Marin Leovac, Mislav Oršić, Mislav Oršić, Mislav Oršić. Kakva je to bila rapsodija Modrih! Atalanta je na Maksimiru pala poput kakve drugorazredne momčadi, semafor je pokazivao 4:0, a nakon tako sjajne uvertire plavi puk nije se mogao oteti dojmu – ovakav Dinamo može proći skupinu Lige prvaka!
Na kraju, bolno prizemljenje. Dinamo je te sezone (2018./2019.) ostao ne samo bez prolaska skupine s Manchester Cityjem, Šahtarom i Atalantom, nego i bez europskog proljeća. Malo pehova, malo kaznenih udaraca za protivnike, a na sve to i činjenica da su se praktički sve ostale utakmice skupine C odigrale baš onako kako Dinamu nije po volji. I eto Modrih na izlaznim vratima Europe…
Zanimljiva je to, ali i već “prastara” europska priča, svježa i uzbudljiva nalazi se u Bergamu. Atalanta u četvrtak na svom Gewiss stadionu nije imala većih poteškoća s Marseilleom (3:0, ukupno 4:1), tako i zaradila finale Europske lige, šansu za prvi europski trofej u klupskoj povijesti, koja jedini “pravi” trofej (ne računajući niže lige) pamti još iz sezone 1962./1963., kada su podigli talijansku titulu.
Nova šansa stiže u finalu kojeg ćemo promatrati i kao hrvatski duel – Mario Pašalić protiv Josipa Stanišića i Bayer Leverkusena. Iskusni Gian Piero Gasperini, koji u 30 godina trenerske karijere nije uspio podići nijedan trofej, protiv Xabija Alonsa, novopečenog stručnjaka od spektakla, vlasnika njemačkog naslova i još uvijek nepobjedivog borca za trostruku krunu.
No, prije nego što se Gasperini osvrnuo na nadolazećeg europskog rivala, prisjetio se i neslavne scene s Maksimira. Igrom slučaja, jer novinari su ga podsjetili da je tada funkciju glavnog suca obavljao Jesus Gil Manzano, Španjolac koji je sudio Atalanti i u proteklom dvoboju s Francuzima.
– U Zagrebu smo se Gritti (pomoćni trener op.a.) i ja u jednom trenutku samo gledali, misleći da smo završili u nekoj drugoj dimenziji. Kasnije smo primili pet golova od Manchester Cityja, morali smo igrati drukčije, ali bili smo tvrdoglavi. Ove godine prošli smo zaista izvanredno putovanje i unaprijedili identitet – rekao je 66-godišnji trener.
Računa li na prvi trofej u trenerskoj karijeri, Gasperini mora izvesti podvig kakav u aktualnoj sezoni nikome nije pošao za rukom – srušiti Bayer Leverkusen, te senzacionalne Apotekare sa “sto života”.
– Upoznali smo se prije dvije godine u osmini finala. Danas su to dvije momčadi koje možda nisu najgledanije na televiziji, pa će gledatelji svjedočiti nečem novom. To mnogim momčadima daje nadu, dokazuje da vas ne moraju pratiti milijuni ljudi da biste igrali nogomet. Ulazak u finale za nas je povijesni uspjeh. Slavili smo protiv Liverpoola i Sportinga, neka i sada bude tako – zaključio je Gasperini.
