Mnogi vozači stišaju glazbu prilikom parkiranja, a iza ovog ponašanja krije se znanstveno objašnjenje vezano uz kognitivni sustav. Svaki vozač ima svoje mušice i pokrete koje nesvjesno radi. Male su to geste koje činimo nehotice i karakteriziraju svaku osobu za volanom.
Neke od ovih radnji mogu biti štetne za zdravlje vozila ili sigurnost na cesti. Postoje i druge radnje koje jednostavno odgovaraju na fiziološke ili kognitivne potrebe ili procese. Na primjer, gašenje radija prilikom parkiranja ili stišavanje glazbe.
Ova se gesta također izvodi kada se vozač izgubi ili se vidljivost pogorša. Za sve one koji se poistovjećuju s navikom gašenja glazbe prilikom parkiranja: ne brinite, niste jedini.
Štoviše, iza ovog običaja postoji znanstveno objašnjenje i to je sasvim normalna pojava. Zapravo, studija koja potvrđuje zašto vozači osjećaju potrebu da ugase radio kada parkiraju objavljena je već 1998. godine. Sljedećih godina bilo je još sličnih publikacija, od kojih su neke nastavile istraživati kognitivni sustav i osjetila.
Razlog zašto se traži tišina u situacijama koje zahtijevaju veću koncentraciju (parkiranje, pronalaženje puta, vožnja po kiši…) nalazi se u mozgu.
Ovaj organ upravlja resursima koje ima kako bi pazio na okolinu i, kada je suočen s različitim podražajima, mora odrediti prioritet kojim će osjetilima pridavati više pažnje. Iz istog razloga, kada se istovremeno koristi nekoliko osjetila, poput sluha, slušanja glazbe i vida, u potrazi za savršenim kutom za parkiranje, mozak mora odlučiti koje će od ta dva osjetila upotrijebiti, budući da nema dovoljno kapaciteta da koristi oba u 100 postotnoj količini.
To donošenje odluka mozga nije uvijek isto: ovisi o situaciji. Prilikom vožnje uz glazbu, dio pozornosti ide na sluh, a drugi na vid. Međutim, kada parkirate, mozak treba svu svoju pozornost da bi se koncentrirao na vid, budući da je osjetilo ono koje u tom scenariju zahtijeva više energije.
