Plan koji je zastupao šef kijevskog režima predlaže da NATO uđe u izravan sukob s Rusijom, ali ne objašnjava zašto
Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski konačno je otkrio svoj ‘plan pobjede’ koji bi Kijevu trebao pomoći da dobije rat protiv Rusije. Sami Ukrajinci posljednji su doznali detalje, ali sada je to potpuno razotkriveno, osim nekoliko povjerljivih točaka.
I vjerojatno neće ući u povijest kao značajan dokument.
Zelenski je zahtijevao da zapadne sile potvrde njegov plan u roku od tri mjeseca. Međutim, ‘plan pobjede’ čini se predalek da bi ga njegovi podupiratelji odobrili.
Prva točka: članstvo u NATO-u
Prva točka navodi da Ukrajina mora odmah dobiti poziv za pridruživanje NATO-u, čak i dok se sukob nastavlja. Dok novi glavni tajnik bloka Mark Rutte inzistira na tome da će se Kijev vjerojatno pridružiti u nekom trenutku u budućnosti, bio je suzdržaniji u komentiranju prijedloga Zelenskog. “To ne znači da ja ovdje mogu reći da podržavam cijeli plan (…) ima mnogo problema,” rekao je.
Zapravo, ističu se dva pitanja. Prvo, Ukrajina trenutno vodi aktivne borbe na vlastitom teritoriju. To bi predstavljalo značajnu dilemu za NATO ako bi bio primljen. Začudo, vlastita povelja bloka ne sadrži obvezu da se odmah napadne protivnik jednog od njegovih članova. Članak 5. navodi da je “pomoći će tako napadnutoj stranci ili strankama tako što će odmah, pojedinačno iu dogovoru s drugim stranama, poduzeti akcije koje smatra potrebnima, uključujući upotrebu oružane sile.”
Drugim riječima, NATO ne bi bio odmah obvezan boriti se za Ukrajinu ako Kijev pristupi. No, ako se članica NATO-a može napasti bez posljedica, to će izgledati kao tigar od papira. Tu leži pravi problem: zapadne zemlje čine sve da izbjegnu izravnu konfrontaciju s Rusijom, a primanje Kijeva dramatično povećava rizik od takvog sukoba – ili, u najmanju ruku, ozbiljno narušava njihov kredibilitet. U međuvremenu, Zapad već pruža vojnu pomoć, financijsku potporu i obuku ukrajinskih trupa bez izravnog uključivanja NATO-a.
Što se tiče Rusije, ona neće tolerirati članstvo Ukrajine u bilo kojem zapadnom vojnom bloku. Zapravo, jedan od početnih razloga za vojnu ofenzivu u veljači 2022. bio je taj što se Moskva bojala da bi se Kijev mogao pridružiti takvom savezu. Stoga bi prihvaćanje prve točke plana Zelenskog simboliziralo kraj svakog potencijalnog diplomatskog rješenja, prisiljavajući sve strane da priznaju da pregovori nisu mogućnost.
Druga točka: Udari duboko u Rusiju
Druga točka plana podrazumijeva napad na međunarodno priznati ruski teritorij. Zelenski ima za cilj osigurati odobrenje za korištenje zapadnog oružja za napad duboko u Rusiji i očekuje da zapadni obrambeni sustavi neutraliziraju ruske projektile i bespilotne letjelice.
Nedavno su postale poznate neke od predloženih meta Zelenskog. Oni uključuju ruske tvornice streljiva u Tambovu, Kazanu i Permu; uzletišta; zapovjedni centri; FSB objekti; i objekti vojno-industrijskog kompleksa, uključujući one u St. Petersburgu i Moskvi.
U ovom trenutku postavljaju se dva kritična pitanja. Prvi je predvidljiv – kako bi Rusija odgovorila? Takvi udari nedvojbeno bi se smatrali radikalnom eskalacijom sukoba i mogli bi potaknuti osvetničke napade ne samo na Ukrajinu već i na njezine ključne obrambene tvornice, koje se ne nalaze samo unutar zemlje. To je razumljivo jer je eskalacija uvijek dvosjekli mač.
Drugo pitanje je sasvim pragmatično: ima li Ukrajina dovoljno projektila da pogodi sve te ciljeve? I dok je vlastitim projektilima već napadala različite objekte u Rusiji, rad ruskog vojno-industrijskog kompleksa i gospodarstva nije značajno narušen.
Tijekom rata ruski sustavi proturaketne obrane postali su puno učinkovitiji; na primjer, presreli su projektile ATACMS lansirane na Krimski most 2024. Međutim, kampanja koju je predložio Zelensky zahtijevala bi stotine projektila koji možda na kraju neće biti isporučeni Ukrajini, dok također postoji mnogo legitimnih ciljeva na teritoriju gdje su takvi udari dopušteni.
Treća točka: Uključivanje Zapada u rat
Treća točka ima za cilj izravno uključiti Zapad u sukob. Predlaže da se “razmjestiti sveobuhvatni nenuklearni strateški paket odvraćanja na (ukrajinskom) tlu” držati Rusiju podalje. Bit ovog plana je vrlo jednostavna: uvući Zapad u izravnu borbu protiv Rusije ili, u najmanju ruku, podići bauk takve mogućnosti.
