Turizam, trgovina, financijske usluge, građevinarstvo i energetika, ključne su poluge za ostvarenje rezultata hrvatskog gospodarstva koje unatoč svojoj veličini i snažnoj izloženosti krizama, bilježi stope rasta te pored određenih manjkavosti, ipak funkcionira, istaknula je Gordana Soldo, savjetnica Uprave i direktorica Sektora usluga za financijsku industriju pri Financijskoj agenciji (Fina).
“Imamo kontinuiran rast BDP-a po stanovniku i stvarne individualne potrošnje od 1995. do 2008. godine, a nakon toga dugotrajno razdoblje stagnacije do 2015. godine, pa zatim ponovno rast do koronakrize 2020. godine”, istaknula je Soldo u uvodnoj prezentaciji u panel raspravu u zagrebačkom Sheratonu, u sklopu Zagreb financijskog foruma.
Kraća putovanja
Soldo je naglasila da je financijski sektor u Hrvatskoj stabilan, visoko kapitaliziran, likvidan i efikasan, pri čemu se udio “loših kredita” kontinuirano smanjuje od 2016. godine te da je uvođenje eura unaprijedilo financijsku stabilnost, smanjilo valutni rizik i troškove transakcija te povećalo konkurentnost domaćeg izvoznog sektora na EU tržištu.
“Također, ulazak u Schengen smanjio je troškove prometa roba i putnika te je, smanjivši vrijeme putovanja, Hrvatsku učinio poželjnim trgovinskim partnerom te poželjnom i dostupnom turističkom destinacijom”, zaključila je. O tome kako diše hrvatsko gospodarstvo raspravili su i nekadašnji ministri nadležni za taj resor – Davor Štern, Đuro Popijač, Ivan Vrdoljak te Tomislav Ćorić.
“Današnje vrijeme teško je usporediti sa 1995. godinom, kada sam vodio ministarstvo, no valja podsjetiti da smo za uspješnu akciju Oluje i oslobađanje vlastitog teritorija bili kažnjeni zaustavljanjem pregovora o pridruživanju Europskoj uniji, kao i stopiranjem ulaska u Schengen, zbog čega su sve zemlje s čijim se gospodarstvima danas uspoređujemo imale čišću situaciju.
Došlo je do velike deindustrijalizacije, ne samo po pitanju privatizacije, već i odluke o ispravljanju svih segmenata Hrvatske. Htjeli smo je popraviti, ozeleniti. Zatvoren je niz proizvodnih pogona firmi za čije osuvremenjivanje nije bilo financijskih uvjeta”, kazao je Štern koji je na čelu ministarstva gospodarstva bio do 1997. godine.
Za Vrdoljakovog presjedanja ministarstvom od 2012. do 2016. godine, Hrvatska je postala državom članicom, no do brže apsorpcije europskih sredstava koja bi domaćem gospodarstvu tada dala snažniji vjetar u leđa, nije moglo doći. Između ostalog i zbog procesa prilagodbe, kazao je Vrdoljak.
Najveći rast nakon Irske
“Svakoj zemlji koja se pridružila EU trebalo je vremena da se uhoda. Trebali smo poslati svoje ljude u institucije, da ih upoznaju i nauče raditi. Također, bili smo u padu, u izlasku iz globalne financijske krize. U nju smo ušli sporije od ostalih, dvije godine nakon cijelog svijeta, a tri nakon svih izašli iz nje.
U privatnom biznisu već sam osam godina i s prijateljima se šalim da u Hrvatskoj uopće nije teško poslovati jer sve što dolazi, dolazi sa Zapada. Kad kamate poskupljuju, padaju ili kad se tržište nekretnina počne urušavati, znaš da to dolazi i imaš vremena za prilagodbu. Uvijek kasnimo, nikad nismo bili prvi niti ćemo ikada biti, a kad to znaš, nemaš problema s predviđanjima”, istaknuo je Vrdoljak.
Nakon pada od osam posto prije četiri godine, 2021. Hrvatska je imala rast BDP-a od 13 posto, podsjetio je Ćorić.
“Mislim da je nakon Irske, bio najveći u Europskoj uniji i na tom rastu smo nastavili. Europodručje ove godine raste 0,8 posto, rast bruto domaćeg proizvoda u Hrvatskoj bit će veći od 3,5 posto. Mislim da su ostvareni svi preduvjeti da Hrvatska postigne nadprosječne stope rasta BDP-a u cjelokupnom predstojećem razdoblju u odnosu na eurozonu, pa i u odnosu na EU, prije svega zato što Europa i svijet danas funkcioniraju ponajviše u sektoru usluga. Svijet doista danas živi u društvu doživljaja”, istaknuo je Ćorić pa nastavio:
“Hrvatska je 90-ih godina doživjela deindustrijalizaciju i nikada se nismo reindustrijalizirali. U nekim drugim okolnostima, to bi za Hrvatsku bila boljka, no u današnjem svijetu u kojem Europa gubi konkurentsku bitsku s Azijom, odnosno s ostatkom svijeta, to više nije nedostatak. Hrvatska danas uživa u činjenici da funkcionira na sektoru usluga s turizmom kao ključnom granom koja joj iz godine u godinu donosi sve veće prihode”, smatra Ćorić.
Kriza od 2009. do 2011.
Popijač koji je resorom upravljao od 2019. do 2011. godine, kada je u Hrvatskoj bilo 370 tisuća nezaposlenih, i kada se kriznim “harač” porezom spašavalo plaće i mirovine, prisjeća se ‘debelih i gladnih’ godina.
“Ministar gospodarstva sada ima sreću. Sad su stvarno jako fine, jako lijepe, jako debele godine i ugodno je biti ministar svega, pa i gospodarstva. Uza sve poteškoće, sjećamo se 2006., 2007., 2008. godine, kad smo slično kao i danas, plivali na izrazito velikoj ekspanziji građevinskog sektora. Od završetka pregovora oko ulaska u Uniju, Hrvatska je sve bolja i bolja i danas je najbolja u povijesti. To vidimo i po brojkama. Ona je takva kakvu smo je svi skupa stvorili”, primijetio je bivši ministar.
U okruženju u kojem Njemačka stagnira i kreće se na rubu recesije, a Italija kao drugi najveći trgovinski partner Hrvatske jedva ostvaruje pozitivne stope rasta, Štern je komentirao pad hrvatske proizvodnje i izvoza industrijskih proizvoda.
“Ne može industrija raditi kad je nema, nismo konkurentni u europskom okruženju. Kad jedan Volkswagen propada, što ćemo mi napraviti? Mislim da je oslanjanje isključivo na uslužnu djelatnost dosta opasno, jer dođe li do planetarnog sukoba, nama će ta grana gospodarstva jednostavno nestati. Zbog toga bismo snažnije trebali koristiti naš geografski položaj i razvijati transmodalni prijevoza roba i usluga”, zaključio je.
