U slavlju tifosa Atalante poslije zasluženog trijumfa u Dublinu, u finalu Europa lige, s ipak senzacionalnim rezultatom od 3:0 nad prvakom Njemačke Bayerom (prvi poraz poslije 51 utakmice ove sezone), sudjelovala je i grupa navijača Hajduka, najviše Kaštelana, na račun činjenice da je u tom podvigu sudjelovao Mario Pašalić, bivši igrač Hajduka za kojeg se slobodno može reći da je prava ikona udruge Naš Hajduk. Naime, Pašalić je od svojeg odlaska u Chelsea u ljeto 2014. (transfer od 2,5 milijuna eura) uvijek naglašavao svoju ovisnost o bijelom dresu, mnogo puta je ponavljao kako mu je “žarka želja vratiti se na Poljud i zaključiti karijeru kao prvotimac Hajduka”.
Pašalić se protivio ranom odlasku u londonski klub, ali je praktički primoran na taj transfer, jer je Hajduk bio u teškoj financijskoj krizi, “bijeli” su se prodajom Pašalića (kasnije i drugi svojih mladih igrača) praktički spašavali od bankrota…
Od tada je Pašalić svake godine odlazio na posudbu iz Chelsea, najprije u španjolski Elche, zatim u francuskog prvoligaša Monaco, pa u Milan i dalje moskovski Spartak, a od lipnja 2018. skrasio se u Bergamu, najprije na posudbu uz mogućnost otkupa ugovora za 15 milijuna eura, što se i dogodilo 31. kolovoza 2020.
Pod vodstvom izvanrednog trenera Gian Piera Gasperinija Pašalić je potvrdio svoj potencijal, u pravilu je bio standardni prvotimac Atalante, pa je zaslužio i dres reprezentacije Hrvatske (debitirao je za “vatrene” 4. rujna 2014. u prijateljskoj utakmici protiv Cipra 2-0, u 60. minuti zamijenio je Luku Modrića).
U Dublinu je sa svojom Atalantom prigrlio veliki europski trofej, poslije pobjede i ceremonije podjele medalja i kupa Europa lige priključio se svojim navijačima na tribinama u velikom, zasluženom, pa i neobuzdanom slavlju…
– Ovo je veliki dan za mene – rekao je Pašalić, kojemu su njegovi prijatelji pjevali: “Dok svirao radio, Pašalić Mario!”
– Tri puta smo igrali u finalu kupa Italije, nismo uspjeli osvojiti trofej, eto i nedavno protiv Juventusa. Međutim, sada je sve nadoknađeno, jer smo ne samo pobijedili velikog protivnika nego ga i potpuno nadigrali.
Pašalić je debitirao za prvu momčad Hajduka protiv Cibalije (2-1) još 13. travnja 2013., tadašnji trener Mišo Krstičević poslao ga je na teren u sudačkoj nadoknadi umjesto Ivana Vukovića. Te sezone je još jednom ulazio u igru na desetak minuta u derbiju protiv Dinama (1-3) na Maksimiru, ali je u sljedećem prvenstvu s trenerom Igorom Tudorom izborio status prvotimca (30 utakmica), pa je 14. rujna 2013., dakle kao 18-godišnjak, bio junak pobjede nad zagrebačkim “modrima”. Bio je to Pašalićev doslovno definitivni uzlet u jednog od najomiljenijih igrača “bijelih” s obzorom na to da je bio autor oba gola (u 49. i 69. minuti, oba puta na asistenciju Harisa Bukve).
– Još u vrijeme kada sam vodio školu nogometa Hajduka – prisjetio se Mišo Krstičević.
– S Borisom Marinom, jednim od najvrednijih trenera u pogonu, prigodom selekcije uočili smo Pašalića. U kadetima i juniorima stalno je bio među najboljima, vodio sam ga na pripreme s prvom momčadi. Imao je nekih zdravstvenih problema, dugo je patio od mononukleoze, ali je sve prebrodio i eto, radujem se, postao vrhunski igrač.
Krstičević hvali Pašalića kao veznog igrača, s izvanrednim smislom za organizaciju igre, posebno s istančanim osjećajem za gol.
– Mario ima taj instinkt za ulazak u završnicu, pa mogu kazati jedinstven način, nađe se u šansi i zabija golove. Oduševljen sam kako je Atalanta nadigrala Bayer, jednostavno im nisu dali disati. Pašalić je dugo među “vatrenima”, možda je i jedan od najdražih igrača izbornika Dalića, jer se snalazi u svakoj ulozi. Sigurno će i nadalje biti jedan od najkorisnijih igrača, sazrio je u svakom pogledu, čeka ga mjesto u manevru, jer je sposoban u igri u dva pravca, odgovoran u obrani, kako je to pokazao i na ovoj finalnoj utakmici, tako i u izgradnji napada, pogotovo jer je sposoban u završnici.
Marija Pašalića je u Atalantu (prethodno iz Milana u Spartak) odveo Marko Naletilić, jedan od naših najuglednijih agenata:
– Posljednjih sezona igra sve bolje, dapače držim da je potpuno sazrio, sada igra najbolji nogomet. Njemu ugovor s Atlantom istječe sljedeće godine u ljeto, sigurno ga čeka nova unosna etapa. Imao sam posla s brojnim igračima, ali Pašalić je jedan od samo dva, tri koje koji imaju tako jak karakter, on je psihološki stabilan, jak u glavi osim što je izvanredan igrač.
Što se tiče Pašalićev pripadnosti Hajduku, dovoljno je prisjetiti se koliko je puta u trenutku kad je bio slobodan, dolazio na utakmice u Splitu i sudjelovao u raznim prigodnim akcijama u slavu “bijelih”.
– Od pete godine, otkako sam počeo igrati na balun, pa kako sam odrastao, meni je Hajduk bio prava opsesija. Otac me vodio na utakmice, kad sam iz Kaštela pozvan na Poljud, on me vodio na treninge. Od tada, a bilo je i teških situacija, otac mi je bio najveća potpora.
Hajduk je u Kaštelima oduvijek imao vrelo vrhunskih igrača, od Mićuna Jovanića, Slaviše Žungula do Marija Pašalića i sada Marka Livaje. Međutim, Pašalić ostavlja dojam najprivrženijega, jer u više je navrata ponavljao: “Hajduku nikad nisam rekao zbogom, nego uvijek i nanovo doviđenja!”
