Koliko su hrvatskoj nogometnoj javnosti poznata imena Peter Agba ili, na primjer, Thalisson Kelven da Silva? Može se postavljati i pitanje kome su uopće oni bitni i zašto ih se spominje. Mogli bi postati malo bitniji no što jesu jer igraju za ljubljansku Olimpiju i na Rujevici su protiv Rijeke izgledali jako dobro.
Posebice se to odnosi na Agbu, 21-godišnjeg defenzivnog veznog igrača koji dolazi iz Nigerije. On je praktično sam držao vezni red Zmajčeka protiv Hodže, Petrovića, pa i Fruka. Na prvu se učinio zanimljiv jer igra u oba smjera. Istodobno razara protivničke napade, a stigne štogod i razigrati. Ima i čvrstinu i zračni duel, a sve to čini ga kompletnim veznjakom.
Ono što je uopće dovelo do ove teme jest pogled na Agbine bivše klubove, koji kaže da je Nigerijac prije dvije sezone nosio dres Dubrave Tim Kabel u Drugoj HNL! Da, čovjek je u Ljubljanu stigao iz zagrebačkog drugoligaša za točno 100.000 eura ako je vjerovati Transfermarktu. To je priča koja za sobom vuče brojna druga pitanja. Jedno od njih jest kako je moguće da je Agba tako izmigoljio našem prvoligaškom društvu. Možda ga je netko i zamijetio, ali prosto je poražavajuće da takav igrač igra slovensku ligu, a nije, recimo, na hrvatskim travnjacima.
Nigerijac je pokazao da može igrati nogomet na velikom nivou, a uvjereni smo da bi imao mjesta u svakom od naših elitnih klubova, dok bi u Dinamu eventualno bio rotacijski igrač. Agba igra svoju drugu sezonu u Ljubljani i standardan je član ekipe. Postavlja se pitanje kako je dobar za ekipu koja je svake sezone blizu europske jeseni, a nije bio prepoznat od naših euro-izletnika, koji se često blamiraju po starom kontinentu. Teško je zamisliti da su Nigerijčevi financijski zahtjevi preveliki za naše top klubove. Pitanje jest je li on ikad od ikoga bio kontaktiran i to ostaje otvoreno, ali poražavajuće je vidjeti da takav igrač, koji je vjerojatno bio svima na pladnju, ode u susjedstvo za sitniš i radi razliku na terenu.
Nije on sada top klasa igrač, ali zašto nije mogao važan dio recimo Osijeka, Rijeke ili Hajduka, a ne Olimpije? Pogotovo jer mnogi hrvatski prvoligaši muku muče s pozicijom zadnjeg veznog. Dobro, Rijeci je tu Hodža, za kojeg postoji inozemni interes, a Nejašmić je na odlasku iz kluba s Drave. Kako je Agba ostao neprepoznat ili je, možda, ipak bio prepoznat, ali ga nitko nije uspio dogovoriti, ostaje veliko pitanje.
To sve uvlači u još kompleksniju temu zahtjeva top hrvatskih klubova. Mnoge se igrače u startu otpisuje pod objašnjenjem kao: “Ma, on je spor, nema dubinu, igra samo jednom nogom” i slično. Isto tako, često se može čuti misao poput one: “Ne može svatko igrati u Hajduku ili Dinamu”. S obzirom na rezultate naših klubova u Europi generalno, dojam je da naši prvoligaši možda imaju i preveliko mišljenje o sebi samima s obzirom na ono što postižu. A na ozbiljnijoj razini nitko, osim Dinama, ne postiže gotovo ništa. Ispada se od armenske Zire, koju je Valdas Dambrauskas ugasio u prvoj utakmici play-offa Konferencijske lige sa 6:0 i od momčadi iz sredine slovačkog prvenstva, koju je Noah poslao kući s tri pogotka u mreži.
No, isticanje mana je generalan problem cijelog hrvatskog sporta. Na spomen bilo kojeg imena prvo se izlazi s onim što ne valja kod tog sportaša, a ono dobro podvuče se između redaka. Zašto djelatnici hrvatskih sportskih klubova imaju takvo razmišljanje, pitanje je za dublju analizu, a kako bi bilo da se malo okrene ploča i da se nekome prvo istaknu vrline, čini se da, nažalost, nećemo saznati tako skoro.
Dobro, za Agbu je vjerojatno sad kasno jer je trenutno preskup za mnoge HNL ekipe, što je samo po sebi poražavajuće, ali što reći za, na primjer, Thalissona? Momak rođen prije 25 ljeta u Brazilu je u Olimpiju došao iz Rogaške, a u Sloveniju je stigao iz varaždinske Slobode, koja je tada igrala 1. ŽNL. Da, dobro ste pročitali, Županijsku ligu. Takav igrač iz te razine je par sezona kasnije u rotaciji momčadi koja igra ravnopravan nogomet protiv doprvaka Hrvatske lige, ako ne i nijansu bolje.
Ako ovome dvojcu nadodamo Florucza, koji je bio u Lokomotivi, a član je udarne postave Olimpije, u kojoj svlačionicu dijeli s bivšim igračem Istre Redom Boultamom, dolazi sam po sebi zaključak da u Olimpiji igra praktički pola igrača iz HNL-a. Zašto su Olimpiji, koja mirno plovi Europom, oni dobri, a prosječnim i dobrim HNL ekipama nisu, pitanje je koje istovremeno čudi i zabrinjava. Svakako, zaključak je da se dobri klupski igrači mogu naći bilo gdje, nema potrebe nikoga podcjenjivati, a hrvatski prvoligaši su zadnji koji bi to trebali raditi.
Agba i Thallison će možda, ne daj Bože, izbaciti Rijeku iz Europe, a bili su pred nosom prvoligašima donedavno. Vučević je prije desetak godina tako doveo Ohandzu iz Sesveta, a dalje je priča poznata. Možda bi tako netko trebao pokušati ponovno…
