznat po svojim čvrstim vezama s Iranom i Egiptom, vodi Ured za arapske i islamske odnose Hamasa i uživa značajnu podršku unutar pokreta. Njegov uspon na poziciju vođe bio bi logičan kontinuitet u vodstvu s obzirom na njegov dosadašnji angažman i iskustvo.
Khaled Meshaal, bivši vođa politbiroa i jedan od osnivača Hamasa, također se spominje kao mogući nasljednik. Meshaal ima dugu povijest vođenja organizacije i preživio je pokušaj atentata koji je naredio izraelski premijer Benjamin Netanyahu. Iako je ranije izjavio da se neće vraćati na čelnu poziciju, trenutna kriza potakla je sve više poziva unutar Hamasa da se ponovno uključi u vođenje organizacije. Njegov opsežan međunarodni utjecaj mogao bi biti ključan u jačanju diplomacije Hamasa, no Meshaalov skeptičan stav prema Siriji i Iranu mogao bi otežati buduće odnose s ovim važnim regionalnim saveznicima.
Saudi Arabia’s Al Arabiya TV presenter asks from Hamas leader Khaled Meshaal, apologizing to Israel pic.twitter.com/4cg9Ca6xN0
— Ahmed Hassan 🇾🇪 أحمد حسن زيد (@Ahmed_hassan_za) October 19, 2024
Brojne opcije
Još jedan ključni kandidat je Zaher Jabareen, jedan od osnivača oružanog krila Hamasa i utjecajni vođa na Zapadnoj obali. Jabareen se smatra važnom figurom u pokretu, posebno zbog njegove povezanosti s iranskom podrškom palestinskom otporu. Njegovo imenovanje moglo bi signalizirati fokus Hamasa na intenziviranje borbe na Zapadnoj obali, regiji koju Iran već dugo želi vidjeti kao ključnu bojišnicu u palestinskoj oslobodilačkoj borbi.
Zanimljivo je da su neki izvori unutar Hamasa također spominjali Muhammada Sinwara, mlađeg brata ubijenog vođe. Iako je malo vjerojatno da će preuzeti čelnu poziciju politbiroa, moguće je da će postati vrhovni zapovjednik Hamasa u Gazi. Njegovo uključivanje u vodstvo moglo bi osigurati određeni kontinuitet u vođenju pokreta, ali bi također moglo donijeti dodatne sigurnosne izazove s obzirom na izraelsku pozornost prema njemu.
Uz individualne kandidate, Hamas također razmatra mogućnost kolektivnog vođenja organizacije, kako bi izbjegao koncentraciju moći u rukama jednog vođe, što bi moglo smanjiti rizike od daljnjih atentata. Ovaj model već se pokazao uspješnim kod sličnih organizacija, poput Hezbollaha, jer bi decentralizacija vođenja otežala neprijateljima obezglavljivanje pokreta. Kolektivno vodstvo moglo bi osigurati veću fleksibilnost i održivost u vremenu velikih sigurnosnih prijetnji i izazova.
Martyr Yahya Sinwar has a brother named Mohammed Sinwar who is currently leading the southern military sector from Gaza Valley to Rafah.
The Zionist enemy classified him as more dangerous than Yahya Sinwar, as he has extensive military leadership experience in the field. pic.twitter.com/qzNLEVKPya
— Al Aqeel Jawad🚩 (@JawadAbubakar7) October 17, 2024
Rast otpora
Treća mogućnost je oslanjanje na unutarnje institucije pokreta, kao što je Vijeće Shura. Ovo tijelo trenutno vodi Abu Omar Hassan Darwish i moglo bi ponuditi stabilan institucionalni model vodstva. Vijeće Shura već ima iskustva u donošenju ključnih strateških odluka i moglo bi igrati ključnu ulogu u stabilizaciji pokreta u nadolazećim mjesecima, omogućujući kolektivno donošenje odluka bez potrebe za trenutnim imenovanjem jednog vođe.
Unatoč izazovima, Hamasova organizacijska struktura ostaje čvrsta, s dovoljno fleksibilnosti da donese odgovarajuće odluke u nedostatku tako ključnog i iskusnog vođe kao što je bio Sinwar, čiji se životni put, pun borbe, predanosti i otpornosti, ispreplitao s poviješću palestinskog otpora protiv izraelske okupacije. Njegova uloga unutar pokreta Hamas, od ranih dana sigurnosnog krila do postavljanja temelja za vojne operacije, učinila ga je ključnim igračem u transformaciji pokreta iz političkog entiteta u značajnu vojnu silu.