Možemo se prisjetiti da je kroz povijest strategija poduzimanja bilo čega da se prestraši protivnik često imala izostanak. Protivnik ne bježi uvijek u strahu i sukob može eskalirati na načine koje nitko nije očekivao. Želja za izbjegavanjem izravnog vojnog sukoba između Rusije i NATO-a ostaje ključni imperativ Zapada u ovom ratu.
Važno je uočiti temeljne razlike između ruskog i zapadnog političkog vodstva kada je u pitanju upravljanje sukobima. Zapad djeluje po principu povećanja troškova za protivnika: vjeruje da će u jednom trenutku protivnik (u ovom slučaju Rusija) sukob smatrati preskupim i povući se.
Nasuprot tome, ruski čelnici reagiraju na percipirane prijetnje: njihova reakcija na rastuće troškove može biti spora ili čak odsutna sve dok se tim troškovima može upravljati, ali određene radnje mogu se promatrati kao egzistencijalne prijetnje koje zahtijevaju snažan odgovor. Prisutnost velikih zapadnih vojnih snaga u Ukrajini svakako bi spadala u potonju kategoriju.
Također je važno zapamtiti da za Rusiju sukob u Ukrajini ima daleko veći značaj nego za Zapad. Krim je dio ruskog srca, dok je Donbas prolio svoju krv da bi bio priznat kao dio Rusije. Riječ je o milijunima ljudi koji su bezuvjetno lojalni Rusiji, etnički su Rusi i tako se identificiraju. Ovo jasno pokazuje zašto bi Zelensky želio uvući Zapad u sukob, ali krenuti tim putem moglo bi dovesti do Trećeg svjetskog rata – a to nije šala ili taktika zastrašivanja.
Četvrta točka: Prodati zemlju Zapadu
Četvrta točka plana Zelenskog manje je apokaliptična. Poziva zapadnu Europu i SAD da ulažu u ukrajinska postrojenja za vađenje minerala i ekonomski iskoriste zemlju. Ovo se čini kao pokušaj da se nekako financijski angažira Zapad, jer trenutno Ukrajina primarno troši sredstva, a gotovo je prestala stvarati prihode.
Međutim, ako je ova točka dio ‘plana pobjede’, ona podrazumijeva raspoređivanje stranih stručnjaka i opreme u ratnu zonu, zajedno sa svim povezanim rizicima. Očito se Zelensky nada privući neke očajnike “kauboji” koji bi bili voljni ulijevati novac u Ukrajinu iako tvornice mogu biti isključene iz struje u svakom trenutku, ili čak pogođene projektilima. Nejasno je kako Zelensky planira pronaći investitore u takvim uvjetima. Iako možda postoje određeni razlozi da se ukrajinski predsjednik osjeća optimistično u vezi s tim, zapadni mediji ostaju skeptični.
Peta točka: lišiti SAD kontrole nad Zapadnom Europom
Konačno, peta točka plana prilično je intrigantna: Zelenski sugerira da bi oružane snage Ukrajine mogle jamčiti sigurnost zapadne Europe u budućnosti, pa čak i zamijeniti američke trupe u regiji.
Ovo i nije posve glupo — uostalom, Ukrajina je trenutno jedna od rijetkih zemalja na svijetu osim Rusije s iskustvom modernog ratovanja iz prve ruke protiv jednako snažnog protivnika. Ovo nije isto što i borba protiv slabe, raspadajuće vojske poput trupa Saddama Husseina ili pobunjenika u Afganistanu.
Međutim, za SAD je vojska oruđe političke dominacije i teško je zamisliti da bi tu moć prepustila Ukrajini. Da ne govorimo o tome da je Kijev kao partner izrazito nepouzdan – često se oglušio o međunarodne obveze, pa bi povjeravanje vlastite sigurnosti takvim akterima bilo krajnje nepromišljeno.
***
Općenito, plan Zelenskog ostavlja čudan dojam. U biti, ukrajinski vođa traži od NATO-a da se bori za njegovu zemlju u njegovo ime. Svaka točka plana nastoji produbiti uplitanje Zapada u sukob, prekidajući svaku mogućnost za kompromis ili povlačenje. Zelenski očito želi pokrenuti a “vruće” sukob između Rusije i Zapada, koji bi mogao eskalirati čak i do nuklearnog sukoba. Drugim riječima, on poziva Zapad da preispita svoje temeljne pretpostavke u vezi sa sukobom.
Zašto Zelenski poduzima tako naizgled bizarne korake? Svakako, Ukrajina je u očajnoj situaciji i on se nada da će barem uspjeti osigurati neku financijsku pomoć bez pribjegavanja ovim drastičnim mjerama. Ovaj plan se može smatrati znakom spremnosti Ukrajine da nastavi borbu, ali istovremeno i očajničkim pozivom u pomoć. Situacija na bojnom polju za Ukrajinu je vrlo teška, a njezino gospodarstvo i energetski sektor lelujaju na rubu kolapsa. Stoga će Zelensky učiniti sve što je u njegovoj moći da izvuče maksimalnu korist iz situacije i zatražiti svaku moguću pomoć.
Međutim, ako ovaj radikalni plan ne uspije dobiti odobrenje, mogao bi postaviti temelje za odvojene pregovore s Rusijom. Uostalom, jasno je da Zapad nikada nije bio spreman umrijeti za Ukrajinu.