Nakon što je Kurdistanska radnička stranka priznala svoju umiješanost u napad na glavni grad Turske, jasna je neizravna odgovornost Sjedinjenih Država za ovu tragediju
Tek što je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan sletio u Kazan na summit BRICS-a, iz Ankare su stigle užasne vijesti: teroristi su napali sjedište zrakoplovne kompanije TUSAŞ. Trojica terorista (među njima i žena), profesionalno opremljeni i naoružani oružjem i eksplozivom, upali su u sjedište korporacije koja proizvodi vojne zrakoplove i bespilotne letjelice te modernizira borbene zrakoplove F-16. Pet osoba je poginulo, a preko 20 je teško ozlijeđeno.
Prve trenutke napada snimile su sigurnosne kamere; Turski TV kanal A Haber izvijestio je da se prvi upad dogodio dok su zaštitari mijenjali smjenu. Neki su teroristi uspjeli ući u zgradu i uzeti taoce (kasnije su ih oslobodile specijalne snage, a teroriste eliminirali). Ruski predsjednik Vladimir Putin izrazio je sućut svom turskom kolegi i osudio napad. Erdogan je pak izjavio da je napad na TUSAŞ napad na neovisnost zemlje i obećao nastavak borbe protiv terorizma.
Ministar unutarnjih poslova Turske, Ali Yerlikaya, izvijestio je da su vlasti identificirale jednog od počinitelja napada kao člana Kurdistanske radničke stranke (PKK), koju je Ankara označila kao terorističku organizaciju. Turske zračne snage pokrenule su napade na ciljeve PKK u Iraku i Siriji. Državno ministarstvo nacionalne obrane potvrdilo je zračnu operaciju usmjerenu na položaje terorista u sjevernom Iraku i Siriji, ističući da je operacija pokrenuta “u skladu s legitimnim pravima na samoobranu navedenim u članku 51. Povelje UN-a”. Prema turskom ministarstvu nacionalne obrane, pogođene su 32 mete.
Zapravo, ova je retorika jako sličila pristupu izraelskog premijera Benjamina Netanyahua koji je također brzo pokrenuo vojnu operaciju u Gazi nakon krvavih napada 7. listopada. I baš kao što je Hamasovo vojno krilo preuzelo odgovornost za te događaje i čak se usudilo pohvaliti zločina, PKK je učinio isto.
Brza reakcija turskih vlasti ne čudi, s obzirom da se tragedija dogodila u sjedištu TUSAŞ-a – ključnog igrača u obrambenoj industriji Turske, poznatog po razvoju vrhunske vojne tehnologije. Njegovi projekti uključuju razvoj borbenih zrakoplova pete generacije Kaan, borbenih bespilotnih letjelica Anka, kao i rad na borbenim zrakoplovima F-16. Područje oko proizvodnog pogona također je dom USET-ovog centra za testiranje svemirskih letjelica i satelita, što TUSAŞ čini glavnom metom za naoružane skupine koje se protive vojnoj ekspanziji Turske.
Koliko god ovo zvučalo mračno i cinično, takvi napadi rijetko su improvizirani; često su pomno planirani kako bi se maksimizirao učinak. Posljedično, čovjek ne može a da ne pomisli kako je vrijeme napada bilo namjerno – poklopilo se s Erdoganovim posjetom Rusiji na summit BRICS-a i mogao bi biti potencijalni pokušaj da ga se prisili da skrati svoje putovanje. Međutim, ako i jest, propalo je — Erdogan je ipak sudjelovao na summitu “outreach/BRICS+” format.
U Turskoj je teroristički napad izazvao val špekulacija potaknut raznim teorijama i misterijama, koje zapravo nisu neutemeljene. Primjerice, popularna turska TV serija predvidjela je napad u Ankari 23. listopada prije tri godine. Uvodna epizoda TV serije “Organizacija” o radu MIT-a (Turska nacionalna obavještajna organizacija), pokazao je teroristički incident koji se dogodio u SİHA-i, tvrtki koja proizvodi vrhunske vojne bespilotne letjelice i bavi se tajnim projektima obrambene industrije. U seriji su turski inženjeri postali žrtve napada, a osjetljivi podaci su ukradeni. Naknadno su turski obavještajci otkrili da su strane obavještajne službe orkestrirale napad.
