Danima se u Šibeniku, još otkako je prije tjedan dana započeo 64. Međunarodni dječji festival, šuškalo o nekakvim Talijanima koji se spremaju napraviti neviđeni show na Poljani. Zvučalo je kao pretjerivanje, jer svima koji godinama prate MDF jasno je da nešto „neviđeno“ košta, a para u festivalskom budžetu nema na razbacivanje. A i što bi to u današnje vrijeme bilo „neviđeno“… pa sve je više-manje viđeno.
Prve naznake „neviđenog showa“ pojavile su se kada je lokalna vučna služba „Čače“ u petak parkirala pedesetmetarsku dizalicu pored kazališta. Nervozu u uredima MDF-a unijela je činjenica da se autobus s članovima talijanske skupine Sonics Aerial Performance pokvario negdje kod Karlovca pa će se zato kasniti s probama, a i bina se nije mogla postavljati u četvrtak navečer, već je ekipa iz slavnog festivalskog Kičmatransa slagala pozornicu idućeg dana po najvećoj mogućoj vrućini. Rekli bismo „neviđenoj”, ali vidjeli smo takvih već takvih vrućina posljednjih dana, a i godina.
Show se zove „Meraviglia“, odnosno „Čudo“, a u službenoj programskoj knjižici opisana je kao „posebna izvedba koja će svojoj publici izmamiti emocije čuđenja, očaranosti i adrenalina, zahvaljujući zračnim akrobacijama koje oduzimaju dah“. Okej, očekuju nas zračne akrobacije, ali nitko nije bio spreman da će Čačin kran dignuti crvenu sferu na 38 metara i da će na njoj visjeti osam akrobata. To je bio taj početni trenutak predstave kad su se svima, a bila je krcata Poljana, malo odsjekle noge.
– Nadam se da Čače zna što radi – izustio je Srđan Nogić, snimatelj tona s HRT-a, dok se sfera njihala na laganom vjetru Šibenčanima iznad glava.
– Raspitala sam se, rekli su mi da nema straha, Ivo je s njim – probala nas je utješiti voditeljica MDF-ove radionice „Internet i novinarstvo“, Kristina Kovačević, iako ni ona, kao ni itko od nas, pojma nema tko je uopće taj Ivo u čijim rukama na joysticku ovise životi ovih osmero akrobata koji su upravo izvodili ludosti u razini krova zgrade kazališta.
Trajalo je to 40 minuta. Stresne doze adrenalina, oduševljenja i neprikrivene jeze. Sfera je spustila izvođače na pozornicu, što je bio trenutak olakšanja jer svi su preživjeli, ali bi ih opet dizala u visine, što je nagnalo Vladimira Andrića, ravnatelja Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ iz Vinkovaca, da otvori pivo, budući da je svima i na tlu skočio puls i ovakav se koloplet uzbuđenja i straha više nije mogao trpjeti u trijeznom stanju.
Zavirili smo kasnije u tekstove polaznika Nore, festivalske novinarske radionice koju pohađaju osnovnoškolska djeca…
„Nisam mogla disati!“, napisala je Eva Mušić (12).
„Ovo je bilo nešto najbolje na MDF-u svih vremena“, Jakov Marinković (12).
„Bilo je stvarno opasno, nema šanse da bih ja išta od toga napravio“, Aleksandar Kolar (11).
„Svaki udarac bas-gitare bio je usklađen s udarcima mog srca, koje je kucalo sto na sat“, Barbara Bujas (12).
I tako dalje. Dobro, spomenimo još i 12-godišnjeg Andreja Huljeva koji je, nakon svega, oprostio Talijanima onaj gol u 98. minuti.
I da zaključimo… Svi su, naravno, na kraju preživjeli. Da, bilo je neviđeno. I Ivo, tko god bio, svaka ti čast!
