Intelektualna evolucija aktivistice Femena, Marguerite Stern, spektakularna je na više načina, i misterij je za mnoge komentatore. U veljači 2013. upala je u toplesu u kultnu katedralu Notre Dame u Parizu, kako bi zajedno s drugim feminističkim aktivisticama proslavila ostavku Benedikta XVI. i zaurlala svoju mržnju prema Crkvi. Manje od desetljeća kasnije, Stern je postala vodeća figura u borbi protiv ekscesa takozvanih “probuđenih pokreta”, posebice transrodne ideologije.
Posljednjih godina ova ju je borba dovela do toga da se udalji od mnogih svojih bivših radikalnih saveznika i da preispita, jednu po jednu, progresivne dogme koje su joj nekoć služile kao moralni kompas.
Ovo intelektualno putovanje navelo ju je da, u videu objavljenom na YouTubeu 31. listopada, uoči blagdana Svih svetih, ponudi svoje “iskrene isprike” katolicima povrijeđenim njezinim čestim javnim provokacijama dok je bila aktivistica Femena između 2012. i 2015. , “osobito tijekom kampanje u korist homoseksualnih brakova.”
Kako objasniti takav obrat?
Za Stern je buđenje počelo prije pet godina, kada se uvjerila da transrodnost, koja “ne stvara, nego uništava”, predstavlja civilizacijsku prijetnju, koja “dolazi iz nagona za smrću i mržnje prema sebi”.
Shvatila je da ju je isti impuls smrti pokretao kada je napala katoličku religiju, koja je iskovala “povijest, arhitekturu i običaje” njezine rodne Francuske.
“Odlazak u Notre-Dame de Paris vrišteći,” nastavlja ona, “bio je način da oštetim dio Francuske, što će reći dio sebe. S 22 godine nisam to shvaćala.”
Odgojena u katoličkoj vjeri, ova uvjerena ateistica zadržava instinktivnu ljubav prema vjerskom naslijeđu svoje zemlje. Dapače, otkrila je da nikada nije prestala voljeti Notre Dame. “Sjećam se da sam dan nakon požara [2019.] otišla plakati u crkvu. ‘
Feministica stala pred Presveto i šokirala se: ‘Ne znam tko si ali budi Kralj mog života’
‘Borba za očuvanje tradicije’
Napominje da ju je protivljenje transrodnosti učinilo domoljubnom, a potom i društveno konzervativnom, jer je njena jedina duboka povezanost sa svojom zemljom upravo katolicizam. Stern kaže da je uvjerena da Francuska mora ostati katolička. I u tu svrhu, njezini se vjerski obredi moraju nastaviti održavati na životu.
“Obredi nas spajaju. Oni umiruju, ponekad popravljaju i reguliraju naše emocije; oni nas usidre u sadašnjosti podsjećajući nas na ono što je prošlo”, nastavlja ona.
“A tu je još nešto: postoji ono što je izvan nas. Tornjevi koji se nadvijaju nad nama i oblače naše zvučne krajolike. Veličanstvenost građevina. Čudo ulaska u crkvu. Ljepota. I vjera vjernika. Žao mi je što sam to pogazila.”
Ovo poštivanje katoličke tradicije zemlje još joj je važnije jer su ideologije koje je udaraju posljedica transhumanizma, gdje ljudi, poput demijurga, postaju sami sebi kreatori.
“Bez vjere u Boga, u određenim točkama na kraju dolazim do istih zaključaka kao i katolici”, tvrdi je; otud njezino uvjerenje da bogohuljenje, iako zaštićeno pravo u Francuskoj prema nacionalnom zakonu o odvajanju crkve od države iz 1905., “nije moralno”.
“Danas je moderno ocrnjivati katolike i praviti ih starofrancuskim idiotima, nedovoljno sposobnima da zasluže status ljudskih bića”, zaključila je Stern. “U prošlosti sam koristila ovu klimu da se ponašam nemoralno, dok sam je pomagala ojačati. Iskreno se ispričavam zbog toga.”
Ateistica nakon zlostavljanja istražuje opciju pobačaj i šokira se: Sad se bori za nerođene i ulazi u Crkvu
