Smatram da će sjevernokorejski specijalci puno prije nego na ukrajinske bojišnice biti raspoređeni u ruskoj pograničnoj regiji Kursk, u koju su početkom kolovoza u munjevitoj ofenzivi prodrle službene ukrajinske snage. Rusi tu ukrajinsku operaciju ionako zovu terorističkom, a najbolji lijek protiv terorista svakako su izvrsno obučeni specijalci
Odnosi između Rusije i Sjeverne Koreje nastavljaju se intenzivno razvijati nakon što su vođe dviju država, Vladimir Putin i Kim jong-un, obavili međusobne državne posjete i učinili ključnu prekretnicu prema uspostavi strateških partnerskih odnosa koji sada ubrzano prelaze u klasično vojno savezništvo.
Do tog su trenutka odnosi između dviju država bili potpuno zanemareni još od vremena raspada Sovjetskog Saveza, u čije su doba pak bili vrlo razvijeni i prijateljski – gotovo pa saveznički. SSSR je, naime, uz Kinu, bio ključna zemlja koja je komunističkoj Sjevernoj Koreji pružala potporu tijekom građanskog rata s Južnom Korejom koji je trajao od 1950. do 1953. godine.
Sovjetski zrakoplovi i piloti pružali su zračnu potporu komunističkim snagama, kineska vojska sudjelovala je sa svojim kopnenim snagama, dok su Sjedinjene Države (kao predvodnice UN-ovih snaga) ratovale na strani Južne Koreje. Na kraju je, kao što znamo, rat zaustavljen na crti bojišnice duž 38. paralele, a što je zapravo bila i prijeratna granica dviju zemalja.
Nakon raspada SSSR-a Rusija je zanemarila Sjevernu Koreju
Novo uspostavljena Ruska Federacija nakon raspada SSSR-a priklonila se zapadnom vanjskopolitičkom krugu i u mnogomu slijedila ono što je prije svega Washington smatrao svojim ključnim interesima, ne samo po pitanju Korejskog poluotoka, već i Irana i Bliskog istoka općenito, ali i drugdje – diljem svijeta.
Tako je zapravo bilo, moglo bi se reći, sve do 2007. i čuvenog govora Vladimira Putina na Minchenskoj sigurnosnoj konferenciji o neuvažavanju makar i minimalnih ruskih nacionalnih interesa u njenom okružju od strane zapada. Nakon toga njihovi su odnosi ubrzano krenuli u silaznu fazu, a Putina, do tada gotovo miljenika utjecajnih zapadnih medija, odjednom se počelo prikazivati u isključivo negativnom svjetlu, kao diktatora koji želi obnoviti raspali Sovjetski Savez. Potpuna degradacija odnosa Zapad-Rusija uslijedila je nakon ukrajinske revolucije u veljači 2014. godine, da bi kulminaciju i gotovo potpuni krah oni doživjeli nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine.
Tek nakon toga i nakon uvođenja povijesno neviđenih zapadnih sankcija protiv Rusije Moskva je zapravo shvatila kako na zapadu ona više nema što tražiti (ruski medvjed je stvarno uspavan i trom i treba mu vremena da se pokrene iz zimskog sna) te je u potpunosti preokrenula svoj strateški vanjskopolitički i gospodarsko-trgovinski smjer djelovanja sa zapada na istok – u Aziju.
TOP VIJEST: Putin izjavio da sporazum sa Sjevernom Korejom predviđa međusobnu pomoć u slučaju agresije
Zapad u ovo nije vjerovao
Upravo u tom kontekstu jedino se može i mora sagledavati brzo i za mnoge na zapadu neočekivano približavanje Moskve i Pjongjanga. Naime, u ključnim zapadnim prijestolnicama prevladavalo mišljenje kako se Putin to neće usuditi učiniti s obzirom na oštre UN-ove sankcije i međunarodnu izolaciju Sjeverne Koreje, što bi mu dodatno urušilo ionako ozbiljno poljuljan ugled nakon invazije na Ukrajinu, i da će mu u tom smislu biti dovoljna uspostava ruske strateške suradnje s Iranom – također opterećenim gotovo polustoljetnim UN-ovim sankcijama. Međutim, gadno su se prevarili.