Sinwar je sredinom 1980-ih osnovao sigurnosno krilo Hamasa, nazvano “Majd”, uz potporu i pod nadzorom osnivača pokreta, šeika Ahmada Yasina. Ovo je razdoblje bilo ključno za jačanje palestinskog otpora, jer je u njemu formirana infrastruktura za buduće vojne akcije protiv Izraela. Priča se da je u jednom od svojih ranih razgovora sa Yasinom izjavio: “Borit ćemo se protiv toga, čak i prljavštinom,” što je nagovijestilo njegovu nepokolebljivu posvećenost borbi za palestinsku stvar, bez obzira na ograničene resurse i premoćnu silu s kojom su se suočavali. Njegova predanost ubrzo je dovela do toga da postane bliski povjerenik Yasina, a kasnije i jedan od glavnih osnivača vojnog krila pokreta, koje će se kasnije pretvoriti u Brigadu Qassam, poznatu po svojim napadima na izraelske ciljeve. Već tada je pokazao svoje sposobnosti kao strateg i organizator, postavljajući temelje za razvoj vojnih struktura koje će Hamasa pretvoriti u ključnu vojnu silu.
And while the rumors of Yahya Sinwar’s martyrdom spread , Al Qassam released a video destroying 10 Zionist troops in an explosion! pic.twitter.com/4TuU7xNvcQ
— ABU DHAR AL GHAFARI 🐦 (@LateefAbad75722) October 18, 2024
Hanibalova direktiva
Sinwarova predanost borbi postala je još očitija 1988. godine, tijekom Prve intifade, kada je uhićen i osuđen na doživotni zatvor. Ipak, ni takvo što ga nije spriječio u daljnjoj borbi. Tijekom više od dva desetljeća u izraelskim tamnicama nastavio je igrati važnu ulogu unutar pokreta, održavajući komunikaciju s vanjskim svijetom i otkrivajući špijune unutar Hamasa. Njegovo zatvaranje samo je ojačalo njegov status među borcima i simpatizerima, učinivši ga simbolom otpora.
Nakon 22 godine provedene u zatvoru, Sinwar je 2011. pušten u okviru razmjene zatvorenika poznate kao “Lojalnost slobodnih”, kada je Izrael oslobodio više od 1000 palestinskih zatvorenika u zamjenu za oslobađanje izraelskog vojnika Gilada Shalita. Ovo je Izraelu toliko teško palo da su vlasti nakon toga uvele Hanibalovu direktivu – kontroverznu proceduru koju koriste Izraelske obrambene snage kako bi spriječile zarobljavanje izraelskih građana od strane neprijateljskih snaga. Prema njoj, “otmica se mora zaustaviti svim sredstvima, čak i pod cijenu udara i štete našim snagama. Upravo to se i dogodilo 7. listopada, s naredbom da se “nijedno vozilo ne smije vratiti u Gazu”, pri čemu je IDF ubio stotine Židova.
Oslobođenje iz zatvora omogućilo je Sinwaru da se vrati svojoj ulozi u vođenju Hamasa, ovaj put s još većim autoritetom. Postao je jedan od glavnih lidera Qassam brigada i zauzeo vodeće mjesto u Izvršnom odboru Hamasa, gdje je preuzeo odgovornost za vojne operacije pokreta. Kroz strateške odluke, radio je na uspostavljanju mreže podzemnih tunela, što je postalo jedno od najvažnijih oružja pokreta u borbi protiv izraelskih napada. Ova mreža omogućila je gerilskim borcima iznenadne napade, evakuaciju i skrivanje od izraelskih zračnih napada. Osim toga, pod njegovim vodstvom, Hamas je razvio raketne sustave i protuoklopno oružje, koje je tijekom sukoba s izraelskom vojskom pokazalo veliku učinkovitost.
What is Israel’s “Hannibal Directive”?
It’s a doctrine whereby the military prefers a soldier to be killed rather than taken hostage.
