“Mrzim Salzburg. Do grada mi uopće nije stalo, a još manje do nadbiskupa.” Oštre i beskompromisne rečenice, koje su bile neizostavan začin u njegovom burnom karakteru i stilu, potpisao je najznačajniji sin ovog, četvrtog po veličini austrijskog grada, koji danas broji oko 150 tisuća žitelja. Iako je Wolfgang Amadeus Mozart, u najmanju ruku, prezirao svog nadređenog, nadbiskupa Colloreda, zbog nepovoljnih radnih uvjeta, glazbeni genijalac zauvijek će ostati zaštitno lice Salzburga, dok su, pak, nogomet i Liga prvaka – barem prema onome što smo osjetili u srcu grada – neatraktivni mamci za “lokalce”.
Unatoč kišnom, tmurnom i depresivnom jutru, na dan dvoboja “modrih” i “bikova”, gradske žile kucavice bile su preplavljene turistima. Mahom iz Azije. Pritom, najveća gungula stvarala se na adresi Getreidegasse 9, gdje se kuća žuto-zlatne boje ističe od ostatka arhitekture, a na pročelju dominira upečatljiv natpis – “Mozarts Geburtshaus”.
Jasno, rodna kuća poznatog skladatelja bila je primamljiva udica za inozemne promatrače, a nakon što je Mozart u Salzburgu proveo prvih 25 (od ukupno 35) godina života, glazbena “faca” odlučila je svojim talentom počastiti i ostatak kontinenta.
Baš kao u njegovom slučaju, ali 250 godina kasnije, Salzburg je nanovo poprimio konture odskočne daske za “wunderkinde”, koji su u ovom gradu “odgojeni”, a zatim nogometnim skladbama zadivljuju europsku publiku. U istom kalupu, doduše, samo godinu dana, našao se i Erling Haaland, norveška golgeterska “neman”, koja je kroz austrijski klub istupila na najveću pozornicu. Slučaj robusnog napadača u dobrom se dijelu reflektira i s nogometnim usponom Sadija Manéa, koji je u Red Bull, kao i Haaland, stigao pohvatati konce i ekspresno se otisnuti prema elitnijim destinacijama.
No, primjerice, Dominik Szoboszlai, današnji igrač Liverpoola, “težak” 75 milijuna eura, u Salzburgu je, nogometnim rječnikom, diplomirao. Mađarski veznjak jedan je od najpoznatijih učenika famozne Red Bullove akademije, ultra-modernog nogometnog pogona smještenog oko osam kilometara od gradskog središta, gdje se mladi igrači, kao u tvornici, vrte i lickaju na pokretnoj traci, da bi na kraju izašao konačan proizvod.
Jedan od najvećih uspjeha potpisali su prije sedam godina, kada su osvojili Ligu prvaka mladih, dok su prije dvije godine igrali u finalu, ali tamo teško stradali od Benfice (0-6). Iako smo htjeli zaviriti u taj nadaleko poznati rasadnik talenata, iz kluba su nam spustili rampu, pristojno se ispričavši zbog obaveza oko organizacije dvije utakmice (juniora i seniora).
Ipak, saznali smo da je akademija dom za 400-tinjak sportaša, nogometaša i hokejaša na ledu, a sve se radi po principu – 51 naprema 49. U prijevodu, klupsku filozofiju krasi i velika posvećenost obrazovanju, stvarima izvan terena, na koju se stavlja 51 posto fokusa u odrastanju “mlađarije”, dok se ostatak pozornosti usmjerava prema samom sportu i treningu.
Poligon, ujedno, odlikuje i kozmopolitizam, s obzirom na to da talenti u Mozartov grad kapaju sa svih kontinenata, ali, ipak, u moru stranih igrača koji su nastupali za Salzburg, kroz čitavu povijest, najviše je bilo Nijemaca (54), a onda Hrvata (28). Salzburg je, pritom, odgojio i brojne “vatrene”, a tu je stanicu u životopis najsvježije ugurao Luka Sučić, kao i Marin Pongračić. U gradu, pak, trenutačno stasa naša nova velika nada, Oliver Lukić, 18-godišnjak koji bi mogao biti “the next big thing” hrvatskog nogometa.
Iako je klub kroz proteklo desetljeće postao i svojevrsni sinonim za kreaciju nadarenih nogometaša, u gradu smo naletjeli na puno zapreka prilikom potražnje za sugovornicima koji, barem donekle, vladaju nogometnom materijom.
– Jesam li iz Salzburga? Da. Pratim li nogomet? Ne – taj je “film” autor ovih redaka gledao prilikom razgovora s desetak prolaznika u Salzburgu.
Slamku spasa ponudio nam je Fabian, jedan od rijetkih kojima nogomet nije stran teren.
– Svi znaju kako se ovdje radi posljednjih godina, svi znaju za Haalanda, Šeška, Adeyemija, Manéa…
Kako, pak, dišu navijači u gradu? S obzirom na veliki raskol otprije gotovo dva desetljeća, kada je Austria Salzburg izbrisana, a klub je okićen simbolima energetskog pića s potpuno novim bojama.
– Da, tad je nastala velika podjela. Zbog nogometne kulture, Austria Salzburg ima prednost i bogatiju povijest, ali zbog “novog” nogometa ljudi postaju sve svjesniji da je RB na dobrom putu i da rade korisne stvari – rekao nam je Fabian.
Za razliku od utorka, koji je bio suh i “proljetan”, s temperaturama od 20-ak stupnjeva Celzijusa, srijeda je servirala nepovoljnije uvjete, zbog kojih su se i Dinamovi navijači, barem u ranijem dijelu dana, raširili po gradu u manjim grupama, dok se oko podneva viđalo sve više šetača s plavim šalovima i dresovima.
S druge strane, Austrijanci nisu opijeni mirisnim notama Lige prvaka, a osim slabog interesa na ulici, potvrdile su nam to i stranice u lokalnim novinama, gdje je, primjerice, jedan dan prije utakmice objavljen tek jedan, manji tekst o dvoboju Salzburga i Dinama…