Najprije vrijedi podsjetiti da je nakon raspada SSSR-a Sjeverna Koreja bila pod svojevrsnom zaštitom Kine koja ju je uglavnom i spašavala od snažnih sankcija međunarodne zajednice koje su diktirale Sjedinjene Države. Ali čini se kako se stvari i u tom smislu dramatično mijenjaju kao posljedica isto takvih globalnih geopolitičkih procesa i sukoba unutar ključnog trokuta SAD-Kina-Rusija. Peking još uvijek mora kalkulirati oko pomoći Pjongjangu (pazeći da u tome ne pretjera s obzirom na sankcije koje su protiv potonjeg uvedene) jer i daje želi očuvati trgovinsku suradnju sa zapadom. Moskva više tih problema nema: njoj su putovi na zapad odsječeni a neviđene sankcije uvedene.
Dakle, prošle godine, u rujnu, sjevernokorejski vođa stigao je u svoj prvi posjet Rusiji, konkretno – na njen Daleki istok, a već u lipnju ove godine ruski lider stigao je u Pjongjang. Upravo je tamo potpisan sporazum o međusobnom sveobuhvatnom strateškom partnerstvu koji sadržavaju i ključnu klauzulu koja na zapadu izaziva i najveću nelagodu pa čak i otvoreno protivljenje. Riječ je o članku 4 spomenutog sporazuma, koji predviđa pružanje međusobne pomoći u slučaju da jedna od dviju strana bude izložena vojnom napadu bilo koje države. Štoviše druga bi država to smatrala napadom na samu sebe.
Z. Meter: TJEDNA ANALIZA: Hoće li Zapad napustiti Ukrajinu; Biden u Vijetnamu; Kim Jong-un u Rusiji
Ratificirali sporazum pa velika igra može početi
Upravo je jučer, 24. listopada, ruska Državna duma ratificirala spomenuti Sveobuhvatni sporazum o strateškoj suradnji sa Sjevernom Korejom, a tom je prigodom zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Andrej Rudenko istog označio kao onog koji će imati „stabilizirajuću ulogu u sjeveroistočnoj Aziji“.
„Dat će pozitivan doprinos održavanju ravnoteže snaga u regiji na temelju načela nedjeljive sigurnosti, smanjujući opasnost od ponovnog izbijanja rata na Korejskom poluotoku, uključujući korištenje nuklearnog oružja, te općenito postavlja temelje za izgradnju novog euroazijskog sigurnosnog sustava“.
„Ovaj dokument dovodi odnose Rusije i Sjeverne Koreje na razinu savezništva, usmjeren je na produbljivanje partnerstva i strateške interakcije u širokom rasponu prioritetnih područja za dvije države i izgradnju poštenog multipolarnog međunarodnog sustava.” Pritom je znakovito dodao: „Vrijeme tajnih sporazuma je prošlo!“.
Veliki vojni planovi
Najnovija buka, koja se prošli tjedan podigla nakon potvrde vijesti da su na ruski Daleki istok stigli sjevernokorejski elitni specijalci (navodno njih između 10 i 12 000, prema južnokorejskim izvorima) koji su se preobukli u ruske vojne odore i s ruskim specijalcima počeli trenirati na tamošnjim vojnim poligonima nakon čega bi možda mogli krenuti na ukrajinske bojišnice, mogla bi biti dodatno pojačana nakon najnovije vijesti.
Naime, vladini izvori iz Južne Koreje na ovome nisu stali, već su objavili kako su sjevernokorejski piloti borbenog zrakoplovstva stigli također u ruski Vladivostok, još prije raspoređivanja njihovih kolega iz specijalnih kopnenih postrojbi – navodno početkom listopada. Što će tamo raditi još je uvijek nepoznato i samo u sferi nagađanja.