@AJIUnit finds evidence that this protocol was used on Israeli civilians on #October7.Watch the full investigation: https://t.co/HugkJ2DodW pic.twitter.com/OrBIyKPpsl
— Al Jazeera Investigations (@AJIunit) March 23, 2024
Veliki povratak
Jedan od najvažnijih aspekata Sinwarove vojne strategije bio je razvoj specijalnih postrojbi, nazvanih Nukhba, elitne jedinice koje su bile specijalizirane za ofenzivne operacije iza neprijateljskih linija. Tijekom rata 2014. godine, Sinwar je nadgledao operacije Nukhbe, koja je izvela niz uspješnih napada unutar okupiranih teritorija. Ove operacije dovele su do ubojstva više od 100 izraelskih vojnika i zarobljavanja dvojice vojnika, čiji se status i dalje koristi kao pregovarački adut za oslobađanje palestinskih zatvorenika.
Sinwarova vojna strategija pokazala se učinkovita, ali nije bila isključivo fokusirana na vojni otpor. Njegov politički utjecaj također je rastao, posebice nakon što je 2017. izabran za šefa Hamasa u Pojasu Gaze. Njegovo vođenje militantne skupine bilo je usmjereno na tri glavne osi: jačanje vojnih sposobnosti pokreta, rad na palestinskom unutarnjem pomirenju, te jačanje odnosa s Egiptom, posebice u vezi s upravljanjem graničnim prijelazom Rafah, koji je bio glavni put za opskrbu i ulazak robe u blokiranu Gazu. Osim toga, Sinwar je 2018. bio jedan od glavnih organizatora marševa “Velikog povratka”, mirnih prosvjeda usmjerenih na isticanje prava Palestinaca na povratak na njihove teritorije. Iako su ovi marševi naišli na brutalno suzbijanje izraelskih snaga, Sinwar je uspio postići neke pomake, poput ublažavanja opsade Gaze.
Sinwarovo vodstvo nije bilo izolirano od međunarodnih i regionalnih aktera. Njegovi odnosi s Osovinom otpora, posebno s Hezbollahom i Iranom, dodatno su učvrstili Hamasovu poziciju unutar regionalne geopolitike. Zahvaljujući vojnoj i logističkoj potpori iz Irana, Qassam brigade su značajno unaprijedile svoje sposobnosti, što im je omogućilo da izdrže brojne izraelske ofenzive.
The media doesn’t want you to see this Yahya Sinwar interview.
It explains a lot.
— ADAM (@AdameMedia) October 17, 2024
Slava u smrti
Međutim, vrhunac Sinwarove vojne karijere dogodio se tijekom operacije Poplava Al-Aqsa, koja je postala najveća vojna ofenziva u povijesti sukoba između arapskih i izraelskih snaga. Ovaj napad, koji je dugo i pažljivo planiran pod Sinwarovim vodstvom, nanio je teške gubitke izraelskoj vojsci i šokirao tamošnju javnost, dovodeći do sloma IDF-ove divizije za Gazu.
Iako je izraelska vojska godinama pokušavala eliminirati Sinwara, on je ostajao neuhvatljiv, koristeći se svojim vojnim vještinama i sposobnošću izbjegavanja izraelskih obavještajnih službi. Njegova odlazak označio je kraj ere u Hamasu, no i u trenutku smrti, Sinwar je ostao vjeran svojim načelima otpora. Ubili su ga izraelski vojnici dok je bio u borbenoj uniformi, aktivno sudjelujući u terenskoj operaciji u južnom dijelu Gaze.
Sinwarova smrt izazvala je miješane reakcije. Dok su izraelske vlasti slavile njegovo ubojstvo kao veliki uspjeh, mnogi u regiji i diljem svijeta gledaju na njega kao na mučenika i heroja palestinske borbe. Njegova smrt je ne samo značajan gubitak za Hamas, već i simbol otpora i nepokolebljivosti u borbi za palestinsku slobodu. “U smrti je vođa Hamasa možda stekao širu podršku nego kad je bio živ”, glasi naslov Wall Street Journala. Sinwarova smrt ostavila je prazninu, ali i naslijeđe borbe koje će još dugo odjekivati unutar i izvan granica Pojasa Gaze.
Hamas oslabljen, ali ne i uništen nakon godine dana rata s Izraelom