Svakog 5. studenoga spominjemo se Zaharije i Elizabete, roditelje svetog Ivana Krstitelja i Isusovih stričeva. “Oboje bijahu pravedni u Božjim očima i besprijekorno su vršili sve zapovijedi i naredbe Gospodnje”, podsjeća nas sveti Luka u svom Evanđelju (Lk 1, 6), jasno dajući do znanja da su bili vjerni članovi izraelskog naroda, poštujući Božji zakon.
Katolička Crkva ih se sjeća i štuje zbog mjesta koje obojica zauzimaju u povijesti spasenja. Za početak, Zaharija i Elizabeta čine drugi par svetih supružnika zabilježenih u Novom zavjetu, preko kojih Bog daje do znanja da za Njega ništa nije nemoguće. Prvi su očito Josip i Marija, roditelji Gospodina Isusa.
Prema Lukinom izvještaju, Zaharija je pripadao Abijinoj svećeničkoj klasi, dok je Elizabeta bila Aronov potomak. Oboje su bili stari i nisu mogli imati djece jer je Elizabeta bila neplodna, što je u hebrejskom kontekstu toga vremena bio razlog za marginalizaciju i uzrok goleme boli za supružnike.
Zaharija i anđeo
Jednog je dana Zaharija morao ući u najsvetiji dio šatora i jeruzalemskog hrama, u koji su imali pristup samo svećenici, kako bi obavio molitvu.
Iznenada mu se ukazao anđeo i rekao mu da će njegova žena imati sina, koji će se zvati Ivan. “On će prethoditi Gospodinu s Ilijinim duhom i snagom, da pomiri roditelje s njihovom djecom i da buntovnike privuče mudrosti pravednika, pripremajući tako Gospodinu dobro raspoložen narod” (Lk 1,17), nastavio je anđeo
Zaharija je odmah upitao anđela kako može biti siguran u ono što je rekao, ako su on i njegova žena već stari. Na što je on odgovorio: “Ja sam Gabrijel, onaj koji stoji pred Bogom i poslan sam da razgovaram s tobom i objavim ti ovu radosnu vijest… Gledaj, bit ćeš nijem i nećeš moći govoriti sve dok se to ne dogodi, jer ne povjerovaste mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme” (Lk 1, 19-20). Budući da je sumnjao, Zaharija je odmah zanijemio.
Nedugo zatim Elizabeta će zatrudnjeti, tako da je ona koju su prozvali nerotkinjam sada klicala od radosti i zahvalnosti Bogu: “Ovo mi je učinio Gospodin kad me odlučio osloboditi od onoga što me stidjelo pred ljudima.” (Lk 1, 25).
Upozorenje Ivana Krstitelja o grijehu zbog kojeg se završava u paklu: ‘O ovome se ne govori’
Marijino pohođenje Elizabeti
Nakon što se anđeo Gabrijel ukazao Djevici Mariji, ona je otišla u kuću svoje rođakinje Elizabete sa željom da joj pomogne. Kad ju je ugledala, uzviknula je: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Tko sam ja da me majka Gospodina moga dolazi posjetiti? Čim sam čula tvoj pozdrav, djetešce mi poskoči od radosti u utrobi. Blago vama što povjerovaste da će se ispuniti što vam je Gospodin navijestio”. (Lk 1, 42-45).
Kad se Ivan rodio, svi su se u Zaharijinoj kući radovali zbog Božjeg milosrdnog djelovanja. Na dan Ivanova obrezivanja, Zaharijini rođaci zatražili su da se novorođenčetu nadjene ime po njegovom ocu, prema hebrejskom običaju.
Međutim, Elizabeta se usprotivila i rekla da će se zvati “Ivan”, kako je Zaharije tražio, koji je, nesposoban govoriti, napisao ime koje će njegov sin nositi na pločici. Nakon što je to učinjeno, Zaharija je odmah povratio svoj govor – baš kao što je anđeo predvidio – i izgovorio svoju poznatu pjesmu, koju je Crkva uključila u liturgiju.
Molitva za obiteljsko stablo
Zaharijina molitva
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov,
što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka:
spasiti nas od neprijatelja naših –
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim,
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu:
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
po kojem će nas pohoditi
Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini
i sjeni smrtnoj,
da upravi noge naše na put mira.
Slava Ocu i Sinu
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova. Amen.
Uzoran život
O svetim supružnicima Zahariji i Elizabeti moglo bi se još mnogo toga razmotriti i sasvim sigurno, izvući veće duhovne plodove. Dovoljno je prisjetiti se, na primjer, duhovne delikatese Elizabete kad je primila Mariju, odjekujući beskrajnom radošću one koju je nosila u svojoj utrobi. Ivan je, iako se nije rodio, mogao prepoznati Božju prisutnost u Osobi Utjelovljene Riječi, koja je bila pred njim.
Zaharija i Elizabeta formirali su i odgajali Ivana sa sviješću da su bračni par kojeg je Bog izabrao i pratio strpljivo. Sa svoje strane, Ivan će u epilogu svog života dati iskonski dokaz o toj vjeri koju je primio od svojih roditelja, o tome što je njegova loza. Zaharija i Elizabeto, molite za kršćanske obitelji!
Molitva svetoj obitelji za našu obitelj