Ona se kreću od toga da Rusima nedostaje pilota zbog rata u Ukrajini i visoke dinamike proizvodnje novih ruskih zrakoplova pa bi ih nakon adekvatne obuke mogli zamijeniti oni sjevernokorejski koji lete na puno starijim zrakoplovima (komparacija s ukrajinskim pilotima koji se obučavaju na zapadu za korištenje američkih zrakoplova F-16). Čak su i najnoviji sjevernokorejski zrakoplovi (MiG-23ML, MiG-29 i Su-25) znatno stariji od prosječnih ruskih lovaca. Moskva sjevernokorejskim pilotima želi pružiti visokokvalitetnu obuku, što se može promatrati i u kontekstu njenih sadašnjih ratnih potreba, ali i u kontekstu stjecanja znanja za sjevernokorejskih pilota za suprotstavljanje južnokorejskim i američkim zračnim snagama u budućnosti. Ne samo nad Korejskim poluotokom, već i u regiji sjeveroistočne Azije općenito, s obzirom da je ona Rusiji neobično važna – prije svega zbog njene Pacifičke flote stacionirane u Vladivostoku ali i velike podmorničke baze na Kamčatki, koju Amerikanci zovu „osinje gnijezdo, i koja je nedavno osnažena s dvije nove nuklearne podmornice.
Pošto spomenuti strateški sporazum između dviju država u sebi sadrži i odredbe o vojno-tehničkoj suradnji, uopće ne isključujem da je Rusija spremna Sjevernoj Koreji ne samo predati napredne vojne tehnologije, između ostalih i one u sferi (za sada samo civilne) nuklearne tehnologije, ali i one raketne i satelitske o čemu je otvoreno rečeno, već i isporučiti svoje suvremene borbene zrakoplove. Naime, previše vremena za čekanje i pokretanje nekakve nove i suvremene sjevernokorejske proizvodnje zrakoplova u sadašnjim geopolitičkim uvjetima Moskva jednostavno nema.
Sjeverna Koreja raznosi ceste i mobilizira vojsku: Rusija spremna vojno pomoći
Gdje će na kraju završiti sjevernokorejski specijalci?
Za sada ipak međunarodnu vanjsku političku i analitičku zajednicu najviše intrigiraju u Rusiju prispjeli sjevernokorejski specijalci. Ne bez razloga: osim njihove velike brojnosti u matičnoj zemlji (navodno ih je čak oko 200 000, višestruko više od ukupnog broja svih specijalaca na zapadu zajedno), poznato je i da provode intenzivnu i surovu vojnu obuku i da su dostatno kvalitetno opremljen. Dakle, radi se o više nego respektabilnim postrojbama koje sigurno mogu donijeti prevagu.
Najčešće se u Južnoj Koreji i u zapadnim zemljama sada kalkulira kako će sjevernokorejski specijalci završiti na ukrajinskim bojišnicama i da bi to predstavljalo ozbiljnu eskalaciju tog rata na koju ni zapad trebao odgovoriti. To od njega u takvom scenariju očekuje i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski koji je bio jedan od prvih koji je ukazao na njihovu nazočnost na ruskom Dalekom istoku i mogućem prebacivanju na jugoistok Ukrajine kao pomoć ruskim snagama.
Međutim, osobno smatram da će sjevernokorejski specijalci (ako do njihovog vojnog angažmana na strani ruskih snaga uopće dođe) puno prije nego na ukrajinske bojišnice biti raspoređeni u ruskoj pograničnoj regiji Kursk, u koju su početkom kolovoza u munjevitoj ofenzivi prodrle službene ukrajinske snage. Rusi tu ukrajinsku operaciju, uostalom, zovu terorističkom, a najbolji lijek protiv terorista svakako su izvrsno obučeni specijalci.
To je onda nešto posve drugo od njihovog raspoređivanja na ukrajinska ratišta i s međunarodno-pravne točke gledišta, iako sumnjam da se velike zemlje međunarodnoga prava više žele pridržavati kada im ono nije u interesu (ako su se ikad i pridržavale). Jer vremena su postala preozbiljna a ulozi preveliki, pa je sila ona koja jedino diktira pravila igre. Vidimo to, osim Rusije, i na primjerima Izraela, Irana – i naravno, Sjedinjenih Država koje su nedvojbeno najdalje od toga da se pridržavaju međunarodnog prava „kao pijan plota“.
Prvi put nakon Mongola u Europi bi opet mogla harati azijska sila: Litva poziva na slanje EU snaga u Ukrajinu
Pravila se brzo mijenjaju ili prilagođavaju. Uostalom, jučer je Putin, na medijskoj konferenciji nakon završetka summita BRICS, na kritički upit BBC-jevog novinara o sjevernokorejskim specijalcima na ruskom tlu odgovorio nešto tipa „ovo su sad naša posla“ i „ovo se samo nas tiče“.
