Iako je imao teško djetinjstvo i usprkos teškoćama u plaćanju školovanja, mladi Ivan Bosco bio je odličan u školi. Godine 1835., u dobi od dvadeset godina, don Bosco je ušao u sjemenište zajedno sa svojim prijateljem Luigijem Comollom. Don Bosco će kasnije razmišljati o Luigiju i o tome koliko ga je mladić naučio o strpljivosti i duhovnom životu, a njih su dvojica bili bliski prijatelji u prvim godinama sjemeništa.
Jednog dana, nakon što su čitali o životima svetaca, Ivan i Luigi razgovarali su o smrti i pitali se, napola u šali, bi li bilo ikakve utjehe u posjetu preminulog prijatelja. Njih su dvojica već prije razgovarali o tome, pa su se usputno dogovorili: “Tko god od nas prvi umre, donijet će, ako Bog to dopusti, vijest o svom spasenju, svom preživjelom suputniku.”
Bilo je to malo zabave između dvojice perspektivnih mladića, ali niti jedan nije shvaćao težinu tog dogovora. Iako je Luigi bio slabiji od njih dvojice, obojica su mislili da će preživjeti mnogo godina.
Strah prvi put u životu
Luigi Comollo preminuo je 2. travnja 1839., samo nekoliko dana prije svog dvadeset drugog rođendana. Uvijek je tužno kad netko tako mlad izgubi život, ali to je posebno pogodilo mladog don Bosca.
Sljedećeg dana, nakon što je završila misa zadušnica za Luigija, don Bosco je sjedio u crkvi sjemeništa čekajući znak. Sjetio se tog dogovora koji su sklopili u šali i sada se nadao da će se Luigi držati tog dogovora. Nažalost, u toj crkvi nije dobio nikakav znak, pa se don Bosco pješice vratio u konvikt u mrkloj noći.
Don Bosco je bio nemiran dok je ulazio u svoj ležaj u spavaonici. Nije mogao prestati razmišljati o svom pokojnom prijatelju i okladi koju su sklopili. Don Bosco je u svom srcu želio utjehu koja bi proizašle iz posjeta Luigija.
Dok je ležao u krevetu, mladi je sjemeništarac počeo nešto čuti oko ponoći. Isprva je buka zvučala kao teška kola koja vuku mnogi konji. To je bilo čudno, s obzirom na sat, ali buka je sada postajala sve glasnija. Buka je sada dolazila niz hodnik i postajala je sve jača. Sada se cijela zgrada tresla, zbog čega su svi sjemeništarci napustili svoje krevete i skupili se zajedno radi udobnosti. Don Bosco će kasnije napisati: „Bio je to prvi put u životu da se sjećam da sam se bojao. Strah i užas bili su toliki da sam se razbolio i bio na pragu smrti.”
‘Don Bosco me spasio od pakla’ Potresna priča o mladiću koji nije stigao priznati grijeh
Bosco spašen sam!
Iznenada, iznad tutnjave, svi su sjemeništarci čuli poznati Luigijev glas koji je tri puta uzviknuo: “Bosco, spašen sam!” Nisu svi razumjeli značenje ove rečenice. Međutim, don Bosco i nekolicina drugih koji su znali za pakt bili su zapanjeni od zahvalnosti onim što su čuli.
Sveti Ivan Bosco kasnije će preporučiti da se ne sklapa pakt kakav su on i Luigi imali. Kako je svetac kasnije primijetio, Bog se rijetko obazire na takve dogovore. Međutim, u ovom je slučaju Božje milosrđe bilo takvo da su don Bosco i nekolicina drugih svjedoka dobili uvid u nadnaravno, što im je dalo veliku utjehu.
Gubitak bliskog prijatelja i sablasni posjet duboko su utjecali na budućeg sveca i don Bosco će kasnije pisati o svom dragom prijatelju. Don Bosco će izrasti u voljenog sveca, pomažući bezbrojnoj siromašnoj djeci u Torinu i diljem zemlje.
Trenutak milosti
Sablasna priča o Luigiju koji noću posjećuje sv. Ivana Bosca ima neke tajanstvene, pa čak i zastrašujuće elemente, s fantomskim zvukovima i neobjašnjivim podrhtavanjem. Međutim, za ljude koji su to doživjeli bio je to trenutak ogromne Božje milosti kada je dopustio mrtvima da posjete žive, nadahnjujuću im utjehu i snagu. Iako je sjemeništarce najprije uhvatio strah, taj je strah ustupio mjesto radosti kada su konačno shvatili što se dogodilo.
Izvještaj o svetom Ivanu Boscu i njegovom prijatelju čini se više čudesnim nego jezivim. U priči svakako postoji osjećaj straha, ali to više nalikuje onom strahu od zastrašujuće i onostrane Božje moći. To je uobičajeno kada nazremo nadnaravno, zbog čega nam Bog, anđeli i sveti često govore da se ne bojimo.
Slijepa djevojčica progledala u crkvi u Italiji: ‘Kleknula je i izmolila ovu molitvu’