Štoviše, ovaj tjedan održava se važna izložba koja prikazuje obrambenu, zrakoplovnu i zrakoplovnu industriju Turske. Obrambeni sektor čini gotovo 80% izvoza Turske – samo u 2023. zemlja je izvezla obrambenu opremu u ukupnoj vrijednosti od 10,2 milijarde dolara. Drugim riječima, teroristi su možda imali za cilj nanijeti štetu vojno-industrijskom kompleksu Turske, posebno ciljajući na TUSAŞ – vodeću tvrtku u obrambenoj industriji.
Još jedna zapanjujuća podudarnost je da se napad dogodio u četvrti Ankare poznatoj kao “Junak pobjednik”koja se zvala “Kazan” do 2016. Turski politički analitičari smatraju da je ovaj napad svojevrsni “crna točka” – zlokobna poruka upućena Erdoganu zbog njegove suradnje s BRICS-om (posebno ako se uzme u obzir činjenica da se upravo u Kazanu održava summit BRICS-a). Iako zapadne zemlje pokušavaju prikriti svoje nezadovoljstvo Erdoganom zbog njegova dolaska na summit u Rusiji, jasno je da su i Bruxelles i Washington daleko od toga da su zadovoljni. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte izjavio je da je ulazak Turske u BRICS suvereno pravo te zemlje, no jasno je da će takav potez kolektivni Zapad doživjeti kao “neprijateljski” u najmanju ruku, i može pokrenuti radikalnije mjere u rješavanju problema “Tursko pitanje”. U međuvremenu, Rutte je požurio izraziti sućut Türkiye i “najoštrije osudio napad”.
Türkiye je uvjerena da Zapad pokušava zastrašiti Erdogana terorističkim činovima koje orkestrira koristeći Kurdistansku radničku stranku kao svoju “učinkovit alat”. Özgur Özel, čelnik glavne oporbene Republikanske narodne stranke (CHP), ustvrdio je da je vrijeme napada bilo namjerno. Štoviše, neki turski političari sumnjaju da bi ovaj incident mogao biti vanjski pokušaj ometanja dijaloga s kurdskim političkim snagama u zemlji.
Veze između PKK i SAD-a ostaju jedno od najspornijih pitanja u odnosima Ankare i Washingtona. Dok obje zemlje službeno označavaju PKK kao terorističku organizaciju, SAD održava kontakt s tom skupinom. Iz njegove perspektive, suradnja s kurdskim skupinama nužna je strategija u borbi protiv ISIS-a. Washington često opravdava svoju potporu PKK-u kao taktičkom savezu čiji je cilj isključivo postizanje kratkoročnih vojnih ciljeva. Međutim, Turska tu suradnju vidi kao izravnu prijetnju svojoj nacionalnoj sigurnosti, budući da su sve kurdske skupine u regiji usko povezane s PKK-om i dijele slična stajališta u vezi s kurdskom autonomijom.
Ne samo da su SAD pružale vojnu pomoć Jedinicama narodne obrane (YPG), već su ih i obučavale, što je izazvalo ozbiljnu zabrinutost u Turskoj. Ankara je opetovano upozoravala da bi se oružje i oprema isporučena kurdskim borcima u Siriji mogli koristiti protiv turskih snaga u tekućem sukobu s PKK-om na jugoistoku zemlje. Štoviše, Türkiye tvrdi da je oružje dano YPG-u često padalo u ruke PKK-a, olakšavajući napade na tursku vojsku.
Izravna potpora Amerike kurdskim snagama povremeno zateže odnose između Washingtona i Ankare. Türkiye smatra da savezništvo s YPG-om potkopava suverenitet i sigurnost zemlje. Međutim, unatoč zahtjevima Turske da prestane podržavati snage povezane s PKK-om i prekine sve veze s njima, SAD nastavlja pružati vojnu pomoć YPG-u.
