Šteta što Svi sveti dolaze samo jednom godišnje. Šteta, jer rijetkost promišljanja o svetosti iskrivljuje našu perspektivu. Crkvena je godina ispunjena svetkovinama, blagdanima, spomendanima i fakultativnim spomendanima pojedinih, kanoniziranih svetaca.
Nedavni pape, počevši posebno od svetog Ivana Pavla II., bili su aktivni u promicanju svetaca kako bi pokazali sveprisutnost svetosti, osobito u suvremeno doba. Dan Svih svetih služi kao svečanost u spomen na sve one svece – veliku većinu – koji su na nebu, a i na Zemlji, iako ih Crkva nije kanonizirala.
Opasnost je u tome što o blagdanu Svih svetih možemo razmišljati samo kao o nekoj vrsti blagdana koja mora proći, ili još gore, a sve prisutnije među nama, razmišljati na način – da je to dan mrtvih. Nije. To je blagdan par excellence Crkve. To je proslava živih!
Tko se ne trudi biti svet, promašuje život
To je svetkovina cijelog naroda Božjeg, svetkovina svih živih koji su kršteni i koji pripadaju Božjoj obitelji, a ne samo onih koji su već u Nebu. Među svetima velik je broj ljudi i iz našega naroda. I djece i mladeži, otaca i majki.
Postati svetac nije neka “posebna nagrada” za odabrane. Postati svetac je svrha ljudskog postojanja. Drugim riječima, ako ne postaneš svetac, život ti je bio promašaj što god da si za života učinio.
Dana 1. studenog trebali bi se podsjetiti da je poziv na svetost je univerzalan. “Budite sveti, jer sam ja, Gospodin, svet” (Levitski zakonik 11,44). “Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Matej 5,48).
Drugi vatikanski sabor podsjetio nas je također da svetost nije neka posebna karakteristika rezervirana za svećenike i redovnike: “svi vjernici, bez obzira na njihovo stanje, pozvani su od Gospodina, svaki na svoj način, na onu savršenu svetost po kojoj je sam Otac savršen ” (Lumen Gentium, br. 11).”
Kada molimo Apostolsko vjerovanje, kažemo: “Vjerujem u općinstvo svetih.” Zajedništvo svetih čine muškarci i žene koje su svoju nadu položili u Isusa Krista i po krštenju su njegovi posvojeni sinovi i kćeri. Zajedništvo svetih uključuje i žive i pokojne, bilo da su s Bogom na nebu ili prolaze kroz proces čišćenja. To je blagdan koji slavimo.
Svetost nije luksuz, nego dužnost
Evanđelje za svetkovinu Svih svetih dolazi iz Govora na gori – konkretno, Blaženstva, za koja vjeronauk uči da su “Osnovni kršćanski stavovi”! Ovaj je odlomak sasvim prikladan za Sve svete jer su svi sveci iskusili radost usred tuge ili patnje. Isus u blaženstvima kaže da su blaženi oni koji su siromašni, u žalosti ili koji su prognojeni. Kada dajemo sve od sebe da živimo blaženstva, pridonosimo izgradnji Božjeg kraljevstva ovdje na zemlji. Na Sve svete se na poseban način molimo svetima (braći i sestrama na nebu i na zemlji) živima, da nas i dalje pomažu zagovornom molitvom.
Prije smrti, sveti Dominik je rekao: “Nemojte plakati, jer ću vam nakon svoje smrti biti korisniji i tada ću vam pomoći učinkovitije nego za život.” Sveta Terezije iz Calcutte rekla je da “svetost nije luksuz nekoliko ljudi, već jednostavna dužnost za vas i mene.”
Svi smo pozvani postati sveti, a to možemo postići trudeći se slijediti Božje zapovijedi i sjedinjeni s Njim u ljubavi. Biti svet, biti svetac, znači dopustiti Bogu “da živi svoj život u nama”, poučava dalje sveta Majka Terezija.
Blagdan koji danas poznajemo kao “Svi sveti” nastao je u svibnju 609. godine kada je papa Bonifacije IV posvetio Panteon u Rimu Blaženoj Djevići Mariji. U osmom stoljeću papa Grgur III promijenio je datum u 1. studenoga kada je posvetio kapelu u Vatikanu u čast svih svetaca, a papa Grgur IV kasnije je ovu proslavu svih svetih proširio na univerzalnu crkvu, znači na sve nas.
