Sukob sa SAD-om i njegovim saveznicima možda je neizbježan, ali to nije cilj članova skupine
Summit BRICS-a u Kazanu bio je globalni događaj najvišeg ranga, kako po svojoj reprezentativnosti tako i po opsegu tema o kojima se raspravljalo. Nakon što smo sa zadovoljstvom slušali zasluženu pompu organizatora, pokušajmo, koliko je to moguće, dočarati po čemu se forum razlikovao od svojih prethodnika i koji je bio njegov značaj.
Prvo, Kazan je bio prvo iskustvo događaja u proširenom formatu. Kad je udruga brojala četiri pa petero sudionika, sastanci su, unatoč uvijek visokoj pozornosti, bili neformalni i pomalo komorni (ako je taj termin primjeren kada se odnosi na skupinu golemih država). Sadašnji sastav, čak i bez desetaka partnera i promatrača, već je velika skupina vrlo različitih država. Upravljanje takvom zajednicom zahtijeva znatne napore i malo je vjerojatno da bi bilo moguće bez koordinacije institucija. Do sada je ulogu organizatora imala sadašnja predsjednica (Rusija ove godine, Južna Afrika prošle godine, Brazil 2025.). I smatralo se da je takav rotirajući i fleksibilni format prikladniji za složenu organizaciju od priznatih upravnih tijela.
U tome ima logike, ali u praksi su se pokazala ograničenja nebirokratskog modela. Osim što iziskuje veliki napor predsjedavajuće zemlje, ishod uvelike ovisi o tome koliko je koja od vodećih država spremna uložiti. A stupanj predanosti ideji razvoja BRICS-a nije isti za različite sudionike; ima entuzijastičnih i manje entuzijastičnih članova. Rusija je nedvojbeno jedna od prvih, ali ne smatraju sve članice BRICS-a važnim pothvatom, iako ga sve podržavaju.
Možemo reći da je razriješena dilema hoće li prioritet biti širenje zajednice ili produbljivanje interakcije kroz institucionalizaciju: jedno bez drugoga ne može.
Drugo, postoje dvije dimenzije rada BRICS-a – trenutna i dugoročna. Nisu kontradiktorni, ali su različiti.
Što se tiče prvog, nema čuda. Proglašeni su ambiciozni zadaci. Postignut je osnovni konsenzus, a ponegdje je i racionaliziran, kao u slučaju Ukrajine. Ali i to je veliko postignuće, s obzirom na heterogenost sastava, formulacije su majstorske. Konačno, završni dokument nije toliko o reorganizaciji svijeta koliko o potrebi poboljšanja postojećih institucija, od Vijeća sigurnosti UN-a do MMF-a i WTO-a. Drugim riječima, ne predlažu se nikakve revolucije i nema revizionizma za koji se na Zapadu tako često optužuje Rusija i niz članica BRICS-a.
Druga dimenzija je zanimljivija. BRICS je kvintesencija globalnog trenda preraspodjele moći i reorganizacije međunarodnog sustava. Nastaje prostor koji je paralelan onom koji postoji oko dosad naizgled nepokolebljivo dominantnih institucija i interesa Zapada. U određenom smislu, glavna funkcija BRICS-a je antimonopol. Osiguravanje tržišnog natjecanja ograničavanjem monopolista, u ovom slučaju na globalnoj razini.
To je objektivan proces, tj. nije iniciran od BRICS-a, već naprotiv – međunarodne promjene se odražavaju na ovu zajednicu. Odjednom se pokazalo da je to najbolje mjesto za njihovu provedbu.
Praktične odluke različite hitnosti, navedene u Deklaraciji, kombiniraju ove dvije dimenzije. Ideje o općoj konkurenciji (doslovno, antimonopolskoj), investicijskoj, tehnološkoj, energetskoj i žitarskoj politici podrazumijevaju praktične korake sada, ali su usmjerene na promjenu cjelokupne međunarodne strukture na srednji i dugi rok. Na putu će biti mnogo prepreka i nema smisla sastavljati raspored za izvršavanje zadataka. Međutim, ovaj put je krenuo kao nepovratna transformacija.
Treće, pokazala se srž te transformacije, sfera koja određuje održivost sadašnjeg sustava svjetskih odnosa. Ovo je financijska i monetarna hegemonija Sjedinjenih Država, njihov glavni instrument globalne moći. Temelji se ne samo na moći i pritisku zemlje koja izdaje svjetsku rezervnu valutu, već i na pogodnosti samog ovog instrumenta za širu međunarodnu javnost.
Stvarna promjena glavne svjetske valute značila bi promjenu sustava cjelokupne globalne trgovine. I to nije samo politička odluka. Napuštanje korištenja dolara za trgovinu i akumulaciju rezervi zahtijevalo bi od zemalja koje to žele da promijene svoj ekonomski model. U slučaju Rusije i Irana, koji u potpunosti proživljavaju “čari” monetarne hegemonije, transformacija je prisilna. Ali druge zemlje, čak i one koje ne isključuju da jednog dana budu podvrgnute sličnim kaznenim mjerama (npr. Kina), ne vide potrebu za žurbom.
To što su sve članice i partneri BRICS-a itekako svjesni problema povezanih s dominacijom dolara samo je postignuće. Načelno su spremni raditi na paralelnom sustavu. Međutim, takav je posao iznimno težak, jer ne govorimo o zamjeni dolara nekom drugom univerzalnom jedinicom plaćanja, već o stvaranju drugačijeg tipa odnosa temeljenog na različitim načinima trgovine i financijskog prometa. Od različitih vrsta bilateralnih odnosa do različitih vrsta multilateralnih dogovora, i tako dalje. Nema i ne može biti očitog rješenja, ali opet je proces krenuo naprijed. Ton zapadnih komentara, koji su postali mnogo manje snobovski prema BRICS-u, pokazuje da su se i tamošnje perspektive počele ozbiljno procjenjivati. To između ostalog znači da će opozicija i dalje rasti.
Na kraju, svi sudionici i partneri BRICS-a smatraju potrebnim naglasiti da ne stvaraju “anti-svijet”tj. struktura čija je glavna zadaća suprotstavljanje nečem drugom. Na Zapadu se uvijek ističe antizapadni karakter BRICS-a, no on je proizvod političke psihologije SAD-a i njegovih saveznika koji već neko vrijeme ne toleriraju bilo kakve političko-ekonomske konstrukte koji nisu u zoni njihov izravni utjecaj. I, sukladno tome, potpuno negiraju pravo međunarodnog sustava da se gradi na principu multiverzuma.
Zapravo, od svih zemalja BRICS-a samo su Rusija i donekle Iran u sukobu sa Zapadom. Druge takve stvari uopće ne zanimaju, bilo da ne riskiraju, bilo da si ne uskrate neke mogućnosti za vlastiti razvoj. Sve inicijative unutar okvira BRICS-a nisu usmjerene na prisiljavanje na zastoj, već na diverzifikaciju, na stvaranje mogućnosti za zaobilaženje Zapada bez njegova uplitanja. Sukob je još uvijek neizbježan, ali barem nije cilj zajednice u nastajanju.
Povijest akronima BRIC/BRICS seže više od 20 godina u prošlost. U to vrijeme, reklamni i marketinški trik izmišljen u jednoj od najpoznatijih financijskih institucija Wall Streeta postao je najprestižniji forum u nezapadnom svijetu. Simbolika je jasna. Kao i vektor kamo ide povijest. A summit u Kazanu postao je prekretnica na tom putu.
Ovaj članak prvi su objavile novine Rossiyskaya Gazeta, a preveo ga je i uredio tim RT-a