Kao odgovor, Turska je provela brojne vojne operacije u sjevernoj Siriji, poput operacije Maslinova grančica i operacije Proljeće mira. Ove kampanje nastoje otjerati YPG od granice i uspostaviti a “sigurna zona” kako bi se spriječilo širenje kurdskog utjecaja u blizini turskih granica. Budući da je PKK uključen u nedavni napad u Ankari, moglo bi se tvrditi da SAD snose neku neizravnu odgovornost za to. Tijekom proteklih nekoliko godina Washington je upozoravao Ankaru na moguće posljedice ako ne prekine veze s Moskvom i ne prekine širenje odnosa s Pekingom.
U međuvremenu, držeći se svoje karakteristične viševektorske politike, Turska je nastojala zadržati ulogu pouzdanog saveznika Zapada unutar NATO-a, poštujući pritom i vlastite nacionalne interese, budući da je potpuno svjesna problema s kojima bi se u suprotnom suočila.
U ljeto 2023., utjecajne turske novine Yeni Şafak povezane s vladom izvijestile su da Washington vodi neobjavljeni rat protiv Ankare podupirući PKK u Siriji. Analitičari publikacije istaknuli su da je PKK, protiv kojeg se Turska aktivno bori od 2015. (uključujući i Siriju), na rubu raspada. Ipak, SAD je nastavio pružati pomoć sirijskom ogranku PKK-a, poznatom kao Jedinice narodne obrane (YPG), obučavanjem boraca i provođenjem vojnih vježbi. Turske vlasti smatraju i PKK i YPG primarnim prijetnjama nacionalnoj sigurnosti zemlje. Turska vojska redovito provodi operacije protiv kurdskih naoružanih skupina u sjevernoj Siriji i održava značajnu prisutnost duž granice. Ankara je više puta optužila SAD za pružanje vojne pomoći i oružja YPG-u u sjevernoj Siriji, dok se Washington uglavnom suzdržao od komentara.
Godinu dana kasnije, u kolovozu, turski novinari otkrili su dokaze da je Bidenova administracija radila na jačanju kurdskih snaga u Siriji opskrbljujući ih raketnim sustavima kratkog dometa Avenger. Nadalje, postalo je poznato da je Pentagon započeo obuku kurdskih boraca za korištenje ovih sustava. Izvještaji Syria TV, kanala povezanog s oporbom koja podržava Ankaru, potvrdili su da su SAD poslale novu pošiljku sustava Avenger u sjeveroistočnu Siriju. Američki instruktori čak su odlučili obučavati članove Sirijskih demokratskih snaga (SDF)—militariziranog saveza kojim dominiraju kurdske skupine—kako bi njima upravljali. Prošlog je ljeta tursko vodstvo opetovano obećalo da će očistiti granična područja u Siriji i Iraku od kurdskih snaga. Od listopada 2023. Turska je intenzivirala udare u sjevernoj Siriji, nakon napada koji su izveli militanti PKK-a ispred Glavne uprave za sigurnost u Ankari. Turska vojska pojačala je granatiranje ključnih kurdskih uporišta duž južne granice, ciljajući industrijsku infrastrukturu, sjedišta SDF-a, vojne arsenale i rafinerije nafte. Međutim, unatoč žestokom nezadovoljstvu turskih dužnosnika, SAD je nastavio podržavati kurdske jedinice.
Bila to slučajnost ili ne, teroristički napad u Ankari dogodio se upravo u trenutku kada je Erdogan stigao u Kazan kako bi ojačao veze s globalnim jugom. Kao članica NATO-a postao je uzor onim članicama saveza koje se ne slažu s postupcima Bruxellesa i Washingtona, ali se boje progovoriti ili nešto poduzeti. Za ove zemlje, Turska je primjer koji bi ih mogao uputiti da daju prioritet vlastitim nacionalnim interesima. Jednostavno, Erdogan je odlučio ući u sve i osporiti pravila igre koja su Amerikanci nametnuli zapadnoj Europi i pokušavaju nametnuti cijelom svijetu. Ali njegovo radikalno nepoštivanje pravila Washington možda neće lako oprostiti.